Nikola Uzunović
Nikola Uzunović | |||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||||||||||||
Datum rođenja | 3. maj 1873. | ||||||||||||||||||||||||||
Mesto rođenja | Niš, Osmansko carstvo | ||||||||||||||||||||||||||
Datum smrti | 19. jul 1954.81 god.) ( | ||||||||||||||||||||||||||
Mesto smrti | Beograd, FNRJ | ||||||||||||||||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||||||||||||||||
Politička stranka | Narodna radikalna stranka Jugoslovenska nacionalna stranka | ||||||||||||||||||||||||||
|
Nikola T. Uzunović (Niš, 3. maj 1873 — Beograd, 19. jul 1954) bio je srpski političar. U dva navrata bio je predsednik Vlade Kraljevine Jugoslavije, od 8. aprila 1926. do 17. aprila 1927. i od 27. januara 1934. do 22. decembra 1934. godine.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Bio je predsednik opštine Niš, sudija, predsednik prvostepenog suda i načelnik okruga. Godine 1904. je izabran za odbornika Niške opštine, a posle osam meseci, po prvi put je izabran za narodnog poslanika kao kandidat Radikalne stranke.
Nikola Uzunović je bio i sekretar Kasacionog suda u Beogradu.
Posle Prvog svetskog rata ponovo je izabran za narodnog poslanika. Između 1924. i 1936. godine njemu je sedam puta poveravan mandat za sastav vlade Jugoslavije. Uzunović se kao premijer suočavao sa sve većom napetošću u odnosima sa koalicionim partnerom Stjepanom Radićem i Hrvatskom seljačkom strankom i sve većom izdeljenošću unutar Narodne radikalne stranke u kojoj se struja bliska Nikoli Pašiću borila protiv struja bližima kralju Aleksandru.[1] Prva Uzunovićeva vlada od 8. do 15. aprila 1926. je pala samo posle nedelju dana usled krize izazvane izlaskom Hrvatske seljačke stranke Stjepana Radića iz njenog sastava.[2]
Uručen mu je 20. februara 1927. godine Orden Polonija Rectituta I stepena a dodelio ga mu je poljski predsednik.[3]
Opozicija je 24. februara 1924. u skupštinu dovela polugolog radnika kojeg je pretukla beogradska policija kao dokaz samovolje vlasti, što su radikali ocenili kao uvredu za parlament.[4]
Za vreme Šestojanuarske diktature bio je jedan od osnivača i prvi šef Jugoslovenske radikalne seljačke demokratije.
Jedini muški naslednik nekada bogate porodice Uzunović je glumac Tanasije Uzunović, unuk Nikolinog brata.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]- Spisak predsednika vlada Jugoslavije
- Spisak ministara finansija Jugoslavije
- Ministarski savet Kraljevine Jugoslavije
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Fogelquist 2011, str. 281.
- ^ Petranović 1988, str. 133.
- ^ Politika, br. 6.762, od ponedeljka 21. februara (1927). str. 4.
- ^ Petranović 1988, str. 174.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Dimić, Ljubodrag (2001). Istorija srpske državnosti. 3. Novi Sad: Ogranak SANU.
- Petranović, Branko (1980). Istorija Jugoslavije 1918-1978. Beograd: Nolit.
- Petranović, Branko (1988). Istorija Jugoslavije 1918-1988. 1. Beograd: Nolit.
- Fogelquist, Alan (2011). Politics and Economic Policy in Yugoslavia, 1918-1929. Lulu.com. ISBN 978-1-257-94299-2.