Nagazna mina
Pod pojmom mina podrazumeva se svako sredstvo postavljeno ispod površine zemlje ili na zemlji, ili u blizini zemlje ili druge površine, čija je namena da eksplodira usled prisustva, blizine ili kontakta sa osobom ili vozilom. Ova definicija obuhvata različite vrste mina i one se, obično, klasifikuju prema cilju za koji su namenjene ili okruženju za koje su projektovane. U našoj vojnoj terminologiji postoje definicije protivpešadijskih i protivtenkovskih mina.[1]
Sa pojavom crnog baruta, minama se nazivaju podzemne komore sa minskim punjenjem (za rušenje fortifikacija i pravljenje prolaza). U 19. veku minama se nazivaju i podvodna i suvozemna torpeda, fugase i punjenja za rušenje. U Prvom svetskom ratu, minama se nazivaju velika podzemna eksplozivna punjenja za dizanje u vazduh protivnikove linije fronta, na kojima se često radilo mesecima i detonirana su početkom ofanzive. Pojavom specijalnih protivoklopnih eksplozivnih punjenja, pojam mina se u Drugom svetskom ratu počinje koristiti i za sva fabrički izrađena eksplozivna punjenja sa ugrađenim sredstvom za paljenje, za dejstvo protiv ljudi i vozila.[2] Naziv mina koristi se i za projektil minobacača. U tom slučaju se govori o artiljerijskoj mini[3].
U današnje vreme u žargonu se termin „nagazna mina” generalno odnosi na uređaje posebno proizvedene kao oružje protiv osoblja ili vozila. Iako su neke vrste improvizovanih eksplozivnih naprava (engl. improvised explosive device - IED) pogrešno klasifikovane kao mine, termin nagazna mina je obično rezervisan za proizvedene uređaje koji su dizajnirani da ih koriste formalne vojne službe, dok se IED koristi za surogatne uređaje postavljene ili proizvedene na improvizovan način, uključujući eksplozivne materijale, destruktivne, smrtonosne, štetne, zapaljive, pirotehničke materijale ili hemikalije dizajnirane da unište, obogalje, ometu ili uznemiravaju. Oni mogu da budu inkorporirani u vojne zalihe, ali se obično pripremaju od nevojnih komponenti.[4]
Upotreba mina je kontroverzna zbog njihovog potencijala kao neselektivnog oružja. One mogu predstavljati opasnost mnogo godina nakon što je sukob završen, šteteći civilima i ekonomiji. 78 zemalja je kontaminirano minama, a svake godine od njih gine 15.000-20.000 ljudi, dok je nebrojeno više osakaćenih. Približno 80% žrtava antipersonalnih mina su civili, pri čemu su deca najugroženija. Većina pogibija se dešava u vreme mira.[5] Pod pritiskom brojnih kampanjskih grupa organizovanih kroz Međunarodnu kampanju za zabranu nagaznih mina, globalni pokret za zabranu njihove upotrebe doveo je do Konvencije o zabrani upotrebe, skladištenja, proizvodnje i transfera antipersonalnih mina i o njihovom uništenju iz 1997. godine, što je poznato kao Otavski ugovor. Do danas su 164 zemlje potpisale sporazum.[6]
Osnovne komponente mina
[uredi | uredi izvor]Osnovne komponente mina jesu:
- telo,
- upaljač i
- eksplozivno punjenje.
Telo je kućište u koje se smešta čitav sklop mine. Oblik i veličina tela su od velike važnosti, kao i materijal od kojeg je izrađeno. Ono mora da zaštiti sadržaj u unutrašnjosti mine i da bude dovoljni čvrsto za postavljanje. Najčešće korišćeni materijal za telo antipersonalnih mina jeste plastika, metal i drvo u starijim konstrukcijama. Upaljač je mehanizam preko kojeg mina prepoznaje vrstu cilja iznad sebe i on šalje impulse za aktiviranje prema detonatoru. Osnovni eksplozivni sistem je put kojim se inicijacija prenosi preko bustera na eksplozivno punjenje, koje deluje na cilj. Efekat dejstva može se ostvariti hemijskom energijom kumulativnog punjenja i kinetičkom energijom fragmentiranog kućišta mine.
