Pređi na sadržaj

Mojsije Optinski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mojsije Optinski

Mojsije Optinski (rođ. Timofej Ivanovič Putilov; 15 (28) januara 1782, Borisoglebsk, Jaroslavska gubernija - 16 (29) juna 1862) - shimoarhimandrit Ruske pravoslavne crkve, rektor i starešina Optinske isposnice[1].

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen 15. januara 1782. godine u Borisoglebsku, Jaroslavska gubernija, u porodici blagočestivog trgovca Ivana Grigorijeviča Putilova. Svoju decu Ivan Putilov odgajao je strogo, učio ih je da čitaju i pišu.

Kada je Timotej imao osamnaest godina, on je, zajedno sa svojim četrnaestogodišnjim bratom Jonom, poslat da služi u Moskvi kod farmera Karpiševa.

Sa svojim mlađim bratom Jonom posetio je niz manastira i znamenite starešine. Postepeno je jačala njihova želja da se zamonaše.

Svoje početke su položili u Sarovskoj isposnici, zatekavši tamo velikog starca, monaha Serafima Sarovskog.

Zatim je brat ostao u Sarovu i kasnije postao sarovski iguman. Timotej je stupio kao iskušenik u Svenski Uspenski manastir Orlovske eparhije.

Tamo je Timotej proveo deset godina. Zamonašio ga je starac Atanasije, učenik Pajsija Veličkovskog, sa imenom Mojsije, u čast monaha Mojsija Murina.

1812. godine, zbog najezde Francuza, pustinjaci napuštaju pustinju, otac Mojsej odlazi u Svensk i Bele obale, a zatim se ponovo vraća u pustinju.

Godine 1820, u svojoj trideset osmoj godini, Mojsije je otputovao u Optinsku isposnicu i bio predstavljen episkopu Kaluškom Filaretu. Nakon prepiske i poziva, monah Mojsije sa bratom monahom Antonijem i još dvojicom monaha stigli su u Optinsku isposnicu.

1822. godine, u svojoj četrdesetoj godini, rukopoložen je u jeromonaha i postavljen za ispovednika Optine pustinje.

Tri godine kasnije, monah Mojsije je izabran za rektora Optinske isposnice. Od tog vremena počinje duhovni rast i proslavljanje manastira. U godinama njegovog upravljanja u Optinskoj isposnici se rodilo starešinstvo, pozvao je starca Lava u manastir, takođe je na svog sledbenika, monaha Makarija, položio temelje duhovne izgradnje bratije[2]. Pod njim je monah starac Amvrosije došao u Optinsku isposnicu kao iskušenik u budućnosti.

Sakupio je najbogatiji sadržaj manastirske biblioteke.

Preminuo je 16. (28.) juna 1862. godine u 81. godini života.

Kanonizacija[uredi | uredi izvor]

Godine 1996. kanonizovan je za lokalno poštovanog svetitelja Optinske isposnice.

U avgustu 2000. godine proslavljen je za opšte crkveno poštovanje od strane Arhijerejskog Sabora Ruske Pravoslavne Crkve u Sabornom hramu Optinskih staraca.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Prepodobnыe Optinskie starcы”. www.optina.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2023-07-25. 
  2. ^ Čudo (2022-10-29). „Optinski starci - lica preporoda ruskog monaštva”. Čudo (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-07-25.