Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije I
Joanikije I Lipovac | |
---|---|
![]() | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 16. februar 1890. |
Mesto rođenja | Stoliv, Austrougarska |
Datum smrti | 18. jun 1945.55 god.) ( |
Mesto smrti | Aranđelovac, DFJ |
Sveti sveštenomučenik Joanikije I Lipovac (Stoliv, 16. februar 1890 — Aranđelovac, 18. jun 1945) bio je mitropolit crnogorsko-primorski od 1940. do 1945. godine. Proglašen je za sveštenomučenika Srpske pravoslavne crkve.
Biografija
[uredi | uredi izvor]
Rođen je 16. februara 1890. godine u Stolivu u Boki kotorskoj od roditelja Špira Lipovca i Marije Damjanović. Njegovi preci su se početkom 18. vijeka doselili u Boku iz Cuca.
Osnovnu školu završio je u Prčnju, klasičnu gimnaziju sa maturom u Kotoru, Pravoslavni bogoslovski zavod u Zadru i Filozofski fakultet u Beogradu. U Beogradu je položio i profesorski ispit iz bogoslovskih predmeta.
Rukopoložen je u čin đakona i čin prezvitera dana 8. i 10. novembra 1912. godine od episkopa bokokotorskog i dubrovačkog Vladimira Boberića. Od 1912. do 1918. godine bio je protski kapelan u Kotoru, a potom paroh u Lastvi. Od februara 1916. do novembra 1918. služio je kao rezervni vojni sveštenik.
Od 1919. do 1925. godine bio je suplent gimnazije na Cetinju, nižoj ženskoj školi, ženskoj učiteljskoj školi i Cetinjskoj bogosloviji. Bio je i honorarni profesor Cetinjske bogoslovije. Od 1925. do 1940. godine bio je profesor Prve muške gimnazije u Beogradu. Kao udov protojerej izabran je za vikarnog episkopa budimljanskog dana 8. decembra 1939.[1] godine. Zamonašen je u manastiru Rakovici od mitropolita skopskog Josifa 1. februara 1940.[2] i proizveden u čin igumana. Hirotonisan je za episkopa u beogradskoj Sabornoj crkvi dana 11. februara 1940. godine od patrijarha srpskog Gavrila, mitropolita skopskog Josifa i episkopa zvorničko-tuzlanskog Nektarija. Iste godine 10. decembra na vanrednom zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora, izabran je za mitropolita crnogorsko-primorskog.[3][4] Patrijarh Gavrilo ga je odlikovao crvenim pojasom.
Drugi svjetski rat
[uredi | uredi izvor]
Mitropolit Joanikije je upravljao Crnogorsko-primorskom eparhijom za vrijeme Drugog svjetskog rata. Istorijske prilike na prostoru Mitropolije bile su veoma složene gdje su se sa jedne strane našli okupator koji su SPC smatrali za antiosovinski faktor[5], režim Sekule Drljevića koji je Mitropoliju doživljavao kao prosrpski element, partizana koji su, u zavisnosti od perioda, bili u manjem ili većem sukobu sa Mitropolijom.
Sarađivao je sa italijanskim i njemačkim okupatorom i podržavao četnike.[6]
Mitropolit Joanikije je najzaslužniji što je Bogoslovija Svetog Petra Cetinjskog jedina radila od svih pet bogoslovija u Srpskoj patrijaršiji. Pokušao je da izbjegne iz Jugoslavije zajedno sa sedamdeset svojih sveštenika, ali nije uspio. Sveštenici su strijeljani u Zidanom Mostu, a mitropolit Joanikije je prebačen u Aranđelovac, gdje je mučen i ubijen[7] 18. juna 1945. godine. Grob mu je do danas ostao nepoznat. Njegovi posmrtni ostaci nisu pronađeni. Tri dana pred pogubljenje, 15. juna 1945. godine, rekao je majoru OZNE Radojici Raki Ivanoviću da zna da odatle neće živ izaći i vidjeti svoje najbliže i Crnu Goru, Srpsku Spartu, zrno slobode. Rekao mu je da je bio branilac srpskog naroda, da je štitio ljude od zla i da su za njega zapovijesti Božije zakon, kao i da mirno predaje dušu Bogu jer nikoga nije izdao, ruke okaljao, a Bog mu je svjedok koliko je ljudi spasio. Dao je majoru jedan prsten, koji je on trebao predati njegovoj rodbini u Crnoj Gori.[8]
Posljednje bogosluženje koje je obavio, bilo je u novosagrađenoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Razboju Ljevčanskom.[9]
Objavljivao je besjede, raspise i poslanice.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Politika", 9. dec. 1939
- ^ "Politika", 2. feb. 1940
- ^ Markuš 2006, str. 79.
- ^ "Politika", 12. jan. 1941
- ^ „Milan Ristović: the Third Reich and Orthodox Churches in the Balkans in the Second World War”. Pristupljeno 9. 2. 2016.[mrtva veza]
- ^ Istorijski leksikon Crne Gore, tom 4, K - Per, grupa autora, Podgorica 2006.
- ^ Pero Simić: "Tito i Srbi", Beograd 2016.
- ^ Srpsko Kolo, br. 64, za maj-jun, Major Udbe o posljednjim danima mitropolita Joanikija Lipovca (PDF). Beograd. 2021. str. 11.
- ^ Drinić, Dario (2022). Pravoslavlje, br. 1321. od 1. aprila, Krajiške prote - Ruvim Bubnjević, staparski paroh i zadrugar. Beograd: SPC. str. 32.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Vuković, Sava (1996). Srpski jerarsi od devetog do dvadesetog veka. Beograd: Evro.
- Tomasevich, Jozo (1975). War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: The Chetniks. 1. Stanford: Stanford University Press.
- Tomašević, Jozo (1979). Četnici u drugom svjetskom ratu 1941-1945. Zagreb: Liber.
- Pajović, Radoje (1977). Kontrarevolucija u Crnoj Gori — četnički i federalistički pokret 1941—1945 (na jeziku: srpskohrvatski). Cetinje: Obod. OCLC 5351995. COBISS.SR 77080071; COBISS.CG 77080071.
- Radić, Radmila (2006). Život u vremenima: Gavrilo Dožić 1881-1950 (1. izd.). Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije.
- Radić, Radmila (2011) [2006]. Život u vremenima: Patrijarh Gavrilo Dožić 1881-1950 (2. dop. izd.). Beograd: Pravoslavni bogoslovski fakultet.
- Velibor Džomić: Golgota mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, Svetigora, Cetinje 1996.
- Markuš, Jovan (2006). „Katalog-diptih episkopa i mitropolita zetskih, crnogorskih i primorskih od 1219. do 2006.”. Pravoslavlje u Crnoj Gori. Cetinje: Svetigora. str. 39—86.
- Istorijski leksikon Crne Gore, tom 4, K - Per, grupa autora, Podgorica 2006.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]