Protivpešadijske mine
[uredi | uredi izvor]Protivpešadijske mine definišu se kao vrsta mina za nanošenje gubitaka živoj sili, transportnim sredstvima i za diverzije. U literaturi na engleskom jeziku postoji pojam (engl. anti-personnel mines). Doslovno prevedeno, anti-personnel znači protiv ljudi, protiv žive sile, protiv personala itd. Termin protivpešadijska mina do sada je bio široko rasprostranjen u našoj vojnoj nauci i praksi. Sam po sebi, ovaj termin ukazuje na nešto što je vezano za vojnika na bojištu, odnosno vojnu upotrebu ovog oružja i jasno upućuje na to da ovo oružje „nalazi“ svoje žrtve u vreme oružanih sukoba i to isključivo u redovima pripadnika vojske, posebno pešadije. Poznato je da su mine neselektivne, odnosno da nemaju mogućnost ograničenja dejstva samo na određene – prvenstveno vojne ciljeve. Stoga u svim oružanim sukobima mine odnose znatno veći broj civilnih žrtava nego vojnih, kako u vreme rata, tako i u vreme mira. Termin antipersonalna mina ukazuje na običnog čoveka, civila kao dominantnu i neminovnu žrtvu ovog oružja. Bez obzira koliko bio osporavan (još jedna tuđica u našem jeziku), termin antipersonalna mina pogodniji je za korišćenje zbog svoje međunarodne rasprostranjenosti i razumljivosti, kao i zbog toga što eliminiše sve nedoumice oko adekvatnosti prevoda. Imajući u vidu da je Republika Srbija ratifikovala Otavsku konvenciju i da u Zakonu o potvrđivanju Otavske konvencije stoji naziv antipersonalna mina.
Protivtenkovske mine
[uredi | uredi izvor]Protivtenkovske mine definišu se kao vrsta mina za uništavanje ili onesposobljavanje tenkova i drugih oklopnih i transportnih vozila i za diverzije.
Razminiranje
[uredi | uredi izvor]Mine su noviji izum i u naoružanju armija sveta postoji izuzetno veliki broj mina različitih po obliku, nameni, principu dejstva i načinu postavljanja. Zajedničko im je da su relativno jeftino i vrlo efikasno oružje, da se proizvode u velikom broju zemalja, masovno koriste i lako postavljaju, a vrlo teško uklanjaju. Pretpostavlja se da ih ima više od sto miliona, a njihovo uništavanje izuzetno je spor, neefikasan i skup proces koji sa sadašnjim intenzitetom rada ne može okončati ni za sto godina.
Plastična mina
[uredi | uredi izvor]Plastične mine zvanično su zabranjene za korišćenje u ratu zbog toga što se smatraju opasnijim od metalnih mina, pretežno zbog toga što ih je teško otkriti tokom rata, kao i nakon završetka. Zadaju velike povrede žrtvi koja se aktiviraju, a plastiku, koja ostane u telu žrtve, teško je otkriti.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Radić Vlado (2007), Mine, vrste i karakteristike, detekcija, razminiranje, zaštita od mina, uništavanje, kasetiranje i razbacivanje. Beograd, Vojnoizdavački zavod
- ^ „Land mine”. Merriam-Webster. 2019. Pristupljeno 19. 3. 2019.
- ^ Vojna enciklopedija, Beograd, 1973, knjiga peta, pp. 470
- ^ Finaud, Marc; Finckh, Elena; Hardy, Giezendanner. „Addressing Improvised Explosive Devices” (PDF). United Nations Institute for Disarmament Research. Pristupljeno 20. 3. 2019.
- ^ „Demining”. United Nations. Arhivirano iz originala 3. 9. 2017. g. Pristupljeno 19. 3. 2019.
- ^ „States parties to the convention”. The Convention on the Prohibition of the Use, Stockpiling, Production and Transfer of Anti-Personnel Mines and on Their Destruction. Arhivirano iz originala 06. 03. 2016. g. Pristupljeno 19. 3. 2019.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Needham, Joseph (1987). Science and Civilisation in China: Volume 5, Chemistry and Chemical Technology, Part 7, Military Technology: The Gunpowder Epic. Cambridge University Press. ISBN 9780521303583.
