Pređi na sadržaj

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zgrada MUP-a Republike Srpske

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) jedno je od ministarstava Vlade Republike Srpske koje se bavi unutrašnjim poslovima Republike Srpske. Sadašnji ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske je Siniša Karan. Izvršni organ i institucija ministarstva je Policija Republike Srpske.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Period prije stvaranja Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske[uredi | uredi izvor]

U predratnoj Bosni i Hercegovini koja je bila federalna jedinica bivše SFRJ, policija je bila centralistički organizovana. Postojalo je Ministarstvo unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine, koje je nastalo 1990. godine, transformacijom Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova u MUP BiH. U okviru Ministarsta obavljljani su posloi javne i državne bezbjednosti. Ministarsto, odnosno policija je bila organizovana na tri nivo.

  • Na lokalnom (opštinskom) nivou postojale su stanice javne bezbjednosti koje su bile nadležne da na područje opštine za koju su osnovane prate, analiziraju i preduzimaju mjere i radnje na održavanju javnog reda i mira, sprječavanju i otkrivanju kriminaliteta, regulisanju i održavanju bezbjednosti saobraćaja. Na lokalnom nivou izvršavani su osnovni policijski poslovi, a pored njih i ostali unutrašnji poslovi koji su se odnosili na građanska stanja ( lična karta, prebivalište, boravište, jedinstveni matični broj, vozačke dozvole itd.)
  • Na regionalnom nivou bilo je devet centara službi bebjednosti, a za područje grada Sarajeva i gradski sekretarijat unutrašnjih poslova, kao viši oblik organizacije. U okviru centara službi bezbjednosti postojali su sektor javne i sektor državne bezbjednosti. Centrom službi bezbjednosti rukovodio je načelnik centra, a on je bio nadređen sektoru javne i sektoru državne bezbjednosti. Centar s. bezbjednosti je na prostoru koji je pokrivao bio nadležan za organizaciju i neposredno vršenje poslova.
  • Na republičkom nivou postojalo je i funkcionisalo Ministarstvo unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine.

Dakle, početak sukoba u Bosni i Hercegovini, podjela između pripadnika MUP-a na nacionalnoj osnovi neminono dovodi do toga da se organizuju dvije policije unutar BiH. Jedna od njih nastaje prim postrojavanjem policije na Sokocu 4.aprila 1992. godine, što se danas obižežava kao dan policije Republike Srpske. Aprilski događaji iz 1992. godine dovode do potrebe da se na Palama formira Vlada Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Formiranje Vlade podrazumijevalo je i formiranje Ministarstva unutrašnjih poslova.

Formiranje MUP-a Republike Srpske[uredi | uredi izvor]

Iako je u tom periodu sve bilo u sjeni ratnih zbivanja, od samog početka sukoba bilo je jasno da je neophodno da policija nastavi i sa obavljanjem svojih redovnih poslova i zadataka. Da bi se ovi poslovi mogli izvršavati na potrebnom nivou, bilo je neophodno formirati i razvijati ministarstvo u pravom smislu te riječi, a ne samo imati ga na papiru. Kako su na teritoriji koja je u to vrijeme bila pod kontrolom Srba ostala samo dva od prethodnih devet centara ( Banja Luka i Doboj ), prvo je trebalo formirati centre službe bezbjednosti. Tako je odmah u aprilu izvršeno formiranje centara sa sjedištem u Bijeljini, Srpskom Sarajevu i Trebinju, a u Banja Luci i Doboju su nastavili da funkcionišu postojeći centri.

Za potrebe koordinacije izvršavanja ovih poslova i zadataka osnovane su potrebne linije rada u sjedištu ministarstva na Palama. Međutim, od početka je bilo jasno da na Palama nema potrebnog kadrovskog i materijalno-tehničkog (smještajnog) potencijala. Zbog toga je donesena odluka da se najveći dio ministartva dislocira u Bijeljinu, gdje su postojali mnogo povoljniji uslovi. Tako je već u avgustu 1992. godine u Bijeljinu smještena kompletna struktura javne bezbjednosti, dok je na Palama ostao resor državne bezbjednosti, Kabinet ministra i Uprava za materijalnofinansijske i imovinske poslove.

Dolaskom u Bijeljinu otvoreni su povoljniji uslovi za razvoj i unapređenje službe javne bezbjednosti. Obezbijeđen je adekvatan smještaj, a sam geografski položaj Bijeljine motivisao je veći broj pripadnika ministarstva koji su morali napustiti svoja predratna prebivališta da se radno angažuju u Bijeljini. Tako od samog formiranja resora javne bezbjednosti u Bijeljini počinje plansko i organizovano razvijanje službe. Uporište za ovakav pristup bilo je u Zakonu o unutrašnjim poslovima Republike Srpske, koji je donesen u aprilu 1992. godine, a kojim je definisana organizacija i nadležnost Ministarstva. Na osnovu ovog zakona, po linijama rada koje su formirane samim osnivanjem Ministarstva, doneseni su podzakonski akti koji su omogućili da se linije rada ponašaju i poslove iz svog djelokruga obavljaju profesionalno i zakonito.

Misija[uredi | uredi izvor]

Misija Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske se svodi na nastojanja da Republika Srpska bude sigurno, bezbjedno i bolje mjesto za život i rad za sve njene građane, sa uslovima koji omogućavaju razvoj i prosperitet u svim oblastima života i rada.

Djelokrug[uredi | uredi izvor]

Policijski poslovi su:

  • operativno-stručni poslovi kojima se obezbjeđuje zaštita života, lična bezbjednost, ljudska prava i slobode, zaštita ustavnog poretka od nasilnog ugrožavanja i promjena i bezbjednost Republike u skladu sa zakonom;
  • zaštita svih oblika svojine;
  • sprečavanje vršenja krivičnih djela, otkrivanje krivičnih djela, pronalaženje, hvatanje i predaja izvršilaca krivičnih djela nadležnim organima;
  • održavanje javnog reda i mira;
  • zaštita određenih ličnosti i objekata;
  • obezbjeđenje javnih skupova, manifestacija, kulturnih i sportskih priredbi i drugih dozvoljenih vidova masovnog okupljanja građana;
  • bezbjednost i kontrola saobraćaja na putevima, određeni poslovi bezbjednosti u drugim oblastima saobraćaja i pružanje pomoći radi otklanjanja posljedica kojima se ugrožava bezbjednost lica ili imovina u većem obimu, poslovi asistencije i pružanja pomoći drugim organima, poslovi civilne zaštite, kao i određeni poslovi zaštite od požara, preventivno-tehničke zaštite, prometa, upotrebe i uskladištenja opasnih materija.

Ostali unutrašnji poslovi su:

  • upravno-pravni;
  • analitičko-informatički, poslovi komunikacije i veze;
  • materijalno-finansijski i imovinski poslovi;
  • školovanje i stručno osposobljavanje;
  • kontrola nabavljanja, držanja i nošenja oružja i municije;
  • jedinstven matični broj;
  • prebivalište i boravište; putne isprave;
  • lične karte;
  • vozačke dozvole i registracije motornih i priključenih vozila.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]