Nadgrobni spomenici i kenotafi učesnicima Srpsko-turskih ratova (1876-1878)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/80/Memorijalni_kompleks_na_Javoru.jpg/250px-Memorijalni_kompleks_na_Javoru.jpg)
Nadgrobni spomenici i kenotafi učesnicima Srpsko-turskih ratova (1876-1878) značajni su istorijski izvori za proučavanje ratova vođenih protiv Osmanskog carstva, a okončanih oslobođenjem i priključenjem pojedinih srpskih oblasti nakon Berlinskog kongresa.
Srpsko-turski ratovi vođeni su sa prekidima od 1876. do 1878. godine sa frontom od Negotina do reke Drine, na „liniji od preko 1000 kilometara, što je prava retkost u dotadašnjoj ratnoj istoriji uopšte, i to - između jedne male zemlje i velike turske carevine”.[1]
Istraživanja su deo Vikiprojekta „Kamena kazivanja ratnika”[a] koji za cilj ima popis i istraživanje na prostoru Eparhije žičke javnih i privatnih ratnih memorijala - spomenika i spomen-ploča, nadgrobnika, kenotafa i krajputaša vojnicima palim u oslobodilačkim ratovima Srbije.
Sastav vojske
[uredi | uredi izvor]Kneževina Srbija 1870-ih imala je stajaću i narodnu vojsku koja se delila na pešadiju, konjicu, artiljeriju i žandarmeriju. Narodnu vojsku činili su vojni obveznici od 20 do 50 godina, regrutovani bez posebne obuke, po godištima podeljeni u tri klase: I, II i III.[2]
Ibarska vojska
[uredi | uredi izvor]Početkom 1876. godine formirana je Ibarska vojska, sastavljena od Zapadnomoravske divizije i Šabačke brigade I klase. Brigade i bataljoni nosili su nazive po ondašnjim srezovima: Rudnički, Moravički, Dragačevski, Ariljski, Trnavski itd. Sastav Ibarske vojske činile su Čačanska, Rudnička, Užička i Šabačka brigada i Dobrovoljački kor.[2]
Ibarska vojska borila se na dva ratišta: javorskom i južnomoravskom. Javorsko se protezalo od Sokolovice kod Novog Pazara do Šargana na Tari. Epitafi vojnicima palim na južnomoravskom ratištu najčešće pominju Adrovac, Samokovo, Šiljegovac, Šumatovac, Kreveti, Suvi rt, Prokuplje, Vranje, Zlatokop, Niš, Borje, Veliki Izvor i Radeški vis.[2] Prve žrtve su pale 24. juna 1876. godine na Javoru, Kladnici i Pazaru, a poslednje 22. januara 1878. godine na Samokovu kod Kuršumlije.[2]
Ratni memorijali
[uredi | uredi izvor]Nadgrobni spomenici
[uredi | uredi izvor]Ratnicima ovih ratova sahranjenim na bojištima duž linije fronta ili neznano gde najviše kenotafih spomen obeležja podignuto je na području između Javora i Rudnika.[3]
Natpisi svedoče da su vojnici u najvećem broju pripadali pešadiji, mada se sreće i poneki konjanik − kavaljerist, artiljerac, tobdžija i pionir. Po onovremenoj vojničkoj terminologiji, najčešće su pominjani: vojnik prve i druge klase, redov, desetar, vodnik, zastavnik, komandir, četovođa, narednik, poručnik, ađutant, komandant. Zatim vojne jedinice: četa, batalion i brigada, pa izrazi koji upućuju na rodove vojske: pjehota, katana, kavaljerist, konjanik, artiljerija, tobdžija, brdska baterija. Petnaestak reči označava pojmove iz oblasti vođenja rata: bitka, boj, borba, megdan, bojno polje, bojna linija, pozicija, borac, ratoborac, šiljbok, vitez, narodna vojska, stojeća vojska, turska sila, žrtva.[2]
Epitafi
[uredi | uredi izvor]Stihovanim dozivima[3] obraćalo se srpskom rodu i putnicima:
- Priđi bliže mili čitatelju, truda svoga nemoj požaliti, tužan ovaj spomen pročitati, te ti vidi ko ovde počiva, mrtvo telo na daljini osta.[2]
- Evo moj spomen vođe, ali nije moje telo vođe, već sam ga ostavijo na položaju, na bojnoj liniji.[4]
Neki od vojnika preminuli su od bolesti i posledica ranjavanja u vojnim bolnicama ili kod kuće:
Nadgrobni spomenik Milanu Markoviću (†1876) (Vlasteljice – Jelav)
- Priđi bliže mili Srpski Rode te pročitaj spomen ovaj. Ja odok s ovog sveta mlad. MILAN sin vasilija Markovića iz Vlasteljica koji u 25. god života svoga razbolek se u Javoru, odok kući pa se prestavih 12og Avgusta 1876. g. Kod kuće osta mi majka tužna kukajući i žalosni otac uzdisajući. Zbogom Otac zbogom Mati nemojte se vi brinuti ja ću moliti Višnjeg Tvorca da utješi tebe Oca da poživi vamiliju. Fala Vama mili roditelji koji ste me česnog učinili. Kuda god sam po svetu odio svuda sam uvek pošten bio. [H]vala tebe Majko mila ti si mene odranila i u vojsku odpremila.[5]
Napomene
[uredi | uredi izvor]- ^ Projekat realizuje Udruženje NASLEĐE iz Gornjeg Milanovca. Vođa tima je Branka Vučićević Vučković, istoričar umetnosti.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Marković, Ljubomir M. (1996). Javorski rat 1876. Beograd: Društvo umetnika "Stari grad". ISBN 86-7270-005-8.
- ^ a b v g d đ Ibarska vojska u srpsko-turskim ratovima od 1876. do 1878. godine : naučni skup povodom obeležavanja 120-godišnjice Javorskog rata. Čačak: Narodni muzej. 1997.
- ^ a b Nikolić, Radojko (1998). Kamenopisci narodnog obraza : kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: Litopapir.
- ^ Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2015). Vekovanja Goračića, Guberevaca i Živice : [monografija]. Guča: Guča : Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-15-1.
- ^ Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Opačić, Petar; Skoko, Savo (1981). Srpsko-turski ratovi : 1876-1878. Beograd: Beogradski izdavačko-grafički zavod.
- Marković, Ljubomir M. (1996). Javorski rat 1876. Beograd: Društvo umetnika "Stari grad". ISBN 86-7270-005-8.
- Marković, Ljubomir M. (1996). Junaci sa Javora : Major Ilić, Petar Borisavljević, Jevrem Vukosavljević. Beograd: Društvo umetnika "Stari grad". ISBN 86-7270-006-6.
- Ibarska vojska u srpsko-turskim ratovima od 1876. do 1878. godine : naučni skup povodom obeležavanja 120-godišnjice Javorskog rata. Čačak: Narodni muzej. 1997.
- Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”.
- Savović, Saša (2009). Srce u kamenu : krajputaši i usamljeni nadgrobnici rudničko-takovskog kraja. Beograd: Službeni glasnik. ISBN 978-86-82877-29-5.
- Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4.
- Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2015). Vekovanja Goračića, Guberevaca i Živice : [monografija]. Guča: Guča : Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-15-1.
- Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka: o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (PDF) (2. dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2.