Morski lavovi
Morski lavovi su morski sisari karakteristični po ušnim školjkama, dugim perajima, kratkoj dlaci i sposobnosti hodanja. Zajedno sa fokama krznašicama čine porodicu Otariidae, ušatih foki. Naseljavaju prostranstva od subarktičkih do tropskih voda, izuzev sjevera Atlantskog okeana.[1] Prosječni životni vijek morskih lavova kreće se između 20 i 30 godina. Kalifornijski morski lav u prosjeku ima masu od oko 300 kilograma i dužinu od 2,4 m. Najveći morski lav je Štelerov morski lav koji teži oko 1000 kilograma, a dug je 3 metra.
Taksonomija
[uredi | uredi izvor]Morski lavovi zajedno sa fokama krznašicama čine porodicu Otariidae, poznate pod zajedničkim imenom ušate foke. Donedavno morski lavovi bili su grupisani pod podfamilijom Otariinae, dok su foke krznašice bile u podfamiliji Arcocephalinae. Ova podjela bila je zasnovana na najuočljivoj karakteristici koju dijele sve krznate foke, a koja odstupa kod morskih lavova - gustom krznenom prekrivaču.
Skorašnja genetska istraživanja značajno ukazuju da je Callornhinus, vrsta sjeverne krznene foke, bliže povezana sa nekim morskim lavovima nego sa ostatkom roda krznenih foka (Arctocephalus).[2] Zbog toga su podfamilije morskih lavova i krznenih foka isključene iz većine taksonomijskih podjela. Morski lavovi su srodni morževima i fokama. Pored toga, sve krznate foke imaju određene zajedničke oblike - krzno, manje su veličine, plivaju dalje i duže, love manji i bogatiji plijen. Svi morski lavovi imaju neke zajedničke karakteristike kao što su grubo kratko krzno, veću zapreminu i love veći plijen. Na osnovu ovih stavki, razlike su uočljivije.
Interakcija sa ljudima
[uredi | uredi izvor]Neke vrste morskih lavova se lako mogu dresirati i često su popularna atrakcija u zoološkim vrtovima i akvarijumima.
Rijetke su pojave napada morskih lavova na ljude. U neobičnom napadu 2007. godine u Australiji, morski lav je skočio iz vode i napao trinaestogodišnju surferku. Drugi napad je spriječen brzom reakcijom prisutnih i evakuacijom djevojčice. Lokalni morski biolog iznio je zaključke da je sisar najvjerovatnije djevojčicu posmatrao kao “krpenu lutku” sa kojom je želio da se igra.[3][4][5] Posljednjih godina, zabilježeno je češće prisustvo Kalifornijskih lavova nadomak obala grada uz slučajeve ugriza odraslih agresivnih mužjaka.[6][7][8]
U Močika kulturi, morski lavovi imaju poseban značaj i često su tema u umjetničkom izražavanju.[9]
Galerija
[uredi | uredi izvor]Morski lavovi nadomak obale Kalifornije. | Vojni morski lav na brodu američke mornarice | Morski lav u Memfis zoo vrtu | Pospano mladunče morskog lava. | Morski lav u Malibu u Kaliforniji |
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Radević, M: Biologija za 7. razred osnovne škole, Istočno Sarajevo, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 2008.
Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ „California Sea Lion - SeaWorld Info Book”. SeaWorld. Arhivirano iz originala 14. 4. 2015. g. Pristupljeno 26. 5. 2015.
- ^ Wynen, L.P.; Goldsworthy, SD; Insley, SJ; Adams, M; Bickham, JW; Francis, J; Gallo, JP; Hoelzel, AR; et al. (2001). „Phylogenetic relationships within the eared seals (Otariidae: Carnivora): implications for the historical biogeography of the family”. Mol. Phylog. Evol. 21 (2): 270—284. PMID 11697921. doi:10.1006/mpev.2001.1012.
- ^ BBC News: Sea lion attacks Australian girl
- ^ „news.com.au: Monster sea lion likely to be 'playing' with teen”. Arhivirano iz originala 06. 09. 2012. g. Pristupljeno 27. 05. 2015.
- ^ „Sea lion mauls girl”. Arhivirano iz originala 05. 09. 2012. g. Pristupljeno 27. 05. 2015.
- ^ Kay, Jane (24. 6. 2011). „Rogue sea lion in S.F. menaces swimmers / Marauding mammal bites at least 14, chases 10 from Aquatic Park Lagoon”. The San Francisco Chronicle.
- ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 01. 03. 2010. g. Pristupljeno 27. 05. 2015.
- ^ Harrell, Ashley (7. 10. 2009). „Too Cute to Shoot? - Page 1 - News - San Francisco”. SF Weekly. Arhivirano iz originala 10. 08. 2015. g. Pristupljeno 26. 5. 2015.
- ^ Berrin, Katherine & Larco Museum. The Spirit of Ancient Peru:Treasures from the Museo Arqueológico Rafael Larco Herrera. New York: Thames and Hudson, 1997.