Pređi na sadržaj

Miloje Dončić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miloje Dončić
Miloje Dončić
Puno imeMiloje Dončić
Datum rođenja(1963-04-27)27. april 1963.
Mesto rođenjaBičaSFRJ

Miloje Dončić (Biča, 27. april 1963) srpski je pesnik i antologičar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Odrastao je u zavičaju na obalama Belog Drima i Kujavče, osnovnu školu završio je u Štuplju, a srednju biohemijsku u Klini. Nekoliko godina boravio je u Australiji, potom se vratio i zaposlio u Pokrajinskoj i narodnoj biblioteci u Prištini (1992). Bio je poslednji radnik koji je pred albanskim separatistima, juna 1999, napustio Biblioteku. Urednik je za poeziju u izdavačkoj kući REVNITELj. Živi u Nišu.

Osnovne karakteristike Dončićeva pesništva su oštrina, kritičnost, duboka satiričnost, njihova izvorna polemičnost. Postoje teme od kojih mnogi današnji pesnici beže. Dončić to ne čini. Istorija se, i bukvalno, secira na njegovom pesničkom stolu. Koliko su žestoke njegove pesme, jednako su to i slike koje su u njihovom jezgru. Pravi pesnici, i kada zatvore oči, unutrašnjim očima vide ono što se viđenju nudi. Dončić ide korak dalje. Njegova poezija istinski je angažovana. Nepostoji tema pred kojom će on uzmaknuti. Stoga, njegove pesme svakog čitaoca dubinski uznemiravaju, ne dozvoljavajući mu da se sa njima mirno i ravnodušno sučeli. U njima kao da je prisutan čitav pretres i protres aktualne naše poezije, poetičko i vrednosno pr(e)ocenjivanja onoga sa čime naša savremena poezija raspolaže. Pesnik vrši osoben, i lični, razgrad poezije: ne želi stihove umivene i uglačane, lirske cigle o

kojima je ironično pisao Miloš Crnjanski, te stvara pesme pune, funkcionalnih, namernih neravnina koje „proizvode“ mnogobrojna oneobičenja i dovode do mnogih lirskih iznenađenja, proizvode pesmouživanja. Koliko on pesme tvori, toliko i one njega, i kao čoveka i kao pesnika, grade. Osnovna stilska figura postala mu je ona koja je bila gotovo sasvim proterana iz našeg pesništva – sinegdoha. Suprotstavio se tvrdnji Romana Jakobsona po kojem je metafora zaštitni znak poezije, dočim je metonimija ta koja je to kada je proza u pitanju. U Dončićevim pesmama metafora i metonimija su skoro sasvim ravnopravne po ulozi koju u njima zadobijaju. One imaju narativnu potku, „priču“, koja jezadihana. Njihov ritam, građen stihovima čas dugim čas kratkim, dužeći i sužavajući iste, neprestano menja svoj „korak“. Ne retko, pesnikov stih je, indirektno, ili glasno da glasnije ne može biti, uzvik, krik, nalik na psovku. Ima pesama koje se svode na jedan jedini katren, onih koje su pseudo-tanke, kao i onih što su nalik na, produženi (uglavnom samom dužinom upotrebljenih stihova), haiku.. Osnovni zadatak im je: utanjiti, učiniti (ali – brisanjem, ništenjem) skoro nevidljivim, obezličiti, skriti, usebiti. Rima je uglavnom „slučajna“. Ona nije potporni stub njegovih pesama. Njima slobodno klizi, neočekivano izranja, neočekivano potanja. Aliteracije i asonance su mnogo češće od rima. Zvuk je mukao i više nego mukao. Pesnik pesme iznutra dinamički uzburkava mnogim ekspresivnim, ekspresionističkim po snazi, glagolima i pesničkim slikama. Humor je često crn, vašeovski, sasvim apsurdan. No, iznad svega, i uprkos svemu što pokušava da ih, najviše providnim kritičkim zaobilaženjem prećuti, Dončićeve pesme su najangažovanija savremena srpska poezija.

Fotografija Dončića

Zbirke pesma[uredi | uredi izvor]

  • Trošna katedra, Jedinstvo, Priština, 1987.
  • Zobnica, Naučna knjiga, Beograd, 1996.
  • Bukvar rasula, Zograf, Niš, 2004.
  • Glodar nad humkom, Hvosno, Kosovska Mitrovica, 2009.
  • Crvlji rasad, Beoknjiga, Beograd, 2010.
  • Kopljarnica, Apostrof, Beograd, 2011.
  • Zvezdoslep, Lestve, Kosovska Mitrovica, 2012.
  • Smrti u svatove, Kairos, Sremski Karlovci, 2013.
  • Strahoumnica, Centar za turizam, kulturu i sport, Svrljig, 2014.
  • Zadah sjaja, Zavetine, Beograd, 2015.
  • Jezino brojilo, Revnitelj, Niš, 2017.
  • Oko u oku, Panorama, Priština, 2017.
  • Trpeza usamljenika, Biblioteka, Novi Sad, 2017.
  • Trn u oku, Revnitelj, Niš, 2017.
  • Trpijada, Kairos, Sremski Karlovci, 2018.
  • Tetanus, Revnitelj, Niš, 2019.
  • Zdravica parazita, Naisprint - Revnitelj, Niš, 2020.
  • Tišina u kolhozu, Revnitelj, Niš, 2021.
  • Abecedin kaktus, Revnitelj, Niš, 2022.
  • Most utopljenik, Revnitelj, Niš, 2023.

Knjiga za decu[uredi | uredi izvor]

  • Lažimetar, Panonske niti, Crvenka, 2011.
  • Smehodrom, Serbika, Gnjilane, 2013.
  • Šta unutra ima, Prometej, Novi Sad, 2017.

Antologije[uredi | uredi izvor]

  • Božurnica, antologija kosovsko-metohijske poezije 20. veka, Kairos, Sremski Karlovci, 2013.
  • Resavski venac (prvi deo), plagijati jugoslovenskih pesnika, Lestve, Kosovska Mitrovica, 2014.
  • Apostolnica, antologija originalne srpske poezije 20. i 21. vek, Revnitelj, Niš, 2015.
  • Slovosjaj, srpske svetinje u očima pesnika, 1000 godina prizrenske episkopije, Revnitelj, Niš, 2021.
  • Tonovi maršalata: antologija ruske poezije 20. veka, Revnitelj, Niš, 2022.
  • Antologija srpske poezije 20. veka, Revnitelj, Niš, 2023.
  • Uranijum ubica: udari pesnika i advokata na zločine 20. veka, Revnitelj, Niš, 2023.

Izbori[uredi | uredi izvor]

  • Tomislav Mijović: Izabrane pesme, Revnitelj, Niš, 2021.
  • Veles Perić: Barjak na oluji: sabirane i odabrane pesme, Revnitelj, Niš, 2022.
  • Zvezdolet: izabrane i nove pesme, Centar za kulturu i turizam; Šumadijske metafore, Mladenovac, 2023.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Savremeni pisci Kosova i Metohije, leksikon priredila Danica Andrejević, 2005.
  • Jovan Janjić: „Muke domaće, počasti strane“, Nin, br. 2567, 9. mart 2000.
  • Enciklopedija Niša, kultura, Centar za naučna istraživanja SANU i Univerziteta u Nišu, Niš, (2011). str. 124;

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]