Milan Petrović (profesor)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4d/Uro%C5%A1_Predi%C4%87_-_dr_Milan_Petrovi%C4%87%2C_GMS.png/220px-Uro%C5%A1_Predi%C4%87_-_dr_Milan_Petrovi%C4%87%2C_GMS.png)
Milan Petrović (Čakovo, 1. septembar 1879 — Beograd, 27. jul 1952)[1] bio je profesor Srpske pravoslavne velike gimnazije u Novom Sadu i predsednik Matice srpske.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Osnovnu školu završio je u rodnom mestu, a gimnaziju u Novom Sadu. U Budimpešti upisuje studije medicine, od kojih brzo odustaje i prelazi na Filozofski fakultet, gde je i stekao doktorat iz filologije.[2]Kao student bio je pitomac Tekelijanuma i aktivan u Kolu mladih Srba u Budimpešti.[3]
U novosadskoj Srpskoj gimnaziji je sa prekidima radio od 1906. do 1925. godine. Predavao je latinski, starogrčki, nemački i srpski jezik, matematiku i istoriju.[2]
Tokom karijere bio prosvetni inspektor, načelnik Prosvetnog odeljenja Banske uprave, šef Prosvetnog odseka Gradskog narodnog odbora Novog Sada, poverenik za socijalno staranje Glavnog izvršnog odbora Vojvodine i upravnik Srpskog učiteljskog konvikta.[2]
Bio je i član i sekretar Srpskog narodnog odbora, tela čija je svrha bila priprema Vojvodine za otcepljenje od Austrougarske i prisajedinjenje Kraljevini Srbiji.
Član Matice srpske postao je uoči Prvog svetskog rata. U međuratnom periodu biran je za člana Upravnog odbora i Književnog odeljenja. Nakon Drugog svetskog rata izabran je za potpredsednika Matice. Kada se, krajem 1946. godine, Vasa Stajić povukao sa funkcije predsednika Petrović je došao na njegovo mesto, i tu dužnost je obavljao do svoje smrti.
Aktivno je učestvovao u organizaciji proslave stogodišnjice Matice srpske, i tom prilikom je odlikovan ordenom Svetog Save II reda (1927).
Sa suprugom Emilijom imao ćerku Ivanku.[3]
Sahranjen je na Uspenskom groblju u Novom Sadu.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Zaštićena grobna mesta na Uspenskom groblju”. lisje.com. Arhivirano iz originala 13. 09. 2018. g.
- ^ a b v Profesori „Jovine gimnazije” u fondovima Novosadskog arhiva. Novi Sad: Istorijski arhiv grada Novog Sada. 2010. str. 41.
- ^ a b Enciklopedija Novog Sada. Knjiga 20, Pet-Pok. Novi Sad: Novosadski klub „Dobra vest”. 2002. str. 96—97.