Pređi na sadržaj

Muzej dekorativne umetnosti u Pragu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Muzej dekorativne umetnosti u Pragu
Uměleckoprůmyslové muzeum v Praze ili UPM
Osnivanje1900
LokacijaPrag
 Češka
Koordinate50° 26′ 28″ S; 30° 30′ 52″ I / 50.441111° S; 30.514444° I / 50.441111; 30.514444

Osnovan 1885. godine, Praški muzej dekorativne umetnosti (češ. Uměleckoprůmyslové muzeum v Praze or UPM) smešten je u neorenesansnom zdanju građenom od 1897. do 1899. godine po nacrtu arhitekte Jozefa Šulca. Otvoren je 1900. godine sa izložbama na prvom spratu. Bogate zbirke muzeja obuhvataju dekorativnu i primenjenu umetnost i dizajn u rasponu od kasne antike do današnjih dana sa fokusom na evropske predmete, posebno umetnost i zanate nastale u bohemijskim zemljama. Impresivan enterijer stalne postavke „Priče o materijalima” nudi posetiocima izlet u istoriju i razvoj dekorativne umetnosti u disciplinama stakla, keramike, grafike, dizajna, metala, drveta i drugih materijala, kao i predmeta kao što su nakit, satovi, tekstil, moda, igračke i nameštaj. Stalne izložbe obuhvataju bogat i širok izbor eksponata od kasne antike do danas. Tu su: Priča o vlaknima – Galerija tekstila i mode; Štampa i slika – Galerija primenjene grafike i fotografije; Rođeni u vatri – Galerija stakla i keramike; Riznica – Galerija metala i raznih materijala; Vremeplovi – Galerija satova i satova, kao i novoizložena tapiserija pod nazivom „Pogled sa strane“, koju je izradila Moravska radionica tapiserija.[1]

Misija[uredi | uredi izvor]

Muzej u Pragu prikuplja i čuva za buduće generacije primere istorijskih i savremenih zanata, kao i primenjene umetnosti i dizajna - u nacionalnom i međunarodnom kontekstu; njegova ambicija je da inspiriše, obrazuje i zabavlja na jedinstven način.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ulaz na izložbe

Godine 1885. osnivanje Muzeja dekorativne umetnosti u Pragu odražavalo je dramatičan razvoj tadašnjeg češkog društva. Nakon osnivanja slične institucije u Brnu 1873. godine, praški muzej je ubrzo postao važan kulturni i obrazovni centar u krunskim zemljama Češke, tada u sastavu Austrougarske. Nepovoljan uticaj industrijske revolucije na estetski izgled, a samim tim i na kvalitet proizvoda, dugo je bio predmet opravdanih kritika umetnika, teoretičara i javnosti. Ideja o osnivanju stalne izložbe dekorativne i primenjene umetnosti u Pragu realizovana je kroz izložbu koju je priredilo Udruženje Arkadija 1861. godine u Staro-gradskoj kući u Pragu. Drugi izvor inspiracije bilo je osnivanje slične institucije — Muzeja Južnog Kensingtona (sada Muzej Viktorije i Alberta), koji je otvoren u Londonu 1852. godine i prvobitno je sadržao kolekciju predmeta primenjene i dekorativne umetnosti. Međutim, važniji za češku javnost bio je Austrijski muzej umetnosti i industrije (Österreichisches Museum für Kunst und Industrie), koji je otvoren u Beču 1864. godine.

Godine 1868, u saradnji sa bečkim muzejom, Trgovinska komora u Pragu je održala, u palati na ostrvu Žofin, izložbu predmeta dobijenih sa Exposition Universelle d'Art et d'Industrie de 1867— Međunarodne izložbe 1867 — dopunjenu istorijskim umetninama i rukotvorinama uglavnom iz kolekcije Vojteha Lane, koji je bio najznačajniji donator i sponzor muzeja. 1885. godine, muzejska delatnost je počela prvom pravom izložbom u Rudolfinumu, sa prvom stalnom postavkom koja je otvorena 1886. godine. Nova zgrada za muzej izgrađena je 1897-1898. godine po projektu Jozefa Šulca u francuskom novorenesansnom stilu. Gradnja se odvijala na zemljištu kupljenom u blizini Rudolfinuma umesto dve starije kuće i dela Jevrejskog groblja.

