Mićići iz Rožanstva
 | Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. |
Porodica Mićića se doselila u zlatiborsko selo Mačkat u prvoj polovini 18. veka. Mićići vode porijeklo iz oblasti rijeke Pive u istočnoj Hercegovini (danas je to dio Crne Gore), iz plemena Pivljanina Baja, čuvenog hajduka. Bajo je počeo da hajdukuje još u ranoj mladosti, zbog čega se nije ni ženio, pa nije ni ostavio direktno potomstvo. U svojoj porodičnoj zadruzi je imao 12 sinovaca koje su Turci stalno uznemiravali da im odaju strica Baja. Jednog dana pred veče, dođu Turci Bajovoj kući i zateknu 11 njegovih sinovaca, jer je jedan bio u bačijama kod stoke. Turci zarobe Bajove sinovce i tu zanoće, namjeravajući da ih sutradan stave na muke, ne bi li im odali strica. Međutim, jedna od njihovih žena se iskrade i ode na bačiju kod onog dvanaestog sinovca da ga obavijesti o tome što se dogodilo. On odmah nađe Baja i njegovu družinu i kaže mu šta se desilo kod kuće. Bajo ode i pobije sve Turke i oslobodi sinovce, govoreći im: „Do sada ste svi bili na mom vratu, a od sada ovdje više nema opstanka, jer će vam Turci ognjište razoriti. Već vi svaki svoju ženu i djecu uzmite, pa bježite u svijet!“
Tako Bajovi sinovci odu na razne strane. Gavrilo, Obrad, Nikola, Matija, Vasilije i Aleksa odu na Zlatibor, u selo Mačkat, odakle su, nakon izvjesnog vremena, morali opet da bježe u Crnu Goru, u predio Gornje Morače, i to kod svojih rođaka koji su ovdje prebjegli po Bajovom savjetu. Kada je Karađorđe podigao ustanak protiv Turaka, sve šestoro braće se vrate iz Gornje Morače na Zlatibor, ali ovaj put u selo Rožanstvo. Tu su podigli veliku kuću, jer ih je bilo mnogo. Sve šestoro braće živjelo je zajedno i njihova kuća je bila cijenjena. Gavrilo (Garib) bio je, kao najstariji brat, starješina zadruge i imao je četiri sina: Jovana, Joksima, Petra i Iliju... Mićići slave Sv. Jovana i, tradicionalno, kumuju im Smiljanići iz Ljubiša.
Pored ovih Mićića, u Rožanstvu žive i Mićići Pecilovići, koji vode porijeklo od jednog sluge Radosava koji je služio na imanju Gariba Mićića. On je uzeo slavu i prezime Mićića, a Pecilovićima su ih prozvali po Radosavljevom sinu Petru koga je majka od milošte zvala Peco, Pecilo. Potomci Mićića i Mićića Pecilovića nisu u srodstvu, pa se međusobno žene i udaju. Mićići žive i u selu Godoviku kod Požege, Kosovici kod Ivanjice, Oplaniću u Gruži, u Ljuljaciima u Gruži žive Markovići Mićići, a u Mokroj Gori Čečerići Mićići. Takođe, postoje Mićići koji vode poreklo od Miće Cvijića, koji je uzeo prezime Mićić po svom imenu, a koji žive u Svojdrugu- Rogačica kod Bajine Bašte. Poznati su i kao Mićići Begovići.
Novija istraživanja dovela su u pitanje neke od stavki iz ovih predanja. Ukrštanje arhivskih podataka iz deftera džizje Kaze Užice iz 1795. godine i podataka o poreklu Mićića iz rukopisa profesora i direktora Užičke gimnazije i narodnog poslanika Mihaila Živkovića, uz genetičko-genealošku analizu, pokazalo je da Mićići vode neposredno poreklo iz Kremana, gde su bili u patrilinearnom srodstvu sa precima današnje familije Selaković, dok je dalje poreklo manje izvesno. Prema ovim istraživanjima, rodonačelnik Mićića – Mića – imao je tri sina – Stevana, Milutina i Aleksu. Od Stevana potiču Mićići iz Godovika, dok od druge dvojice braće potiču Mićići iz Rožanstva i Čajetine, pri čemu je Gavrilo-Garib najverovatnije bio Aleksin sin, odnosno Mićin unuk.[1]
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Selaković, Života (2023). „Nova saznanja o rodoslovu i poreklu zlatiborskih Mićića” (PDF). Glasnik - Istorijski arhiv Valjevo. Valjevo: Istorijski arhiv Valjevo (57): 35—63. COBISS.SR 74951180