Pređi na sadržaj

Mladen Đuričić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mladen Đuričić
Datum rođenja(1889-03-08)8. mart 1889.
Mesto rođenjaZablaće kod ŠapcaKraljevina Srbija
Datum smrti20. septembar 1987.(1987-09-20) (98 god.)
Mesto smrtiBeogradSFRJ

Mladen St. Đuričić (Zablaće kod Šapca, 8. mart 1889Beograd, 20. septembar 1987) bio je kapetan rečnog brodarstva, kapetan rečne plovidbe, književnik i publicista.[1]

Osnovnu školu završio je u Nakučanima (1900) a nižu gimnaziju u Šapcu (1904)[2], u zadnjoj deceniji devetnaestog veka zaposlen u kolonijalno-bakalskoj radnji na Malom pijacu, Šabac. U Beograd je otišao 1907. U službi Srpskog parobrodarskog društava od 1909[2], već 1913. postaće diplomirani kapetan. Za vreme Prvog svetskog rata je bio dopisnik sa Solunskog fronta.

Posle rata zaposlen je kao pomoćnik komandanta Beogradskog pristaništa i zapovednik parobroda. Referent postaje 1920, šef rečne plovidbe 1925, administrativni sekretar Narodne skupštine 1927.[2].i bibliotekar Ministarstva prosvete 1929.[1] Osnivač je i urednik listova Podrinski vesnik (1920) i časopisa za brodarstvo i obaveštajnu službu Brodar (1923)[2]. Jedan je od osnivača književnih klubova i udruženja Polet (1907), Društva književnika (1924), Književnog kruga (1925), Kosovka (1926), Kluba nezavisnih književnika (1930). Član je Udruženja književnika Srbije.

Koristio je pseudonime Mlad - Miltijad, Ognjen Paligorić, Sava Drinčić, Drinosavić, Drinko Savić. Prvu pesmu objavljuje u listu Čivija pod uredništvom Svetozara Grdaničkog (1906). Sarađuje u preko 70 časopisa. Napisao je desetine romana, a samo u rukopisu mu je ostalo 14 romana i dramskih dela. Dela su mu prevođena na esperanto, francuski, nemački, ruski i slovački. Nosilac je Albanske spomenice.

Doprinosi i pesme[uredi | uredi izvor]

Između ostalog Mladen St. Đuričić je pisac prve enciklopedije rečnog brodarstva, prve rečne pripovetke, a naročito je poznat njegov Kapetan Tise. Piše nadahnutu poemu o odvažnosti vazduhoplovnog narednika Orestija Krstića.

Zaslužan je za ostvarenja šabačke Čivije, u kome će zajedno sa poznatim jagodinskim humoristom, Živojinom Pavlovićem Žikišonom, objavljivati pesme i tekstove šaljive i satirične sadržine.

Dela[uredi | uredi izvor]

  • Povlačenje Srba kroz Albaniju, Vido, ostrvo smrti, Beograd 1924.
  • Proboj Solunskog fronta 1918. godine, Beograd 1925
  • Nikola Pašić u narodnim pesmama, Beograd, 1926
  • Na talasima, Beograd, 1928
  • Kapetanica, Beograd, 1929
  • Vodozemci, Beograd, 1931
  • Hodočašće srpskog ratnika na francuska bojišta, Beograd, 1931
  • Boj na Kajmakčalanu 1916. godine, Beograd, 1931
  • Bojevi u Dobrudži u srpskim narodnim pesmama, Beograd, 1931
  • Deveti val, Beograd, 1932
  • Kapetan Tise, Beograd, 1936
  • Živa voda, Beograd, 1936
  • Šabac kao kulturna žiža Srbije XIX i XX veka, Šabac, 1937
  • Mrtva straža, Beograd, 1937[3]
  • Savremena srpska pripovetka, Beograd, 1943
  • Jadar topi brda, Beograd, 1959
  • Epigrami, epitafi i epigrafi, Beograd, 1962
  • Odžakovići, Šabac, 1963
  • Zviždi vetre, Šabac, 1964
  • Istorija jugoslovenskog rečnog brodarstva, Beograd, 1965
  • Poslednji Obrenovići, Beograd, 1967
  • Uspomene na Mihajla Petrovića, Beograd, 1968
  • Knez i vitez Tešman Soldatović, Šabac, 1968
  • Šabačka čivija, Beograd, 1969
  • Pocersko selo Nakučani, 1969
  • Samoubistvo neznanog junaka, Beograd, 1971
  • Počeci srpske pozorišne umetnosti, Beograd, 1972
  • Antologija srpske ratne lirike, Beograd
  • Oj, Užice mali Carigrade, Beograd, 1975

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Umro je kapetan i književnik Mladen Đuričić”. srpskilegat.rs. Pristupljeno 25. 1. 2022. 
  2. ^ a b v g Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 185—186. 
  3. ^ Milovanović, Miodrag (2016). Srpska naučna fantastika. Beograd: Everest media. str. 53—54. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]