Pređi na sadržaj

Mihailo i Evtihije Astrapa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vavedenje Bogorodice, jedno od dela Astrapa u Kraljevoj crkvi u Studenici, 1313-14.

Mihailo i Evtihije Astrapa iz Soluna su glavi slikari dvorske radionice kralja Stefana Uroša II Milutina (1282-1321) za koga srpski letopisi vele da je vladao 40 godina i podigao 40 crkava u Srbiji, ali i van nje, od Svete Gore, Soluna i Carigrada do Svete zemlje.

Astrape su oslikali Bogorodicu Ljevišku u Prizrenu, Kraljevu crkvu u Studenici, Staro Nagoričino, Gračanicu, Svetog Nikitu kod Skoplja i još neke kraljeve zadužbine. U duhu epohe su ostvarili dela u stilu koji se naziva narativnim, a podrazumeva jasno i čitljivo prenošenje tekstualnog uzorka na sliku, veliki bpoj figura u pokretu, unošenje predmeta suvremene materijalne kulture u scenu, kompleksnu slikanu arhitekturu kao i realno viđenje događaja. Slikarstvo prve dve decenije XIV veka zasnovano je na renesansi Paleologa, a u odnosu na prve spomenike ukazuje na klasicizam, iako trajni istočnik ostaje težnja da se ilustruje i dosledno ostvari naracija.

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Zečević, E., Popović, B. (2013-2014): Izložba „Zaveti i poruke. Stefan Nemanja – devet vekova“, Narodni muzej u Beogradu