Miniranje stena

Miniranje stena predstavlja kontrolisano korišćenje eksploziva i drugih metoda poput pritiska gasa kod miniranja pirotehnike ili plazma procesa, kako bi se iskopala, razbila ili uklonila stena. Najveću primenu ima u rudnicima, kamenolomima i građevinarstvu, npr. za brane ili gradnju puteva. Osim u rudarstvu, rezultat miniranja stena je često poznat kao stenski rez.
Miniranje u rudarstvu
[uredi | uredi izvor]Korišćenje eksploziva u rudarstvu je počelo davne 1627. godine kada je prvi put korišćen barut umesto mehaničkih alata u mađarskom (sada slovačkom) gradu Banska Štjavnjica (slč. Banská Štiavnica, изговор: Банска Шћјавњица, mađ. Selmecbánya). Ova inovacija se brzo proširila širom Evrope i Amerike.
Danas se za miniranje stena koristi mnogo različitih vrsta eksploziva sa različitim karakteristikama. Jači eksplozivi se koriste za tvrde stene, kako bi se što efikasnije izvršilo razaranje stenskog materijala, a eksplozivi manje razorne moći se koriste u mekšim stenama da bi se generisao veći pritisak i tako postigao veći efekat. Najčešće korišćeni eksplozivi u rudarstvu danas su ANFO, jednim delom i zbog niže cene od dinamita.
Nuklearni eksplozivi za miniranje stena
[uredi | uredi izvor]Potencijal nuklearnih eksploziva za miniranje stena je testiran od strane Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza šezdesetih i sedamdesetih godina kao fokus dva istraživačka projekta. Njihov potencijal nikad nije korišćen dalje od eksperimentisanja, zbog radioaktivnosti i oštrog protivljenja javnosti.
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Bušenje otvora za detoniranje
-
Punjenje otvora sa ANFO
-
Površina stene koja je nedavno minirana
-
Autoput izgrađen pomoću miniranja stena