Mirko Đorđević
Mirko Đorđević | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 29. novembar 1938. |
Mesto rođenja | Brod, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 18. april 2014.75 god.) ( |
Mesto smrti | Šimanovci, Srbija |
Književni rad | |
Najvažnija dela | „Ratni krst srpske crkve“ „Srpska organistička misao“ „Sjaj i beda utopije“ |
Nagrade | nagrada Konstatin Obradović, nagrada Dušan Bogavac |
Mirko Đorđević (29. novembar 1938 — 18. april 2014)[1] bio je srpski profesor književnosti, književnik, prevodilac i publicista.[2][3][4]
Đorđević je poznat po kritici veza Srpske pravoslavne crkve sa nacionalizmom. Zalagao se za odvajanje crkve od države i za temeljne reforme Srpske pravoslavne crkve. Iako je u javnosti bio poznat kao sociolog religije, verski analitičar i stručnjak za verska pitanja, u crkvenim krugovima je često bio osporavan i naglašavano je da nema formalno sociološko ili teološko obrazovanje.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Mirko Đorđević je rođen 29. novembra 1938. u Brodu kod Crne Trave, u južnoj Srbiji. Školovao se u Beogradu. Magistrirao komparativnu književnost.[5] Povodom Đorđevićeve ljubavi prema čitanju, poštovaoci kažu da je to kod njega „dodirnulo ivicu patološkog fenomena”.[6] Objavio je nekoliko knjiga i više tekstova u mnogim novinama i časopisima[5]. Bio je član Društva književnika Srbije, koje je napustio u znak protesta posle razaranja Vukovara krajem 1991. godine i sa još nekoliko kolega osnovao Forum pisaca.[6]
Bio je jedan od urednika lista „Republika”.[6] Redovno je sarađivao u listu Danas. Učestvovao je na dvadesetak simpozijuma i naučnih skupova, kako je govorio, „od Vatikana do Pariza”.[6] Njegovi radovi socijalno-religijske problematike su prevedeni na nekoliko jezika, uključujući i danski jezik.[6] Prevod romana Romana Gulja „Azef” posvetio je svojoj unuci.[6]
Krajem oktobra 2002. bio je jedan od devet intelektualaca koji su uputili javnosti Srbije apel u kojem pozivaju na suprotstavljanje radikalnom nacionalizmu i populizmu.[7] 2003. je priredio knjigu „Srpska konzervativna misao” koja govori o velikoj prisutnosti svetosavskih organicističkih ideja u Srbiji.
Oko ponoći 17. maja 2006. na njegovu spavaću sobu u porodičnoj kući su bačene kamenice. Počinioci nikada nisu pronađeni. Mediji su pretpostavljali da su povod za napad bila njegova kritika zloupotrebe religije i crkve. Đorđević je smatrao da je incident u vezi sa njegovim gostovanjem u emisiji o Nikolaju Velimiroviću na RTS-u 15. maja. Više organizacija je osudilo ovaj napad.[8]
2007. godine mu je dodeljena nagrada „Konstatin Obradović”.[9] 2008. je dobio novinarsku nagradu „Dušan Bogavac”, koju Nezavisno udruženje novinara Srbije dodeljuje za etiku i hrabrost.[10] Žiri je u obrazloženju naveo da u „crkvenim, političkim, naučnim, novinarskim i društvenim krugovima njegovi natpisi podstiču na dijalog, a sam Mirko Đorđević je najbolji primer u javnosti kako se vodi tolerantan, moderan i civilizovan dijalog. Đorđevićevi komentari i analitički tekstovi odlikuju se izrazitim kritičkim pristupom, autoritetom vrsnog poznavaoca problema i hrabrošću da se bez odlaganja prihvati najaktuelnijih tema”, navodi se u obrazloženju žirija i dodaje „da u načinu obrade tema Đorđević na najbolji način spaja naučnu zasnovanost i pitak novinarski stil”.
Preko 40 godina je proveo u braku sa Mirom, sa kojom je imao dvoje dece — kćerku i sina.[6] Živeo je u Šimanovcima u Sremu.
