Morejska hronika
![]() | Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |

Morejska hronika (grčki: Τὸ χρονικὸν τοῦ Μορέως) je istorijski tekst iz 14. veka, sačuvan u četiri verzije: na francuskom, grčkom, italijanskom i aragonskom jeziku. U više od 9000 strofa, Hronika opisuje događaje vezane za uspostavljanje francuske vlasti u kontinentalnoj Grčkoj. Zapadnoevropski krstaši naselili su se na Peloponezu (tada Moreji) nakon Četvrtog krstaškog rata. Period koji obuhvata hronika je period od 1204. do 1292. godine (ili kasnije, u zavisnosti od verzije).
Sačuvani prepisi
[uredi | uredi izvor]Jedino je grčki tekst Morejske hronike pisan u stihu. Francuski, italijanski i aragonski tekstovi napisani su u prozi. Grčki tekst pisan je u stihovima od po 15 slogova. Stihovi se ne rimuju, napisani su u stilu tadašnjeg grčkoj govornog jezika, uz korišćenje nekoliko francuskih reči. Postoje dva grčka teksta: 1) Ms Havniensis 57 (14-15. vek, u Kopenhagenu, 9219 stihova; blisko povezan sa ovim tekstom je i tekst Ms Taurinensis B.II.I, blblioteka u Torinu), 2) Ms Parisinus graecus 2898 (15-16. vek, Nacionalna biblioteka Francuske, Pariz, 8191 stihova, od koga su sačuvane i dve kopije). Najstariji tekst je ona pronađen u Kopenhagenu, čiji je jezik arhaičniji. Pariski, noviji tekst je jednostavniji i ima manje stranih reči. Prepisivač je izostavio nekoliko antigrčkih stihova.
Francuski tekst čuva se u Kraljevskoj biblioteci Belgije, pod brojem 15702. Poznat je kao "Knjiga osvajanja Carigrada i Carstva Romanije i Kneževine Moreje". Informacije u francuskom tekstu sežu do 1304. godine. Italijanski tekst, Cronaca di Morea, sažetak je koji je nastao kasnije od prethodnih tekstova i sadrži nekoliko tekstova. Izvor mu je bio grčki rukopis koji se čuva u Torinu. Aragonski tekst, Libro de los fechos et conquistas del principado de la Morea, sastavljen je krajem 14. veka, tačnije 1393. godine, od grčke verzije i drugih, kasnijih izvora, na zahtev Velikog majstora Hospitalaca, Huana Fernandeza de Heredije. Obuhvata događaje do 1393. godine.
Original i autor
[uredi | uredi izvor]Izgleda da je originalni tekst Morejske hronike izgubljen. Autor je bio francuz, rođen u Kraljevini Francuskoj ili u Grčkoj. Izražava divljenje krstašima i prezire lokalno stanovništvo i Rimsko (Vizantijsko) carstvo. Uprkos određenim istorijskim netačnostima koje su sadržane u tekstu Hronike, ona ima veliku istorijsku vrednost. Brojni zakoni i običaji Kneževine Ahaje spominju se u Hronici, što je čini jednim od najznačajnijih izvora francuske vlasti u Grčkoj. Pisana je na srednjovekovnom grčkom jeziku. Prvo izdanje Morejske hronike objavljeno je 1840. godine od strane J. A. Bušona, po grčkom tekstu iz Pariza. Bušon je knjigu nazvao: "Βιβλιον της κουγκεστας του Μωραιως" (Knjiga osvajanja Moreje). Drugo izdanje Morejske hronike objavio je takođe Bušon, 1845. godine. To je izdanje teksta iz Kopenhagena. Džon Smit je 1889. godine objavio oba teksta.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- The original Greek text of the Chronicle of Morea Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (4. jun 2009)
- Morel-Fatio, Alfred, ur. (1885). Libro de los fechos et conquistas del principado de la Morea compilado por comandamiento de Don Fray Johan Ferrandez de Heredia, maestro del Hospital de S. Johan de Jerusalem - Chronique de Morée aux XIIe et XIVe siècles, publiée & traduite pour la première fois pour la Société de l'Orient Latin par Alfred Morel-Fatio. Geneva: Jules-Guillaume Fick.
- Crusaders as Conquerors: the Chronicle of Morea translated from the Greek with notes and introduction by Harold E. Lurier. . Columbia University Press. 1964. ISBN 978-0-231-02298-9..
- Peter Topping, Review of H.E. Lurier, Crusaders as Conquerors: the Chronicle of Morea, in Speculum, Vol. 40, No. 4 (Oct 1965), pp. 737–742.
- Shawcross, C. Teresa (2009). The Chronicle of Morea: Historiography in Crusader Greece. Oxford Studies in Byzantium. Oxford: Oxford University Press.