Nabuko (opera)
Nabuko (ital. Nabucco), opera, drama lirico u četiri dela Đuzepea Verdija
![]() |
Opere |
Oberto, grof od San Bonifacija Jedan dan vlasti |
Ostala dela |
Inno delle Nazioni Gudački kvartet u e-mollu |
Libreto[uredi | uredi izvor]
Temistokle Solera (Temistocle Solera) prema drami Nabuchodonosor Augusta Ansje-Buržua (Auguste Ancie-Bourgeois) i Fransisa Kornua (Francis Cornu), kao i prema baletu Nabucodonosor Antonija Kortezija (Antonio Cortesi.
Praizvedba[uredi | uredi izvor]
- 9. mart 1842., Milano u Teatro alla Scala
Likovi i uloge[uredi | uredi izvor]
Nabuko (Nabucco), vavilonski kralj - bariton
Ismael (Ismaele), rođak jerusalimskog kralja Sedekije - tenor
Zakarija (Zaccharia), jevrejski prvosveštenik - bas
Abigaela (Abigaille), ćerka Nabuka i robinje - sopran
Fenena (Fenenna), Nabukova ćerka - sopran/mecosopran
Abdalo (Abdallo), Nabukov vojskovođa - tenor
Vrhovni sveštenik boga Baala (Sacerdote di Belo) - bas
Ana (Anna), Zakarijina sestra - sopran
Vavilonska i jevrejska vojska, Jevreji, Leviti, Device, vavilonski dvorjani, straža i vojska na vavilonskom dvoru, magi (vavilonski sveštenici), narod (hor)
Mesto i vreme[uredi | uredi izvor]
Jerusalim i Vavilon, 587—586. p. n. e.
Sadržaj[uredi | uredi izvor]
I deo „Jerusalim"[uredi | uredi izvor]
Solomonov Hram. Jevreji se mole Bogu da ih zaštiti od nadiruće vavilonske vojske. Prvosveštenik Zakarija dovodi taoca, Fenenu, ćerku vavilonskog kralja Nabuka. On očajnom narodu vraća veru u Boga, govoreći im da niko nije izgubio ko je u boj išao sa verom u Njega. Zakarija poverava Fenenu Ismaelu i svi odlaze da brane Hram i Jerusalim. Fenena i Ismael ostaju sami. Fenena je jednom oslobodila Ismaela iz zarobljeništva u Vavilonu i krenula za njim u Jerusalim. On želi da joj se oduži i da je oslobodi, ali u tom trenutku u Hram ulazi Abigaela sa svojom pratnjom, svi preobučeni u Jevreje. Ona je takođe zaljubljena u Ismaela i nudi mu da spase njegov narod ako se oženi sa njom. On to odbija i ona želi da mu se osveti. U Hram beže ostaci jevrejske vojske i narod pred Nabukom koji trijumfalno ujahuje u hram. Zakarija preti da će ubiti Fenenu, ali ga Ismael u tome spreči. Nabuko zarobljava Jevreje koji proklinju Ismaela i odvodi ih u ropstvo, a Hram i Jerusalim su u plamenu.
II deo „Nevernik"[uredi | uredi izvor]
- Scena
Odaje u palati u Vavilonu. Nabuko je postavio Fenenu za regenta dok je on u ratu. Abigaela je našla dokument koji dokazuje da iako je prvorođena ćerka Nabuka, neće ona naslediti presto, već Fenena, pošto joj je majka robinja. Ona je skrhana tom činjenicom. Ulaze Sveštenik i Magi i saopštavaju joj da Fenena planira da oslobodi jevrejski narod. On joj predlaže da preotme presto i spreči je. Oni su već proširili glasine da je Nabuko pao u borbi i narod zove Abigaelu da vlada. Ona vidi priliku da povrati sjaj Vavilonu i Asiriji i kreće da sa Sveštenikom i Magima svrgne Fenenu.