Dela[uredi | uredi izvor]
Objavio je desetine eseja i knjiga, između ostalih:
- Osmeh boginje Klio (1986)
- Srpska strana rata (1996)
- Povratak propovednika (1996)
- Znaci vremena (1998)
- Sloboda i spas: hrišćanski personalizam (1999)
- Ratni krst srpske crkve (2001)
- Legenda o trulom Zapadu (2001)
- Srpska organistička misao (2003)
- Sjaj i beda utopije (2006)
- Balkanska lađa u oluji: crkveno-političke teme (2010)
- Pendrek i prašina (2013)
Stavovi[uredi | uredi izvor]
Kritika crkve[uredi | uredi izvor]
Đorđević je smatrao da je uticaj SPC kao političke snage u društvu ogroman.[5] Verovao je da su vodeći ljudi SPC danas sledbenici Nikolaja Velimirovića i Justina Popovića i, koji su svojim konzervativnim shvatanjima u sukobu sa tekovinama modernog društva.[11] Napominjao je da unutar SPC postoje i oni koji su za ekumenski dijalog, dok drugi ostaju „zarobljenici etnofiletizma”.[12] Zastupao je stav da se usled srastanja SPC i države zaboravlja da je misija Crkve evangelizacija, a ne klerikalizacija[13] i da je Crkva spasenjska ustanova a ne politička organizacija.[14]
Zna se već vekovima da klerikalizacija nanosi ogromnu štetu društvu, ali se manje zna, ili se to neće reći, da klerikalizacija nanosi još veću štetu Crkvi.[15]
Đorđević je verovao da je Srpska pravoslavna crkva odigrala bitnu ulogu u dovođenju Miloševića na vlast svojom ideološkom logistikom, kojom je zamenjena nekadašnja komunistička retorika. Smatrao je da su se 1989. sreli Miloševićev politički nacionalizam i etnofiletizam.[5] Tokom Miloševićevog govora na Gazimestanu, vijorili su se zajedno crkveni barjaci sa krstom i komunistički sa srpom i čekićem.[16] Navodio da je Crkva danas zauzela mesto dominantnog političkog faktora kakav je u jednopartijskom sistemu bio Centralni komitet.[17]
Komentarišući blagosiljanje egzekutora uoči masakra u Srebrenici, Đorđević je izjavio da Srpska pravoslavna crkva „nije bila samo svedok već i saučesnik u minulom ratu” i da je vreme da se suoči sa prošlošću, što je i njena hrišćanska obaveza.[18] On je predlagao da srpski patrijarh sa sveštenstvom krene pešice od Zvornika prema Srebrenici i javno se izvini narodu tamo.[19]
Smatrao je da su Srpskoj pravoslavnoj crkvi neophodne temeljne reforme.[20]
Istorijski Isus[uredi | uredi izvor]
Mirko Đorđević je bio jedan od retkih biblijskih kritičara u Srbiji koji je pisao istorijskom Isusu. Smatrao je da je Isus bio Sin Božiji, „koliko i svi mi drugi”, i napominje da je on za sebe govorio Sin čovečji, i da je to jedina titula koju je priznavao. Nije uzimao za ozbiljno priče o raznim čudima, poput hodanja po vodi i levitiranja, ali je govorio da je „ovaj mladić iz Nazareta” ipak učinio najveće čudo probudivši drugima nadu. Verovao je da je Isus bio u ljubavi sa Marijom Magdalenom.[21]
Žestoko je kritikovao pojavu antisemitizma među hrišćanima, podsećajući da su Isus i svi apostoli bili Jevreji.[22]
Nagrade[uredi | uredi izvor]
Mirko Đorđević je dobitnik sledećih nagrada i priznanja:[2]
- Nagrada „Konstantin Obradović” za unapređivanje i širenje kulture ljudskih prava (2007),
- Nagrada „Dušan Bogavac” za etiku i hrabrost (2008),
- „Vukova povelja” za vrhunska ostvarenja u istraživanju nacionalne kulture i pedagoške baštine (2008),
- Nagrada za toleranciju među narodima Vojvodine (2009).
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Preminuo Mirko Đorđević”. Blic. Pristupljeno 5. 2. 2019.
- ^ a b Umro sociolog religije Mirko Đorđević
- ^ Preminuo Mirko Đorđević
- ^ Preminuo verski analitičar Mirko Đorđević
- ^ a b v g Razgovor s profesorom Mirkom Đorđevićem Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. mart 2018), Pristupljeno 13. april 2013.
- ^ a b v g d đ e „Ličnost Danas: Mirko Đorđević”. Danas.rs. Pristupljeno 10. 2. 2012.
- ^ „Grupa književnika uputila pismo upozorenja javnosti”. B92.net. 29. oktobar 2002. Pristupljeno 10. 2. 2012.
- ^ „Kamenovana kuća Mirka Đorđevića”. B92.net. 17. maj 2006. Pristupljeno 10. 2. 2012.
- ^ „Nagrada Konstatin Obradović”. Bgcentar.org.rs. Pristupljeno 23. 4. 2014.
- ^ „Mirku Đorđeviću nagrada „Dušan Bogavac”” (na jeziku: (jezik: srpski)). Rts.rs. 21. oktobar 2008. Pristupljeno 10. 2. 2012.
- ^ „U srednjem smo veku sa ovakvim sveštenstvom”. Arhiva.glas-javnosti.rs. Pristupljeno 10. 2. 2012.
- ^ Mirko Đorđević, Slavlje s povodom i ćutanje s razlogom
- ^ Država i crkva — smetnje na vezama
- ^ SPC — borba za nasleđe i mnogo nagađanja
- ^ Beda klerikalizacije
- ^ „Zašto se u crkvi šapuće, II epizoda”. B92.net. 19. maj 2005. Pristupljeno 5. 3. 2018.
- ^ „Crkva umesto komiteta”. Danas.rs. Pristupljeno 10. 2. 2012.
- ^ „Jeromonah Gavrilo blagosiljao „škorpione” pre odlaska u Srebrenicu”. B92.net. 4. jun 2005. Pristupljeno 10. 2. 2012.
- ^ Zašto se u crkvi šapuće? (drugi deo)
- ^ Đorđević, Mirko. „Mirko Đorđević, U Crkvi crta nije podvučena”. Politika.rs. Pristupljeno 10. 2. 2012.
- ^ Mala glosa o hlebu i vinu
- ^ Mirko Đorđević, Uskrs