Pređi na sadržaj

Milan Krsmanović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milan Krsmanović
Lični podaci
Datum rođenja(1937-07-13)13. jul 1937.(87 god.)
Mesto rođenjaSlatina, Kraljevina Jugoslavija

Dr Milan (Stevov) Krsmanović (Slatina, 1937) srpsko-crnogorski je pisac, novinar, politikolog i sociolog, filozof etičar, oficir.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Rođen 13. jula 1937. godine u selu Slatina na obroncima Durmitora, u Crnoj Gori. Pešadijsku podoficirsku školu je završio u Bileći, kao prvi u rangu treće, najbrojnije klase u istoriji vojnog školstva u Jugoslaviji. Vojnu akademiju K. V. i Visoku vojno-političku školu, kao i novinarsku školu je završio u Beogradu. Fakultet političkih i socioloških nauka je završio u Sarajevu, a posle diplomske studije magistrat i doktorat odbranio je na beogradskom univerzitetu.

Bio je prvi trupni oficir, a potom urednik u listu „Narodni borac“', dopisnik i saradnik u „Narodnoj armiji“, „Oslobođenju“, „Svijetu“, „Našim danima“, zagrebačkom „Oku“, „Vjesniku“, na radio-stanicama u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu, naročito na Drugom i Trećem programu. Takođe je bio referent u Političkoj upravi SSNO zadužen za kulturu u JNA, profesoru Centru visokih vojnih škola, rukovodilac centralnog doma JNA u Beogradu, načelnik Odseka za obrazovanje starešina u SSNO, načelnik katedre u Visokoj vojnoj školi JNA, prorektor za nauku i zamenik rektora Vojnog univerziteta i pomoćnik načalnika Centra visokih vojnih škola. Biran je za redovnog profesora univerziteta.

U novinarstvu je od 1963. do 1972. godinje objavio preko hiljadu novinarskih napisa, u svim žanrovima novinarskih izražavanja. Objavio je preko 700 saopštenja stručno naučnog karaktera, koji su zastupljeni u više desetina zbornika i listova političkog, kulturnog, i drugog stručno-naučnog karaktera. Od 1990. godne saopštio je na raznim naučnim skupovima preko 40 manjih studija, u kojima je izložen istorijsko-etički pogled na razne istorijske događaje, npr. „Neka pitanja etike Mljetičkog boja“ 1840. god, „Etički pogled na Kolubarsku bitku“, „Etičke posledice sudara svetova u 20 veku“, „Etika Mojkovačkog boja“, „Etika Crnogoraca na Solunskom frontu“, „Etika slobodarske borbe Kralja Nikole Prvog Petrovića“, „Etičko sagledavanje antičke istorije Srba (Račanska akademija)“, a bavio se i starim istorijsko-antičkim temama Srpstva. U toj oblasti podneo je pet referata i dao više recenzija.

U oblasti socijalno-istorijske i kulturne tematike, objavio je dvadesetak manjih studija-publikacija, a u oblasti vojne tematike deset lekcija pedagoškog karaktera.

Svojevremen su poseban interes jugoslovenske javnosti izazvale tri Krsmanovićeve knjige:“ Partijska politka i kultura u socijalizmu“, „Putokazi jugoslovenske kulture“, te „Kultura i veština komuniciranja“. U vojnoj tematici objavio je 20 posebno zapaženih stručno –naučnih priloga, publikovanih u „Vojnom delu „Vojnom glasniku“, „Vojnoistorijskom zborniku“, „Teoriji i praksi ratne veštine“, „Vojno-političkom informatoru“, itd[1]“,. Više radova naučnog karaktera ovoga autora je publikovano u zbornicima Srpske i Crnogorske akademije nauka i umetnosti. Neki njegovi radovi su prevedeni i na strane jezike.