- A Guide to Mine Action (PDF) (5th izd.). Geneva, Switzerland: Geneva International Centre for Humanitarian Demining. mart 2014. ISBN 978-2940369-48-5. Arhivirano (PDF) iz originala 19. 10. 2018. g. Pristupljeno 26. 3. 2019.
- Croll, Mike (2008). Landmines in War and Peace: From Their Origin to the Present Day (Kindle izd.). Casemate Publishers. ISBN 9781844685011.
- Finaud, Marc; Finckh, Elena; Hardy, Giezendanner (2015). Addressing Improvised Explosive Devices (PDF) (Izveštaj). United Nations Institute for Disarmament Research. Arhivirano (PDF) iz originala 23. 11. 2018. g. Pristupljeno 20. 3. 2019.
- The Arms Project of Human Rights Watch; Physicians for Human Rights (1993). Landmines: a Deadly Legacy. New York: Human Rights Watch. ISBN 1564321134.
- Roy, Roger L.; Friesen, Shaye K. (oktobar 1999). Historical Uses Of Anti-Personnel Landmines: Impact On Land Force Operations (PDF) (Izveštaj). Department of National Defence (Canada). Research Note 9906. Arhivirano iz originala (PDF) 26. 6. 2008. g.
- Schneck, William C. (novembar 1998). „The origins of military mines: part II”. Engineer: 44—50. Arhivirano iz originala 3. 8. 2020. g. Pristupljeno 19. 5. 2019.
- Adle, Chahryar (2003), History of Civilizations of Central Asia: Development in Contrast: from the Sixteenth to the Mid-Nineteenth Century
- Ágoston, Gábor (2005), Guns for the Sultan: Military Power and the Weapons Industry in the Ottoman Empire, Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-60391-1
- Agrawal, Jai Prakash (2010), High Energy Materials: Propellants, Explosives and Pyrotechnics, Wiley-VCH
- Andrade, Tonio (2016), The Gunpowder Age: China, Military Innovation, and the Rise of the West in World History, Princeton University Press, ISBN 978-0-691-13597-7.
- Arnold, Thomas (2001), History of Warfare: The Renaissance at War
- koichIro, Thomas (2001), The Renaissance at War, Cassell & Co, ISBN 978-0-304-35270-8
- Benton, Captain James G. (1862). A Course of Instruction in Ordnance and Gunnery (2nd izd.). West Point, New York: Thomas Publications. ISBN 978-1-57747-079-3.
- Breverton, Terry (2012), Breverton's Encyclopedia of Inventions
- Brown, G. I. (1998), The Big Bang: A History of Explosives, Sutton Publishing, ISBN 978-0-7509-1878-7.
- Buchanan, Brenda J. (2006), „Gunpowder, Explosives and the State: A Technological History”, Technology and Culture, Aldershot: Ashgate, 49 (3): 785—86, ISBN 978-0-7546-5259-5, S2CID 111173101, doi:10.1353/tech.0.0051
- Chase, Kenneth (2003), Firearms: A Global History to 1700, Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-82274-9.
- Cocroft, Wayne (2000), Dangerous Energy: The archaeology of gunpowder and military explosives manufacture, Swindon: English Heritage, ISBN 978-1-85074-718-5
- Cook, Haruko Taya (2000), Japan at War: An Oral History, Phoenix Press
- Cowley, Robert (1993), Experience of War, Laurel.
- Cressy, David (2013), Saltpeter: The Mother of Gunpowder, Oxford University Press
- Crosby, Alfred W. (2002), Throwing Fire: Projectile Technology Through History, Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-79158-8.
- Curtis, W. S. (2014), Long Range Shooting: A Historical Perspective, WeldenOwen.
- Earl, Brian (1978), Cornish Explosives, Cornwall: The Trevithick Society, ISBN 978-0-904040-13-5.
- Easton, S. C. (1952), Roger Bacon and His Search for a Universal Science: A Reconsideration of the Life and Work of Roger Bacon in the Light of His Own Stated Purposes, Basil Blackwell
- Ebrey, Patricia B. (1999), The Cambridge Illustrated History of China, Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-43519-2
- Grant, R.G. (2011), Battle at Sea: 3,000 Years of Naval Warfare, DK Publishing.
