Milosava Perunović
Milosava Perunović | |
---|---|
![]() Milosava Perunović | |
Lični podaci | |
Puno ime | Milosava Perunović |
Datum rođenja | oko 1900. |
Mesto rođenja | Nikšić, ![]() |
Datum smrti | 1945. |
Mesto smrti | Peć, ![]() |
Vojna karijera | |
Služba | 1916 – 1918 |
Čin | komita |
Milosava Perunović (Nikšić, oko 1900 - Peć 1945) bila je nikšićka gimnazijalka koja se, po kapitulaciji Crne Gore 1916. godine, pridružila komitama i borila se protiv okupatora do završetka Prvog svetskog rata.[1]
Ratne godine[uredi | uredi izvor]
Kada se, 1916. godine, po kapitulaciji Crne Gore, pridružila komitama Milosava Perunović nije krila daa je devojka, ali se ipak do kraja rata borila kao Milosav. Iako su se o hrabroj devojci već i pesme pevale, čak ni mnogi njeni saborci dugo nisu znali da je čuvena Milosava u stvari njihov saborac Milosav. Niko, pa ni okupator, nije slutio da će vrlo brzo za ovom mladom devojkom biti organizovane jake potere i da će biti obećana velika nagrada onome ko je uhvati živu ili je ubije... Govorilo se da je od njene puške „drhtao svaki neprijatelj”.[2] Dok je ona koitovala njena porodica, otac, majka i tri brata, bili su u logoru u Austriji.[1]
Period između dva rata[uredi | uredi izvor]
Tri godine nakon završetka rata Milosava je, u znak zahvalnosti za komitovanje i dobrovoljno učešće u Velikom ratu dobila sedam lanaca zemlje u selu Žednik, kod Subotice. Na toj zemlji je podigla lepu kuću. Pošto je, za ondašnje prilike, bila školovana, radila je na železničkoj stanici kao blagajnica. U Žedniku je ostala sve do Aprilskog rata 1941. godine.[1]
Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]
Odbivši poziv okupatora da se preda, Milosava je bila prinuđena da pobegne u Crnu Goru. S njom su tada bili majka Gospava i najmlađi brat Nikola. Tada im je i kuća spaljena. Kada su iz Žednika pobegli i došli u svoje pleme nisu imali skloništa, pa im je sveštenik Dragomir Mijušković ustupio deo svoje kuće. Čim su Nemci proterani, Milosava je odlučila da se vrati u Žednik. U zimu 1945. godine krenula je pešice preko Čakora. S njom su bili i neki Backovići i Roksandići i još neki ljudi koji su se vraćali na svoja imanja u Metohiji. Izbivši na vrh Čakora, jedan od Backovića je ispalio nekoliko metaka iz revolvera. Ne zna se kako, istraga o tome nije vođena, tek jedan metak je pogodio Milosavu u leđa. Uspeli su da je prenesu do bolnice u Peći, ali je posle nekoliko dana podlegla. Kad su njeni najbliži stigli u bolnicu, uspela je samo ovo da kaže: „Pogiboh od poganske ruke..."[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g „PERUNOVIĆ MILOSAVA”. prvisvetskirat.rs. Amanet. Pristupljeno 8. 8. 2016.
- ^ Giljen, Nikola; Jovićević Jov, Sonja; Mandić, Jelena (1. 10. 2012). „Srpske Amazonke Velikog rata (1914-1918) - Skromne dame gvozdenog srca”. Bašta Balkana. Pristupljeno 6. 8. 2016.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Đurić, Antonije (1987). Žene-solunci govore. Beograd: Književne novine. ISBN 978-86-391-0042-1.