Неандерталац

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Neandertalac
Vremenski raspon: Pleistocen
H. neanderthalensis lobanja
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Primates
Podred: Haplorhini
Infrared: Simiiformes
Porodica: Hominidae
Potporodica: Homininae
Pleme: Hominini
Rod: Homo
Vrsta:
H. neanderthalensis
Binomno ime
Homo neanderthalensis
Oblasti za koje se zna da ih je neandertalac naseljavao
Sinonimi
  • Homo stupidus (Haeckel 1866)[1]
  • Homo mousteriensis (Klaatsch 1909)[2]
  • Palaeoanthropus neanderthalensis[3]
  • H. s. neanderthalensis

Neandertalac (lat. Homo neanderthalensis,[4][5] Homo neanderthalensis ili Homo sapiens neanderthalensis)[6] je naziv za poseban tip praistorijskog čoveka koji je naseljavao Evropu i deo Azije od pre oko 400.000 do 40.000 godina.[7][8][9][10] Ime je dobio po dolini reke Neander, kod Diseldorfa u Nemačkoj, gde su pronađeni njegovi fosilizovani ostaci 1856. godine.

Oni su bili snažniji od današnjih ljudi. Imali su veći mozak, ali nisu bili inteligentniji. Imali su snažne vilice i zube, oštru bradu izbačenu napred, nisko iskošeno čelo i izbačene arkade, zdepaste udove i snažno građeno telo, prilagođeno uslovima surove klime Ledenog doba.

Bili su izuzetni lovci, koristili su kremeno koplje, kremenu sekiru i bole. Često su se sklanjali u pećine i potkapine jer su one imale približnu temperaturu i leti i zimi. Za stanovanje su koristili samo prednji deo jer je unutrašnjost bila mračna i vlažna.

Neandertalci se datuju u 120.000 do 350.00 godina. Smatra se da su bili viši i snažniji od sapijensa, visoki od 160 do 165 cm, moždane zapremine 1.200-1.600 cm³.

Podela[uredi | uredi izvor]

Prikaz figure neandertalca, Muzej Republike Srpske, Banja Luka

Neandertalce možemo podeliti u tri grupe:

  • preneandertalac, ova grupa morfološki pripada neandertalcu, ali odlike nisu ekstremno izražene. Tipični predstavnici su nađeni na lokalitetima Sakopastore (Italija) i u Krapini (Hrvatska)
  • presapiens, nalaz lobanje iz Štajnhajma najbolje reprezentuje ovu grupu, kao i lobanja iz Skul V iz Izraela. Ova grupa je bazična forma za dalji razvoj ka čoveku (ka sapiens tipu)
  • klasični neandertalac — klasična grupa sa izraženim odlikama. Ova vrsta je izumrla pre 30.000 godina, a nedavno je u pećini Pešturina u Jelašničkoj klisuri kod Niša (Srbija) pronađen zub (gornji kutnjak) tog izumrlog neandertalca,[11] dok je u Crnoj Gori (Crvena Stijena, Nikšić) pronađen zub neandertalca i žrvanj (mlinski kamen).[12]

Odlike neandertalaca[uredi | uredi izvor]

  • starost — 100.000-40/35.000 godina
  • visina tela — 160—165 cm
  • moždana zapremina — 1.200-1.600 cm³
  • odlike lobanje: ravan krov lobanje, zatiljak manje ili više povijen, nadočni lukovi prisutni celom širinom čela, čelo relativno malo povijeno, postorbitalno stegnuta slepoočna kost
  • odlike lica:lat. Fossa canina nedostaje, vilice vrlo masivne, veliki ugao zuba (zubni niz) povučen obradak (suprotno od forme savremenog čoveka)
  • postkranijalni skelet: karakteristike hominida
  • kultura: kultura jezgra i odbitka, okresivanje alatki, upotreba vatre, sahranjivanje pokojnika

Život neandertalaca[uredi | uredi izvor]

Prikaz figure neandertalca, Prirodnjački centar Srbije, Svilajnac

Sudeći prema sačuvanim lobanjama, imali su snažne vilice i zube, oštru bradu izbačenu napred, nisko iskošeno čelo i izbačene arkade. Bili su izuzetni lovci, koristili su kremeno koplje, kremenu sekiru i bole (kamenje privezano za kožne kaiševe koje se vrteći u krug baca daleko i obmotava oko životinjskih nogu). Često su se sklanjali u pećine jer su one imale približnu temperaturu i leti i zimi, koristili su samo prednji deo.

Neandertalci su prvi sahranjivali mrtve uz određene ceremonije i obredne rituale. U grobove su stavljali hranu, cveće i oružje, kao i razne ornamente za samoukrašavanje što ukazuje na to da su verovali u zagrobni život. S pažnjom su sahranjivali i one koji nisu bili sposobni za rad.

