Pređi na sadržaj

Miroslav Stefanović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miroslav Stefanović
Miroslav Stefanović
Lični podaci
Datum rođenja(1952-09-28)28. septembar 1952.(71 god.)
Mesto rođenjaŠtubik,
Novinarski rad
NovineVečernje Novosti

Miroslav Stefanović (Štubik, 28. septembar 1952) dugogodišnji dopisnik, novinar i urednik u „Večernjim Novostima”.

Karijera[uredi | uredi izvor]

U novinarstvu je neprekidno, profesionalno, proveo više od 40 godina. Počeo je kao dopisnik zaječarskog lista „Timok“ iz Negotina, a potom je bio novinar ovog nedeljnika u redakciji u Zaječaru. Za stalnog dopisnika „Politike Ekspres“ iz zapadne Srbije, sa sedištem u Užicu (tadašnje Titovo), odlazi 1978. godine. Šest godina je proveo kao dopisnik „Večernjih Novosti“ iz Zaječara i Niša, a najduže, više od 15 godina, bio je šef Dopisništva „Večernjih Novosti“ za Vojvodinu sa sedištem u Novom Sadu.

Stvaralaštvom se oprobao i na Televiziji Novi Sad, kao spoljni saradnik, pripremajući priloge za udarni Tv dnevnik "U pola osam", a potom i reportaže koje su emitovane u rado gledanim emisijama "Švenk" i "Panorama".

Kao dopisnik i reporter “Novosti” izveštavao je sa najvažnijih događaja u zemlji, pisao, reportaže koje se pamte, beležio ljudske sudbine: od rudara u borskom rudniku do paora na vojvođanskim njivama; bio hroničar i komentator aktuelnih dešavanja, specijalni izveštač mnogih zbivanja iz inostranstva. Mnoštvo istraživačkih tekstova i reportaža napisao je ne samo iz Srbije i bivše Jugoslavije, već i iz Turske, posebno iz Istanbula, zatim iz Velike Britanije, Rusije, Grčke, Portugalije, Italije, Austrije, Rumunije, Mađarske, Nemačke, Danske, Švedske, sa Hilandara, itd.

Pod pseudonimom Vojislav Stevančev, sedam godina je radio za „Ilustrovanu politiku“ kao spoljni saradnik-reporter. Radeći kao urednik u redakciji „Novosti“, od 2001. godine, prošao je gotovo sve rubrike: četiri puta je bio šef dnevne redakcije (Desk), uređivao rubrike: društvo, hroniku, reportaže, a po potrebi i druge rubrike u listu; bio šef dopisničke redakcije i urednik nedeljnog broja, zatim urednik specijalnih i redovnih dodataka, izdanja „Novosti” za Evropu, nedeljnika „Novosti plus“, odgovorni urednik lista „Oglasi”, uređivao dodatke o turizmu. Na svim novinarskim i uredničkim mestima pokazao vrhunski profesionalizam, odličnu saradnju sa novinarima i ostalim ljudima sa kojima je sarađivao u pripremanju novina, kao i odlično rukovođenje redakcijom u vreme dok je bio šef DESK-a. Profesionalac, često pominjan „kao đak stare škole „Novosti”, koji je, tekstovima i uređivačkim potezima, ostavio duboki trag u “Novostima” i svojim višedecenijskim radom dostigao vrhunac u novinarstvu i u ovoj redakciji. Posle penzionisanja, 2014. i provedenih 40 godina u novinarstvu, pisao je za „Politikin“ nedeljni dodatak „Magazin“.

Publicistika (knjige)[uredi | uredi izvor]

  • „Ka drugoj obali”, 1992.
  • „Pisma preživelih”, 1993.
  • „Prostranstvo, plavo: Popov Steva”, 1994. (knjiga, na srpskom i engleskom, o poznatom pilotu Stevi Popovu)
  • „Crni dnevnik carigradski”, 1996.
  • „Šarvarske olovne suze”, 1999.
  • „Rat vazdušni, patnje zemaljske” (dva izdanja), 1999. i 2011. (o Nato bombardovanju Novog Sada 1999)
  • „Kod tri šešira” o čuvenoj skadarlijskoj kafani, 2017. i 2018. (dva izdanja, na srpskom i engleskom, u tiražu od 5.000 primeraka).[1]

Priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Godišnja nagrada „Novosti“ „Za ekskluzivni prilog i tekstove koji se pamte”, 1991.
  • Godišnja nagrada „Novosti” „Za uređivački potez”, 2005.
  • Nagrade na Internacionalnom festivalu reportaža - Sombor, Apatin i Beograd (bronzana povelja i diplome), 1999, 2000, 2014. i 2017.
  • Zlatna značka KPZ Srbije, 1996.
  • Srpsko akademsko društvo „Vizantija“ dodelilo mu je „Majstorsko pismo“ za majstorski doprinos u umetnosti i kulturi, inspirisanoj vizantijskim uzorima, 2018.
  • Zlatna plaketa NIP "Novosti", 16. oktobra 1993. povodom Dana "Novosti".
  • Priznanje Srpskog narodnog saveza iz Pitsburga (Amerika), 20. oktobra 1992. za seriju tekstova o našim ljudima u svetu i publicistiku.
  • Zahvalnica časopisa "Glas Tamnave" i Srpskog akademskog društva "Vizantija", "za sve ove godine saradnje i za učešće na multimedijalnoj večeri Milutin i prijatelji", 2022.godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „"Kod tri šešira" iz pera novinara”. Novosti. Pristupljeno 25. 1. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]