Nacionalni park Lovćen
Nacionalni park Lovćen | |
---|---|
IUCN kategorija II (nacionalni park) | |
![]() Pogled na nacionalni park | |
Mjesto | ![]() |
Najbliži grad | Cetinje |
Koordinate | 42° 23′ 58″ N 18° 48′ 36.5″ E / 42.39944° S; 18.810139° I |
Površina | 6.220 ha |
Osnovano | 1952. godine |
Upravljačko tijelo | Crna Gora |
Nacionalni park Lovćen se nalazi u Crnoj Gori, mediteranskoj državi u jugoistočnom delu Evrope. Nacionalni park obuhvata centralni i najviši deo lovćenskog masiva, površine 6.220 hektara. Proglašen je Nacionalnim parkom 1952. godine.
Smešten u jugozapadnom delu Crne Gore, uzdiže se sa ivica jadranskog basena, zatvarajući tako duge i vijugave bokeljske zalive, čineći zaleđe drevnom pomorskom gradu Kotoru.
Na relativno uzanom prostoru sreću se brojni i raznovrsni oblici reljefa, naglašeni u središnjem delu planine, gde se Lovćen najviše izdigao Štirovnikom i Jezerskim vrhom. Padine planine su kamenite, sa brojnim škrapama, jamama i dubokim vrtačama, dajući krajolicima specifičan izgled.
Nalazeći se na granici dve sasvim različite prirodne celine, mora i kontinenta, Lovćen trpi uticaje oba klimatska tipa. Specifičan spoj životnih uslova uslovio je razvoj raznovrsnih bioloških sistema.
Na području ovog nacionalnog parka značajnu vrednost čini kulturno-istorijsko nasleđe. Svojevrstan arhitektonski relikt, vredan pažnje, predstavljaju čuvene lovćenske serpentine. Stari put od Kotora vijuga uz Lovćen do Njeguša, živopisnog planinskog sela, u kojem se nalaze rodne kuće Petra II Petrovića Njegoša, znamenitog crnogorskog vladike i pesnika iz 19. veka i poslednjeg vladara Crne Gore, kralja Nikole I Petrovića.
Lovćenski kraj obiluje brojnim elementima narodnog graditeljstva. Autentične su stare kuće i seoska gumna, kao i kolibe u katunima – letnjim stočarskim naseobinama. Sa vidikovca, u neposrednoj blizini, pruža se pogled na Bokokotorski zaliv i Katunsku nahiju koju je Bernard Šo, kada je ugledao, nazvao Kameno more.
Kroz Nacionalni park prolazi put Cetinje—Njeguši—Kotor, poznat u narodu i kao Kotorske kanice, prvi kolski put napravljen u Crnoj Gori. Zvaničan naziv ovog puta je Regionalni put R-1. Dugačak je 36.3 km, a širok najvećim delom 5 m.[1]
Mauzolej
[uredi | uredi izvor]![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/31/Lovcen-024-p1010064.jpg/200px-Lovcen-024-p1010064.jpg)
Najmonumentalniji spomenik nacionalnog parka Lovćen je Njegošev mauzolej, podignut na Jezerskom vrhu, mestu koje je ovaj istaknuti pesnik i mislilac još za života izabrao za večni počinak.
Petar II Petrović Njegoš je još za života sagradio na Jezerskom vrhu kapelicu u kojoj je docnije i sahranjen. Po austrijskoj okupaciji Crne Gore u vreme Prvog svetskog rata, ova je crkva srušena (i Njegoševo telo preneto u Cetinjski manastir) da bi ponovo bila obnovljena u vreme kralja Aleksandra, dvadesetih godina 20. veka. Godine 1970. tadašnja komunistička vlast u Crnoj Gori je počela pripreme za njeno rušenje i izgradnju mauzoleja koji je u stilu Bečke secesije zamislio vajar Ivan Meštrović.
Jugoslovenska javnost se uzbunila i masovno protestovala protiv kršenja Njegoševe poslednje volje i rušenja skromne zadužbine u korist monumentalne građevine kakvu Njegoš nikada ne bi želeo.
-
Jezero u Parku
-
Jezerski vrh
-
Najviši vrh Lovćena, Štirovnik
-
Vrh Babina glava
-
Pogled sa Lovćena na Bokokotorski zaliv
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Martinović, Jovan J. (14. 10. 2017). „Kotorske kanice (serpentine)”. Boka News. Pristupljeno 16. 12. 2019.