Neandertalci su takođe prvi praistorijski ljudi za koje se zna da su živeli u okviru porodice. Život u paru i vezanost za zajedničko potomstvo predstavljaju veliki napredak u razvoju ljudskog društva.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Howell, F. Clark (1957). „The evolutionary significance of variation and varieties of 'Neanderthal' man”. The Quarterly Review of Biology. 32 (4): 330—47. JSTOR 2816956. PMID 13506025. doi:10.1086/401978.  Foley, Tim. TalkOrigins Archive. „Neanderthal or Neandertal?”. 2005.
  2. ^ Romeo, Luigi (1979). Ecce Homo!:A Lexicon of Man. Amsterdam: John Benjamins Publishing Company. str. 92. ISBN 978-9027220066. 
  3. ^ Camp, C. L; Allison, H. J.; Nichols, R. H. (1964). Bibliography of Fossil Vertebrates 1954—1958. New York: The Geological Society of America, Inc. str. 556. ISBN 978-0-8137-1092-1. 
  4. ^ „Neanderthal in ODE”. Oxford Dictionaries. Arhivirano iz originala 29. 07. 2016. g. Pristupljeno 22. 04. 2019. 
  5. ^ „'Neanderthal' in Random House Dictionary (US) & Collins Dictionary (UK)”. Dictionary.com. 
  6. ^ Pääbo 2014, str. 237
  7. ^ Higham, T.; Douka, K.; Wood, R.; Ramsey, C.B.; Brock, F.; Basell, L.; Camps, M.; Arrizabalaga, A.; Baena, J.; C. Barroso-Ruíz; C. Bergman; C. Boitard; P. Boscato; M. Caparrós; N.J. Conard; C. Draily; A. Froment; B. Galván; P. Gambassini; A. Garcia-Moreno; S. Grimaldi; P. Haesaerts; B. Holt; M.-J. Iriarte-Chiapusso; A. Jelinek; J.F. Jordá Pardo; J.-M. Maíllo-Fernández; A. Marom; J. Maroto; M. Menéndez; L. Metz; E. Morin; A. Moroni; F. Negrino; E. Panagopoulou; M. Peresani; S. Pirson; M. de la Rasilla; J. Riel-Salvatore; A. Ronchitelli; D. Santamaria; P. Semal; L. Slimak; J. Soler; N. Soler; A. Villaluenga; R. Pinhasi; R. Jacobi (2014). „The timing and spatiotemporal patterning of Neanderthal disappearance”. Nature. 512 (7514): 306—09. Bibcode:2014Natur.512..306H. PMID 25143113. doi:10.1038/nature13621. „We show that the Mousterian [the Neanderthal tool-making tradition] ended by 41,030–39,260 calibrated years BP (at 95.4% probability) across Europe. We also demonstrate that succeeding 'transitional' archaeological industries, one of which has been linked with Neanderthals (Châtelperronian), end at a similar time.  Higham, T. (2011). „European Middle and Upper Palaeolithic radiocarbon dates are often older than they look: problems with previous dates and some remedies” (PDF). Antiquity. 85 (327): 235—49. doi:10.1017/s0003598x00067570. 
  8. ^ Pinhasi, R.; T.F.G. Higham; L.V. Golovanova; V.B. Doronichev (2011). „Revised age of late Neanderthal occupation and the end of the Middle Paleolithic in the northern Caucasus”. Proceedings of the National Academy of Sciences USA. 108 (21): 8611—16. Bibcode:2011PNAS..108.8611P. PMC 3102382Slobodan pristup. PMID 21555570. doi:10.1073/pnas.1018938108. „The direct date of the fossil (39,700 ± 1,100 14C BP) is in good agreement with the probability distribution function, indicating at a high level of probability that Neanderthals did not survive at Mezmaiskaya Cave after 39 ka cal BP. [...] This challenges previous claims for late Neanderthal survival in the northern Caucasus. [...] Our results confirm the lack of reliably dated Neanderthal fossils younger than ≈40 ka cal BP in any other region of Western Eurasia, including the Caucasus. 
  9. ^ Galván, B.; C.M. Hernández; Mallol, C.; Mercier, N.; Sistiaga, A.; Soler, V. (2014). „New evidence of early Neanderthal disappearance in the Iberian Peninsula” (PDF). Journal of Human Evolution. 75: 16—27. PMID 25016565. doi:10.1016/j.jhevol.2014.06.002. 
  10. ^ McKie, Robin (2. 6. 2013). „Why did the Neanderthals die out?”. The Guardian. Pristupljeno 6. 4. 2017. 
  11. ^ „Prvi pouzdano identifikovani fosil neandertalca u Srbiji”. Politika. 18. 4. 2019. Pristupljeno 20. 4. 2019. 
  12. ^ Kadić, V. (4. 12. 2012). „Nikšić: Crvena stijena mamac za arheologe”. Večernje novosti. Pristupljeno 20. 4. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]