Pređi na sadržaj

Огрличасти ћук

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ogrličasti ćuk
Otus bakkamoena
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Strigiformes
Porodica: Strigidae
Rod: Otus
Vrsta:
O. bakkamoena
Binomno ime
Otus bakkamoena
(Pennant, 1769)

Ogrličasti ćuk ili indijski ćuk[2] (lat. Otus bakkamoena) vrsta je ptice iz roda Otus i porodice pravih sova (Strigidae) koja živi na području južne Azije.

Sistematika

[uredi | uredi izvor]

Ogrličasti ćuk ranije nije smatran zasebnom vrstom, već je bio deo kineskog ćuka (Otus lettia).

Podvrste

[uredi | uredi izvor]

Do danas su zvanično priznate četiri podvrste ogrličastog ćuka:[3]

  • Otus bakkamoena bakkamoena (Pennant, 1769)
  • Otus bakkamoena deserticolor (Ticehurst, 1922)
  • Otus bakkamoena gangeticus (Ticehurst, 1922)
  • Otus bakkamoena marathae (Ticehurst, 1922)

Etimologija

[uredi | uredi izvor]

Ova sova ima na gornjem delu tela specifičan „okovratnik” ili „ogrlicu” boje kože, po čemu je i dobila naziv ogrličasti ćuk. Što se tiče drugog srpskog imena, ono potiče od areala rasprostranjenja ove ptice, pošto ona primarno nastanjuje južnu Aziju i Indiju.

Kada je reč o latinskom imenu za ovu sovu, specijski epitet bakamuna je izveden od sinhalskih imena za belu kukuviju (Tyto alba) i sovu ribara (Ketupa zeylonensis).[4]

Ogrličasti ćuk je, iako jedan od najvećih ćukova, mala sova prosečne veličine 23—25 centimetara. Gornji delovi tela su mu sivi ili braon, zavisno od morfe, sa malim, jedva primetnim, krem tačkicama. Donji delovi tela su mu krem ili boje kože sa tankim, tamnijim prugama. Kao i ostali ćukovi, i ovaj ima male ušne pramenove. Facijalni disk je beličaste ili boje kože, a oči su narandžaste ili braon. Ovaj ćuk ima „okovratnik” ili „ogrlicu” boje kože, po čemu je i dobio naziv. Kod ove vrste gotovo da ne postoji seksualni dimorfizam, tako da su polovi prilično slični po izgledu. Let ogrličastog ćuka je valovit.

Slične vrste

[uredi | uredi izvor]

Indijski ćuk je veoma sličan neznatno većem i migratornom kineskom ćuku (Otus lettia), kao i istočnom, odnosno usurskom ćuku (Otus sunia), a ove vrste se međusobno mogu razlikovati po boji očiju i oglašavanju.

Rasprostranjenost i stanište

[uredi | uredi izvor]

Ova sova nastanjuje područje od istočne Arabije, preko Indijskog potkontinenta, izuzev krajnjeg severa istog, istočno kroz veći deo Jugoistočne Azije sve do Indonezije.[5] Stanarica je i uglavnom živi u šumama ili drugim šumovitim područjima sa velikim brojem drveća.

Ishrana

[uredi | uredi izvor]

Hrani se uglavnom zglavkarima, prvenstveno pravokrilcima, od kojih najčešće konzumira skakavce i zrikavce, termitima, tvrdokrilcima, opnokrilcima i bubašvabama. Pored toga, na meniju joj se mogu naći vilinski konjici, gušteri[6] i manje ptice,[7] a zabeleženo je da se hranila i puževima, miševima,[8] leptirima i dvokrilcima.[9]

Ponašanje

[uredi | uredi izvor]

Indijski ćuk je noćna ptica, dok dan provodi na svom odmaralištu, gde ga je teško uočiti zbog veoma dobre kamuflaže. Mada, uprkos tome, druge male ptice ga mogu povremeno pronaći i uznemiravati dok je na svom odmaralištu, na grani nekog drveta. Oglašava se mekim jednosložnim „huuk”.[10] Gnezdi se u šupljinama u drveću, gde ženka polaže 3—5 jaja.

Demografija i populacije

[uredi | uredi izvor]

Premda globalna populacija ogrličastog ćuka nije kvantifikovana, vrsta je široko rasprostranjena i lokalno česta,[11] tako da se na -ovoj listi nalazi na spisku vrsta obeleženih kao „poslednja briga”.[1]

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b BirdLife International (2016). Otus bakkamoena. The IUCN Red List of Threatened Species. IUCN. 2016: e.T61855263A95182096. doi:10.2305/IUCN.UK.2016-3.RLTS.T61855263A95182096.en. Pristupljeno 14. 1. 2018. 
  2. ^ „Indijski ćuk”. avibase.bsc-eoc.org. Pristupljeno 18. 9. 2018. 
  3. ^ „Otus bakkamoena (Pennant, 1769)”. itis.gov. Pristupljeno 18. 9. 2018. 
  4. ^ Pittie, Aasheesh (2004). „A dictionary of scientific bird names originating from the Indian region”. Buceros. 9 (2): 1—30. Pristupljeno 20. 12. 2014. 
  5. ^ „Indian Scops-Owl”. avibase.bsc-eoc.org. Pristupljeno 18. 9. 2018. 
  6. ^ Ali, S. (1996). Book of Indian Birds (12 izd.). Oxford University Press. str. 184. 
  7. ^ Ali, S.; Ripley, S. D. (1969). „Handbook of the Birds of India and Pakistan”. Oxford University Press. 3: 266. 
  8. ^ Ali, S. (1977). Field Guide to the Birds of the Eastern Himalayas. Oxford University Press. str. 57. 
  9. ^ Verzhutskii, Boris; Ramanujam, Mario Eric (2002). „ON THE PREY OF THE COLLARED SCOPS OWL OTUS BAKKAMOENA (PENNANT) AT AUROVILLE, PONDICHERRY”. ZOOS' PRINT JOURNAL. 17 (11): 939—940. 
  10. ^ „Oglašavanje ogrličastog ćuka”. macaulaylibrary.org. Pristupljeno 18. 9. 2018. 
  11. ^ „Indian Scops-owl - Otus bakkamoena”. datazone.birdlife.org. Pristupljeno 18. 9. 2018. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]