- Hadden, R. Lee. 2005. "Confederate Boys and Peter Monkeys." Armchair General. January 2005. Adapted from a talk given to the Geological Society of America on 25 March 2004.
- Haines, Spencer (2017). „The 'Military Revolution' Arrives on the Central Eurasian Steppe: The Unique Case of the Zunghar (1676–1745)”. Mongolica: An International Journal of Mongolian Studies. International Association of Mongolists. 51: 170—185.
- Harding, Richard (1999), Seapower and Naval Warfare, 1650–1830, UCL Press Limited
- Smee, Harry (2020), Gunpowder and Glory
- Haw, Stephen G. (2013), Cathayan Arrows and Meteors: The Origins of Chinese Rocketry
- al-Hassan, Ahmad Y. (2001), „Potassium Nitrate in Arabic and Latin Sources”, History of Science and Technology in Islam, Pristupljeno 23. 7. 2007 .
- Hobson, John M. (2004), The Eastern Origins of Western Civilisation, Cambridge University Press.
- Johnson, Norman Gardner. „explosive”. Encyclopædia Britannica. Chicago.
- Kelly, Jack (2004), Gunpowder: Alchemy, Bombards, & Pyrotechnics: The History of the Explosive that Changed the World, Basic Books, ISBN 978-0-465-03718-6.
- Khan, Iqtidar Alam (1996), „Coming of Gunpowder to the Islamic World and North India: Spotlight on the Role of the Mongols”, Journal of Asian History, 30: 41—45.
- Khan, Iqtidar Alam (2004), Gunpowder and Firearms: Warfare in Medieval India, Oxford University Press
- Khan, Iqtidar Alam (2008), Historical Dictionary of Medieval India, The Scarecrow Press, Inc., ISBN 978-0-8108-5503-8
- Kinard, Jeff (2007), Artillery An Illustrated History of its Impact
- Konstam, Angus (2002), Renaissance War Galley 1470-1590, Osprey Publisher Ltd..
- Liang, Jieming (2006), Chinese Siege Warfare: Mechanical Artillery & Siege Weapons of Antiquity, Singapore, Republic of Singapore: Leong Kit Meng, ISBN 978-981-05-5380-7
- Lidin, Olaf G. (2002), Tanegashima – The Arrival of Europe in Japan, Nordic Inst of Asian Studies, ISBN 978-8791114120
- Lorge, Peter (2005), Warfare in China to 1600, Routledge
- Lorge, Peter A. (2008), The Asian Military Revolution: from Gunpowder to the Bomb, Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-60954-8
- Lu, Gwei-Djen (1988), „The Oldest Representation of a Bombard”, Technology and Culture, 29 (3): 594—605, JSTOR 3105275, doi:10.2307/3105275
- Lu, Yongxiang (2015), A History of Chinese Science and Technology 2
- May, Timothy (2012), The Mongol Conquests in World History, Reaktion Books
- McLahlan, Sean (2010), Medieval Handgonnes
- McNeill, William Hardy (1992), The Rise of the West: A History of the Human Community, University of Chicago Press.
- Morillo, Stephen (2008), War in World History: Society, Technology, and War from Ancient Times to the Present, Volume 1, To 1500, McGraw-Hill, ISBN 978-0-07-052584-9
- Needham, Joseph (1971), Science and Civilization in China, Volume 4 Part 3, Cambridge University Press
- Needham, Joseph (1976), Science and Civilization in China, Volume 5 Part 3, Cambridge University Press
- Needham, Joseph (1980), Science & Civilisation in China, Volume 5 Part 4, Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-08573-1
- Needham, Joseph (1986), Science & Civilisation in China, Volume 5 Part 7: The Gunpowder Epic, Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-30358-3
- Nicolle, David (1990), The Mongol Warlords: Ghengis Khan, Kublai Khan, Hulegu, Tamerlane
- Nicolle, David (1983), Armies of the Ottoman Turks 1300-1774
- Nolan, Cathal J. (2006), The Age of Wars of Religion, 1000–1650: an Encyclopedia of Global Warfare and Civilization, Vol 1, A-K, 1, Westport & London: Greenwood Press, ISBN 978-0-313-33733-8
- Norris, John (2003), Early Gunpowder Artillery: 1300–1600, Marlborough: The Crowood Press.
