Pređi na sadržaj

Miroslav Mišković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miroslav Mišković
Fotografija Miškovića
Datum rođenja(1945-07-05)5. jul 1945.(79 god.)
Mesto rođenjaBošnjaneDFJ
PrebivališteBeograd
DržavljanstvoSrbija
Zanimanjepreduzetnik
investitor

Miroslav Mišković (Bošnjane, 5. jul 1945) srpski je preduzetnik, investitor i publicista. Vlasnik je preduzeća Delta Holding.[1]

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Rođen je od oca Đorđa i majke Vere u selu Bošnjane,[2] gde je završio srednju ekonomsku školu. Preselio se u Beograd i diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Kragujevcu 1971. godine.

U ranoj mladosti kratko se bavio atletikom. Radio je u Jugobanci i Trajalu iz Kruševca do 1977, da bi otišao u Hemijsku industriju Župa gde je prvo bio direktor finansijskog sektora, a zatim potpredsednik Poslovodnog odbora za finansije, da bi postao generalni direktor kompanije 17. januara 1987. godine. Na toj poziciji je ostao do 31. decembra 1989, kada je izabran za potpredsednika Izvršnog veća SR Srbije, ali je tu funkciju vršio samo šest meseci.

U međuvremenu, Mišković je osnovao kompaniju Delta M, koja je postala vrlo uspešna narednih godina, tokom ratova na prostoru nekadašnje Jugoslavije i tokom režima Slobodana Miloševića sa kojim je bio blizak. Ubrzo potom osniva banku Delta Banka (prodata Banca Intesa-i, 2004) koja postaje značajan deo Delta Holding-a koja se bavi agrobiznisom, distribucijom, razvojem imovine, osiguranjem i dr.

Miškovićeva povezanost sa Slobodanom Miloševićem nikada nije bila javna, osim u periodu učešća u vladi. Posle Petog oktobra Mišković je bio povezivan sa Dušanom Mihajlovićem, ministrom policijejednim od lidera DOS-a.

Mišković je bio otet 9. aprila 2001, od strane Zemunskog klana ali je oslobođen sledećeg dana. Procena je da je za otkup plaćeno oko 7 milion nemačkih maraka, a da su otmičari bili ista lica koja su, kasnije izvršila atentat na premijera Srbije Zorana Đinđića.[traži se izvor]

Smatra se jednim od najbogatijih ljudi u Srbiji, sa bogatstvom od oko dve milijarde dolara (2007), prema podacima poljskog magazina Vprost koji svake godine objavljuje spisak 100 najbogatijih ljudi postkomunističkih zemalja,[3] Mišković je na 42. mestu, a prema izveštaju za 2008. godinu je na sa kapitalom od 2,8 milijardi američkih dolara. Prema izveštaju američke ambasade u Beogradu iz 2007. godine, koji je obelodanio Vikiliks, Miroslav Mišković je svoje bogatstvo stekao na nelegalan način 90tih godina 20. veka.[4]

Mišković je 12. decembra 2012. priveden zajedno sa sinom Markom i još osam osoba u vezi sa privatizacijom nekoliko javnih preduzeća za održavanje puteva 2005. godine tokom koje su osumnjičeni navodno „protivpravno ostvarili dobit“ od oko 30 miliona evra (38,98 miliona dolara).[5] Mišković i Milo Đurašković, koji je takođe uhapšen, bili su „suvlasnici u privatizovanih putarskih preduzeća od 2005. do 2010. godine” i „uzurpirali su novac i imovinu tih preduzeća u vrednosti od oko 2,87 milijardi tadašnjih dinara”, naveo je specijalni tužilac za organizovani kriminal Srbije u izjavi za televiziju i dodao da je partnerstvo između njih dvojice otpočelo 2005. godine kada je Miškovićeva kiparska kompanija Hemslade Trading Ltd. kupila preduzeće za održavanje puteva u Beogradu za 23 miliona evra.[6] Mišković je pušten iz pritvora 22. jula 2013. godine, nakon što je položio jemstvo u iznosu od 12 miliona evra.[7] U martu 2016. godine Viši sud u Beogradu ga je oslobodio optužbi za zloupotrebu službenog položaja, ali je proglašen krivim za pomaganje i podržavanje u utaji poreza.[8] Apelacioni sud u Beogradu je u žalbenom postupku potvrdio presudu prvostepenog suda kojom je Mišković oslobođen optužbe za zloupotrebu službenog položaja, ali je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje u vezi sa optužbom za utaju poreza.[9] Februara 2022. Miškovića je Apelacioni sud oslobodio optužbi za utaju poreza[10], i oredio nadoknau u visini od 30 miliona evra, tako da se čitav proces smatra dogovorenim političkim mareketingom [11].

Napisao je knjigu Ja, tajkun.[12] Oktobra 2024. objavio je knjigu Tajne zanata.[13]

Odlikovan je Ordenom Svetog Save.[14]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „Serbian oligarchies under scrutiny”. Deutsche Welle. Deutsche Welle. 8. 8. 2010. Pristupljeno 8. 4. 2019. 
  2. ^ Od opančara do srpskog Rokfelera („Alo“, 23. avgust 2010) Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (24. август 2010), Приступљено 13. 4. 2013.
  3. ^ Списак 100 најбогатијих пословних људи у посткомунистичким земљама на Wprost.pl, Приступљено 13. 4. 2013.
  4. ^ Политика; Vikiliks: Mišković na leđima naroda stvorio bogatstvo 21.03.2011., Приступљено 13. 4. 2013.
  5. ^ „Serbia's retail tycoon held in anti-corruption sweep”. The Globe and Mail. 12. 12. 2012. 
  6. ^ „Police Arrest Serbia's Richest Man as Fraud Suspect”. BloombergBusinessWeek. 12. 12. 2012. Архивирано из оригинала 16. 12. 2012. г. 
  7. ^ „Serbia Tycoon Miskovic Pays 12 Million Euro Bail”. BalkanInsight. 22. 7. 2013. Приступљено 29. 7. 2013. 
  8. ^ „Delta Holding owner found guilty of aiding tax evasion - on B92.net”. B92.net (на језику: енглески). Приступљено 2017-10-21. 
  9. ^ „The Appellate Court in Belgrade acquits Mr Miroslav Mišković | JPM Janković Popović Mitić Law Office”. JPM Janković Popović Mitić Law Office (на језику: енглески). 2017-09-28. Приступљено 2017-10-21. 
  10. ^ Evropa, Radio Slobodna (2022-02-23). „Miroslav Mišković oslobođen optužbi za utaju poreza”. Radio Slobodna Evropa (на језику: српскохрватски). Приступљено 2024-05-25. 
  11. ^ Marić, Dunja (2024-09-24). „Koliko će nas koštati hapšenje Miškovića: Milionske tužbe protiv države Srbije, a jednu su već dobili”. NOVA portal (на језику: српски). Приступљено 2025-02-01. 
  12. ^ „Ja, tajkun – dopunjeno izdanje - Miroslav Mišković | Laguna”. www.laguna.rs (на језику: српски). Приступљено 2023-10-10. 
  13. ^ „TAJNE ZANATA – nova knjiga Miroslava Miškovića u prodaji od 14. oktobra”. NOVOSTI (на језику: српски). Приступљено 2024-10-07. 
  14. ^ admin (2019-10-08). „Pre Vučića, orden Svetog Save dobili Palma, Karić, Mišković, Kusturica | Info centrala” (на језику: српски). Приступљено 2024-05-25. 

Спољашње везе

[uredi | uredi izvor]