Milorad M. Petrović
Milorad Petrović | |
---|---|
Datum rođenja | 26. jul 1875. |
Mesto rođenja | Velika Ivanča, Kneževina Srbija |
Datum smrti | 17. april 1921.45 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Kraljevina SHS |
Milorad M. Petrović Seljančica (Velika Ivanča, 26. jul 1875 — Beograd, 17. april 1921) bio je srpski pesnik, prevodilac, učitelj i ratnik.[1]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je 1875. godine u Velikoj Ivanči kod Mladenovca, gde je završio osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Beogradu, a zatim Učiteljsku školu u Aleksincu. U mladosti je stalno nosio šumadijsku narodnu nošnju, a ispod košulje amajliju – platneni zamotuljak sa grumenom zemlje iz njegove rodne Ivanče. Radio je u većem broju seoskih osnovnih škola. Učestvovao je u Balkanskim ratovima, u bici na Kumanovu i opsadi Jedrena. Sećao se kako su ratnici posle osvajanja Jedrena pričali kako im je žao što opsadu Jedrena nisu iskoristili da produže dalje, sve do Carigrada. Učestvovao je u Kolubarskoj bici, posle koje je oboleo od tifusa. Bugarske okupacione vlasti su ga 1915. proterale preko Morave kao praznoskitajuščeg.
Sarađivao je sa časopisima: „Zvezda", „Nova iskra", „Brankovo kolo", „Bosanska vila", „Zora" i „Budućnost".[2]
Prevodio je poeziju i prozu sa francuskog, ruskog, poljskog, češkog, slovačkog, slovenačkog i bugarskog jezika.[2]
Godine 1902. objavio je svoju prvu pesniku zbirku Seljančica, po kojoj će poneti nadimak.[2] Godinu dana kasnije objavio je prošireno izdanje istoimene zbirke. Njegov rad bio je kritikovan od strane modernista kao konzervativan, dok mu je konzervativni deo književnih kritičara zamerala novotarije i modernizam.[2] Sima Pandurović je za Petrovića napisao da se radi o "bezosećajnoj neznalici" i „šarlatanu koji zapisuje sve što čuje po seoskim mehanama, sokacima i poljima".[2] Jovan Skerlić je zapisao: "...g. Petrović pada u oduševljenje pevajući da će sve donde trajati, i slave i Srbina, dokle god bude imalo vina. Zato nam tako lepo i ide! Knjižica g. Petrovića je sveža, vedra, prijatna - prava lepuškasta seljančica. Ali ona je monotona kao obzorje i život seoski, jednostrana motivima, preterano optimistična po onome što pisac vidi na selu i što drži za dostojno da se u stihove stavi. Ta oskudica nadahnuća, ta skučenost horizonta glavna je mana cele naše mlade poezije, cele, bez i jednoga izuzetka. 'Seljančice‘ se daju čitati, to je knjižica od vrednosti, ali koliko je sve to daleko od prave poezije!"[2]
Petrović je za stihove Igrale se delije nasred zemlje Srbije, sitno kolo do kola čulo se do Stambola našao inspiraciju u sećanju na ratna dejstva tokom kojih je opsedano Jedrene. Tom prilikom je srpska vojska žalila što ne mogu da osvoje i Stambol (današnji Istanbul) „carski grad ohol".[2]
Bio je veliki boem i družio se sa kolegama pesnicima i piscima, poput Janka Veselinovića i Antuna Gustava Matoša.[2]
Živeo je odvojen od žene i dece u Kruševcu i Beogradu. Oboleo je od tuberkuloze. Zaboravljen od svih, umro je u bedi i nemaštini na Čukarici.[3] Prema rečima njegove supruge Ruže,[2] 3. marta 1921. je rekao da će umreti 17. aprila, što se i dogodilo. Sahranjen je u Beogradu na Topčiderskom groblju o državnom trošku, bez spomenika na njegovom grobu.[2]
Dela
[uredi | uredi izvor]„ | „Umreću kada rađaju se ruže, poslednji dah njin ću popit' prvi i odneću ga u grobnicu mračnu da se s njim slade akrepi i crvi."[4] |
” |
— Milorad M. Petrović, Katren koji je Petrović napisao pred smrt. |
- Jesen stiže, dunjo moja
- Ne luduj, Lelo, čuće te selo
- Čini se, čini
- Sve dok je tvoga blagog oka[2]
- Igrale se delije, na sred zemlje Srbije, za koju je muziku komponovao Božidar Joksimović, 1919. godine.[2]
- Moj dilbere, rođo moja
- Po gradini mesečina
- Zarudela šljiva ranka
Nasleđe
[uredi | uredi izvor]U gradskom parku u Mladenovcu nalazi se njegova spomen bista koja je postavljena 12. jula 2013. godine.[5]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 633.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Tragična sudbina M. Petrovića Seljančice, čoveka koji je napisao "Igrale se delije": Delija sa Ružom u srcu”. www.rts.rs. Pristupljeno 2021-04-17.
- ^ "Politika", 18. april 1921
- ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Tragična sudbina M. Petrovića Seljančice, čoveka koji je napisao "Igrale se delije": Delija sa Ružom u srcu”. www.rts.rs. Pristupljeno 2021-04-17.
- ^ Otkrivena bista pesniku iz Velike Ivanče, autoru pesme „Igrale se delije“ („Blic“, 12. jul 2013)