Za svoje radne, stručne i naučne rezultate Milan S. Krsmanović dobio je brojna priznanja. Pored napredovanja u vojno službi, od vodnika do pukovnika, doktora nauka i profesora univerziteta, on je šesnaest puta javno pohvaljivan od najviših vojnih i državnih rukovodilaca, sedam puta je odlikovan i nagrađen satom od Vrhovnog komandanta oružanih snaga SFRJ.

Bibliografija

[uredi | uredi izvor]

Milana Krsmanovića književnost je privukla još kao dečaka. Prvu pesmu objavio je 1952. godine. Konačno [[1998] godine objavljuje prvu zbirku pesama pod naslovom „Durmitorski vidici“ (zbirka odabranih pesama i misli o poeziji). Zatim dolaze zbirke : „Nebeske visine i tmine“,-pesme ljubavi i rodoljublja, pa zbirka „ Dok Beograd gori“, 2000. godine, a 2003. godine objavljuje pesnički ep „Dijalog sa potomcima“, posvećen Bratstvu Krsmanovića. U izdanju Književne zajednice Jugoslavije 2005. godine, objavljuje knjigu „Mučeničko umovanje –Njegošu sa poštovanjem“. Objavio je i zbirku „Tragovi nezaborava“.

Osim u navedenim zbirkama, pesme Milana Krsmanovića zastupljene su i u više zbornika : „Mitološki zbornik Srbije“, „Oj Srbijo mila mati“, „Boemski osvrt na kosmos“, „Romanija-putevima vremena i istorije“, „Durmitorska knjiga Prva i Druga“, „Anđeo ime plamen“, u kome je dat i pogovor ovoga autora, zatim u zbornicima „Stopa“, „Sazvežđe“, „Umno“, itd.

Krsmanović raspolaže sa više gotovih naučno-stručnih, zatim proznih i pesničkih rukopisa.

Pesme Milana S. Krsmanovića su zastupljene i u dve pesničke antologije, i to: „Pesme o majci“, B. Bojića, i „Durmitorski pesnički vijenac“, R. Džakovića.

Milan S. Krsmanović se ogledao i na filmu.. Napisao je više scenarija za kratke igrane i dokumentarne filmove, npr. „Alo, ovdje Šavnik“, koji je 1974. godine proglašen za najhumaniji film godine u SFRJ. Zatim „Djevojka sa Biokova“, pa „Moj bataljon“, „ Stručno naučno obrazovanje starješina“, itd..

Kako je u to vreme često prisutan u pesničkoj javnosti, Milan S. Krsmanović, postao je član književne zajednice Jugoslavije, književnih klubova „Ivo Andrić“, „Nikola Tesla“, gde je duže vreme bio stručni saradnik, zatim Kluba pisaca „Čukarica“, „KK Karađorđević“, i Saveza jugoslovenskih pisaca u otadžbini i rasejanju, poznatom kao SAJKORU. Član je Udruženja književnika Crne Gore. Aktivan je u zavičajnim udruženjima. Bio je potpredsednik u prvom zavičajnom udruženju Durmitoraca, zatim predsednik Zavičajnog udruženja uskoka Boan, a od osnivanja i predsednik Bratstveničkog udruženja Krsmanovića u Beogradu.

U 2006. godini Krsmanović je sa grupom autora, kao glavni i odgovorni urednik, i redaktor štampao knjigu „Monografija 14 klase BA KOV“, kao reprezentativne najbrojnije klase VA KOV, čiji je bio pripadnik, a 2008. je priredio veliku knjigu „Krsmanovići monografija bratstva“..

U 2005. godini, Milan S. Krsmanović je za svoj pesnički rad dobio dve zapažene nagrade, prvu na Festivalu rodoljubive poezije u Velikom Borku, a povodom 200 godina od Prvog srpskog ustanka, „Srebrni pečat praviteljstvujućeg sovjeta srpskog“, a od Krunskog saveta i KK Karađorđević posebnu zahvalnicu za izuzetan doprinos srpskoj kulturnoj baštini.

Milan S. Krsmanović živi i stvara u Beogradu.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Redakcija vojnih časopisa Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. septembar 2009), Pristupljeno 12. 4. 2013.