Tokom 1900. godine i muzej i biblioteka useljeni su u novu zgradu. Velikodušnost dobrotvora i muzejskih pokrovitelja omogućila je veličanstvenu dekoraciju zgrade i unutrašnjosti. Prozorski lukovi na glavnom pročelju zgrade ukrašeni su reljefima zanatskih amblema Antonina Popa i Bohuslava Šnirha. Na prvom spratu su pletarstvo, zlatarstvo, bravarstvo, izrada čipki, tkanje, predmeti od kalaja, oružje i izrada zvona; na drugom spratu se nalaze kartuše sa amblemima gradova poznatih po individualnoj umetnosti i zanatima. Među najpoznatijim muzejskim dobrotvorima bili su Bohumil Bondi, predsednik Poslovno-trgovinske komore, Vaclav Nemec, bivši predsednik uprave muzeja, carski savetnik Jozef Vohanka i drugi. Najizdašniji dobrotvor od svih, uspešan kolekcionar i vrsni stručnjak, vitez Vojteh Lana, poklonio je muzeju polovinu svoje dragocene kolekcije stakla, između ostalog, što je do danas omogućilo da se predstavi detaljan razvoj relikvija stakla od antičkih vremena do danas. Ova kolekcija stakla jedna je od najvećih na svetu.

Tokom okupacije, zgradu je prisvojila nemačka kompanija Junkers, a zbirke su deponovane na različitim mestima u češkim selima, u Narodnom muzeju i drugde.

1949. godine muzej je nacionalizovan; 1959 - 1969. povezan je sa Narodnom galerijom, a od 1970. ponovo je samostalna ustanova čiji je osnivač Ministarstvo kulture. U godinama 1970-1985, izvršena je velika rekonstrukcija zgrade, a zbirke su zatvorene. Godine 1985. otvorena je nova izložba umetnosti i zanata od renesanse do 19. veka, koju će slediti nova stalna izložba Priče o materijalima 2000-2001.

Muzej je 1995. godine dobio takozvano Karlštejnsko blago - zbirku od 387 dragocenih predmeta iz doba Karla IV, pronađenih tokom popravke u Karlštejnu 1880-ih. Nalazači - dva zidara - čuvali su svoje otkriće u tajnosti i prodavali predmete trgovcima, pa je tako deo blaga stigao čak do Berlina, gde ga je na aukciji oko 1911. godine kupio gospodin Borovski, tada direktor Muzeja dekorativne umetnosti. Potom je blago prodao vlasniku fabrike Valdesu za njegov muzej u Vršovicama. Jindžiha Valdesa je uhapsio Gestapo 1939. godine; ostali članovi porodice su napustili zemlju, a jedino što su sa sobom poneli iz blaga je zlatni klip sa biserima, koji je mogao biti vlasništvo Karla IV. Ostatak blaga je zaplenjen. Posle rata, Valdesov muzej je ukinut, a blago je prebačeno u Muzej dekorativne umetnosti. Godine 1995. kolekcija je vraćena naslednicima Valdesa, koji su je vratili muzeju, čak i sa zlatnim klipom. Među ostalim eksponatima Karlštejnskog blaga nalaze se i dve srebrne kovane čaše, pozlaćena zdela sa portretnim medaljonom, ukrasi za odeću, kopče i dugmad, biserni broš, smaragdi i safiri, pozlaćeni krajevi kaiša, posuda za parfem itd.[2]

Biblioteka sa radnom sobom

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Zgrada Muzeja Jozefa Šulca je sjajno arhitektonsko delo na mestu koje se danas, zajedno sa susednim trgom Jana Palaha, smatra jednim od najuspešnijih primera urbanog dizajna u Pragu iz 19. veka. Raspored je relativno jednostavan, sa jedne strane omeđen širokim putem, a sa druge Starim jevrejskim grobljem. Severoistočni ugao zgrade krasi kula, dok se na južnoj strani, okrenutoj prema trgu Palah, nalazi živopisna bašta.