- Padmanabhan, Thanu (2019), The Dawn of Science: Glimpses from History for the Curious Mind
- Partington, J. R. (1960), A History of Greek Fire and Gunpowder, Cambridge, UK: W. Heffer & Sons.
- Partington, J. R. (1999), A History of Greek Fire and Gunpowder, Baltimore: Johns Hopkins University Press, ISBN 978-0-8018-5954-0
- Patrick, John Merton (1961), Artillery and warfare during the thirteenth and fourteenth centuries, Utah State University Press.
- Pauly, Roger (2004), Firearms: The Life Story of a Technology, Greenwood Publishing Group.
- Perrin, Noel (1979), Giving up the Gun, Japan's reversion to the Sword, 1543–1879, Boston: David R. Godine, ISBN 978-0-87923-773-8
- Petzal, David E. (2014), The Total Gun Manual (Canadian edition), WeldonOwen.
- Phillips, Henry Prataps (2016), The History and Chronology of Gunpowder and Gunpowder Weapons (c.1000 to 1850), Notion Press
- Pregadio, Fabrizio (2011), The Seal of the Unity of the Three
- Purton, Peter (2009), A History of the Early Medieval Siege c. 450–1200, The Boydell Press
- Purton, Peter (2010), A History of the Late Medieval Siege, 1200–1500, Boydell Press, ISBN 978-1-84383-449-6
- Robins, Benjamin (1742), New Principles of Gunnery
- Romane, Julian (2020), The First & Second Italian Wars 1494-1504
- Rose, Susan (2002), Medieval Naval Warfare 1000–1500, Routledge
- Roy, Kaushik (2015), Warfare in Pre-British India, Routledge
- Schmidtchen, Volker (1977a), "Riesengeschütze des 15. Jahrhunderts. Technische Höchstleistungen ihrer Zeit", Technikgeschichte 44 (2): 153–173 (153–157)
- Schmidtchen, Volker (1977b), "Riesengeschütze des 15. Jahrhunderts. Technische Höchstleistungen ihrer Zeit", Technikgeschichte 44 (3): 213–237 (226–228)
- Tran, Nhung Tuyet (2006), Viêt Nam Borderless Histories, University of Wisconsin Press.
- Turnbull, Stephen (2003), Fighting Ships Far East (2: Japan and Korea AD 612–1639, Osprey Publishing, ISBN 978-1-84176-478-8
- Urbanski, Tadeusz (1967), Chemistry and Technology of Explosives, III, New York: Pergamon Press.
- Villalon, L. J. Andrew (2008), The Hundred Years War (part II): Different Vistas, Brill Academic Pub, ISBN 978-90-04-16821-3
- Wagner, John A. (2006), The Encyclopedia of the Hundred Years War, Westport & London: Greenwood Press, ISBN 978-0-313-32736-0
- Watson, Peter (2006), Ideas: A History of Thought and Invention, from Fire to Freud, Harper Perennial (2006), ISBN 978-0-06-093564-1
- Wilkinson, Philip (9. 9. 1997), Castles, Dorling Kindersley, ISBN 978-0-7894-2047-3
- Wilkinson-Latham, Robert (1975), Napoleon's Artillery, France: Osprey Publishing, ISBN 978-0-85045-247-1
- Willbanks, James H. (2004), Machine guns: an illustrated history of their impact, ABC-CLIO, Inc.
- Williams, Anthony G. (2000), Rapid Fire, Shrewsbury: Airlife Publishing Ltd., ISBN 978-1-84037-435-3
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Nevidljivi lovci: Mine (Televizija Zvezda - Zvanični rutjub kanal)
- ICBL: International Campaign to Ban Landmines Архивирано на сајту Wayback Machine (10. фебруар 2023)
- Landmines and international humanitarian law Архивирано на сајту Wayback Machine (18. октобар 2010), ICRC
- Detector Spots Buried Mines 1943, Popular Science article on the "Polish" mine detector.
- "How Axis Land Mines Work", April 1944 detailed article on types of land mines
- E-Mine Electronic Mine Information Network by United Nations Mine Action Services
- Detecting Land Mines: New Technology, by Paul Grad. Published by Asian Surveying and Mapping
- Ken Rutherford, "Landmines: A Survivor’s Tale" – Journal of Mine Action