- Scena II
Dvorana u palati. Fenena je došla kod Zakarije da je preobrati u jevrejsku veru. Zakarija se moli Bogu da uskoro dođe vreme kada će Hram biti obnovljen i bezbožnički idoli uništeni. Leviti se okupljaju na molitvu kada dolazi Ismael. Oni ga proklinju, a on ih moli za milost. Uto ulazi Ana i zaustavlja ih jer je Fenena sada Jevrejka, i on nije počinio zločin. Abigaela dolazi i traži krunu od Fenene. Ona odbija da joj je da, ali u tom trenutku se Nabuko vraća iz borbe. Uzima krunu i osuđuje kako svoju ćerku što je izdala svoj narod, tako i prevrtljive Mage. U svom ludom ponosu, on sebe proglašava za Boga, na šta ga udari munja sa neba. On gubi razum, a Abigaela koristi priliku da prigrabi krunu i presto.
III deo „Proročanstvo"[uredi | uredi izvor]
- Scena I
Viseći vrtovi. Oko Abigaele je okupljeno plemstvo i svi joj odaju počast. Vrhovni Sveštenik joj donosi ukaz kojim se osuđuju Jevreji i Fenena na smrt. Nabuko, pomućena uma, dolazi i zatiče Abigaelu na prestolu. Ona ga ubeđuje da je to u interesu carstva i navodi ga da potpiše ukaz. On to čini i Sveštenik odlazi sa ukazom. Nabuko tada shvata da je osudio i svoju ćerku i preklinje Abigaelu da je spase. On joj preti da će otkriti njeno poreklo, ali Abigaela uništava dokument i sada je jedini dokaz reč jednog poludelog starca.
- Scena 2
Na obalama Eufrata. Jevrejski narod zna da mu se sprema smrt i oplakuju izgubljenu zemlju koju nikada više neće videti (Hor Jevrejskih robova). Dolazi Zakarija i proriče da neće umreti, već da će se Judejski Lav ponovo uzdići, a da od Vavilona kamen na kamenu neće ostati i da će ih Bog spasiti. Oni u ovim rečima vide novu nadu.
IV deo „Svrgnuti Idol"[uredi | uredi izvor]
- Scena I
Nabukove odaje u palati. Nabuko je zarobljen u sopstvenim odajama i sa prozora vidi kako jevreje i Fenenu vode na gubilište. U očajanju on se baca na kolena i moli jevrejskom Bogu da mu pomogne, a za uzvrat će on osloboditi Jevreje i ponovo podići Hram. Razum mu se vraća i on kreće ka vratima. Upada Abdalo sa vrenim vojnicima i sa Nabukom kreću da zaustave dželate.
- Scena II
Jevreji su skupljeni pred kipom boga Baala da budu ritualno žrtvovani. Fenena se moli Bogu da se sve brzo završi. Ulazi Nabuko sa vojskom i oslobađa ih. Kip Baala pada u prah. Svi u tome vide Božju volju. Dolazi Abigaela koja se otrovala i videvši moć jevrejskog Boga, moli oca i sestru za oprost, a Boga da joj se smiluje. Ona umire, a Zakarija u ime Jehove proglašava Nabuka kraljem.
Poznate muzičke numere[uredi | uredi izvor]
- Uvertira
- Zakarijina kavatina D'Egitto la sui lidi (Kad u Misiru) (I deo)
- Abigaelina arija Anch'io dischiuso un giorno (I ja sam nekad davno) (II deo)
- Zakarijina molitva Tu sull'labro de vegenti (Neka zbore usta moja) (II deo)
- Finale II dela S'apressan gl'istanti (Trenutak još samo)
- Hor jevreja Va pensiero (Pođi misli) (III deo)
- Zakarijino proročanstvo Oh! Chi piange? (O! Ko plače?) (III deo)
- Nabukova arija Dio di Giuda (Bože Judeje) (IV deo)
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Libreto