Izgradnja Muzeja bila je u poslednjim godinama mode oživljavanja i kombinovanja različitih istorijskih stilova. Shodno tome, prednje i bočne elevacije sa visokim zasvođenim prozorima potiču iz renesanse u severnoj Italiji, dok je veliki barokni balkon iznad glavnog ulaza poduprt zavojitim stubovima. Na glavnoj fasadi, ramovi na uzdignutom prizemlju predstavljaju složene figurativne skulpture koje predstavljaju misiju Muzeja: s leve strane niski reljefi Antonjina Popa prikazuju različite umetnosti i zanate; reljefi desno su iz radionice Bohuslava Šnirha i prikazuju staklorezivanje, duborez, graviranje, štampanje, knjigovezački zanat, klesarstvo, staklarstvo, grnčarstvo i porcelan. Šnirh je dizajnirao i skulpturalne grbove boemskih gradova proslavljenih zbog primenjene umetnosti koje vidimo između prozora na prvom spratu. Na krovu Muzeja nalaze se tri strme piramide u stilu francuske renesanse, jedna u centru i jedna sa obe strane.[3]

Prošle izložbe[uredi | uredi izvor]

Muzej dekorativne umetnosti u Pragu predstavio je mnoge zapažene izložbe. One su predstavile dela najvećih čeških umetnika, kao što su Alfons Muha, Josef Sudek, Ladislav Sutnar, Libuša Niklova, Vaclav Špala ili Martin Janecki. [4]

Ostale postavke[uredi | uredi izvor]

U Pragu

  • Galerija Josef Sudek

Mala galerija u kojoj se nalaze fotografski prikazi radova svetski poznatog fotografa Josefa Sudeka i drugih.

  • Kuća Crne Madone

Osim kolekcije likovne umetnosti, Muzej češkog kubizma Nacionalne galerije sadrži i kubistički nameštaj, staklo i keramiku iz fonda UPM-a.

Ostalo

Priča o tekstilu

Izložbe predmeta od kovanog gvožđa, dečijih igračaka, studijske zbirke nameštaja iz 19. i 20. veka iz fundusa muzeja. "Muzej čula" — postavka Opštinskog muzeja u Kamenjici i kratkotrajne izložbe.

Izložba bohemijskog porcelana, sa primerima kineske i japanske robe i porcelana proizvedenog u Evropi.

Izložba prikazuje umetnost izrade nameštaja kroz vekove: od baroka do secesije.

Biblioteka[uredi | uredi izvor]

Najveća češka biblioteka specijalizovana za umetnost i srodne oblasti je sastavni deo muzeja. Sadrži 172.000 tomova, uključujući autoritativne umetničke enciklopedije, rečnike umetnika, sveobuhvatna dela o ikonografiji, topografiji i heraldici. Pored umetničkih knjiga i drugih naučnih publikacija, biblioteka sadrži brojne priručnike i periodiku. Omogućava lokalno korišćenje resursa, pristup bazi podataka i istraživanje u umetnosti i arhitekturi.

Izložbene sale muzeja i biblioteke su u potpunosti dostupne za osobe u invalidskim kolicima.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Museum of Decorative Arts in Prague”. prague.net. Pristupljeno 26. 11. 2022. 
  2. ^ „Museum of Decorative Arts in Prague (Uměleckoprůmyslové museum)”. prague.eu. Pristupljeno 26. 11. 2022. 
  3. ^ „Museum of Decorative Arts in Prague, Czech Republic”. hisour.com. Pristupljeno 26. 11. 2022. 
  4. ^ „Past Exhibitions”. upm.cz. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]