Oklop za ličnu zaštitu
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/9e/PASGT_vest_and_helmet%2C_1991.jpg/220px-PASGT_vest_and_helmet%2C_1991.jpg)
Oklop za ličnu zaštitu (engl. Body armor) je zaštitno sredstvo izrađeno od čvrstog materijala kojim se živa sila štiti od dejstva neprijateljskog oružja. Upotrebljavan je od najstarijih vremena i razvijao se uporedo sa oružjem: u periodu hladnog oružja široko je korišćen za individualnu zaštitu boraca, kasnije i konja; u periodu vatrenog oružja (od 15. veka), korišćen je kao lično zaštitno sredstvo još nekoliko vekova, ali se povećanjem probojnosti projektila postepeno gubi. Ponovo je ušao u upotrebu tokom Korejskog rata (1950-1953).[1][2]
Period hladnog oružja[uredi | uredi izvor]
U periodu hladnog oružja postojale su dve vrste oklopa za ličnu zaštitu: delimični i puni oklop.[1]
Delimični oklop[uredi | uredi izvor]
Delimični oklop služio je za zaštitu pojedinih delova tela (glava, vrat, grudi, ruke, noge). Preovlađivao je u starom, a delimično i u srednjem veku.[1]
Stari vek[uredi | uredi izvor]
Za izradu najranijih oklopa upotrebljavana je životinjska koža, drvena kora obložena ljuskama roga ili ribljom krljušti, trska i kokosova lika. U Kini i Indiji, na primer, oklopi su najpre izrađivani od kože i drveta, a kasnije, posle pojave metala, stavljane su na kožne oklope bronzane pločice. Asirci[3][4] i Vavilonci su u 8. veku pre n. e. nosili oklope od štavljene bivolske kože sa metalnim pločicama, a Sarmati krljuštasti oklop. Egipćani su nosili prsne oklope ili pancirne košulje od različitog materijala, i šlemove.[1]
Teška pešadija starih Grka (od 6. do 4. veka pre n. e) imala je bakarne prsne oklope, šlemove, dokolenice i okrugle štitove, a laka - oklope od više slojeva lanenog platna. Šlem je u početku bio kupastog oblika, bez ikakvih prednjih i zadnjih dodataka, a kasnije je dobio delove za zaštitu potiljka, ušiju i obraza. [1]
Rimski oklop izrađivan je od štavljene kože sa metalnim ojačanjem (lat. lorica) ili od metalnih pločica (veličine 2-3 cm), povezanih u vidu krljušti (lat. lorica squamata, plumata); obuhvatao je grudi i leđa; ramena su pokrivale uzdužne metalne pločice, kolena metalni delovi, a glavu šlem sa perjanicom, ponekad vizirom za oči, delovima za obraz i uši (lat. bucule). Etrurski šlemovi imali su visoki greben i zaštitnik potiljka.[1]
Srednji vek[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b1/Medieval_chainamail.jpg/220px-Medieval_chainamail.jpg)
U ranom srednjem veku oklop je u zapadnoj i srednjoj Evropi činila verižna košulja do kukova, izrađena od štavljene kože obložene metalnim pločicama ili kolutovima (brnjama) poređanim u polukrug - ljuskasti oklop (engl. lamellar armour). Ratnici Karla Velikog (772-814) nosili su verižne ogrtače sa prsnim kožnim oklopima, a na nogama kožne čarape (lat. femoraliae). [1]
Kasnije se između košulje i šlema pojavljuje okovratnik, pričvršćen za šlem, za zaštitu grla, vrata i lica; najpre je od kože, a kasnije od čelične žice. Ćubasti (poluloptasti) franački šlem zamenjen je kupastim, jer je bolje odbijao strele u udarce mača; dodata mu je gvozdena pločica za zaštitu nosa. Verižni ogrtač produžen je do listova nogu, sa razrezima sa prednje i zadnje strane da ne bi smetao pri jahanju. [1]
Krajem 12. veka šlem se zaravnjuje; metalna pločica za zaštitu nosa pretvara se u vizir (pokretan ili stalan) sa razrezom ili rupom za oči. Krajem 13. veka pojavljuju se verižne rukavice s prstima i nogavice do kukova.[1]
Od 13. veka oklop se upotrebljava i za zaštitu prednjeg dela konja: samo su nozdrve, uši i noge, od kolena naniže, ostajali slobodni. Oklopljeni konji sa oklopljenim jahačima sporo su se kretali i brzo umarali. Vitezovi su, stoga, jahali na maršu lakše konje, a njihovu opremu nosio je poseban konj. Laki konjanici (turkopuli) imali su, najčešće, samo prsni oklop i šlem.[1]
Azija[uredi | uredi izvor]
Istočnjački narodi upotrebljavali su, najčešće, verižne košulje od malih, jakih žičanih karika. Turci i arabljanski narodi nosili su na grudima i leđima po jednu veću ploču i oko nje viče manjih, povezanih karikama verižnjače. Tatari i Čerkezi su, pored toga, štitili i desnu ruku - metalnim dugačkim rukavom.[1]
Srbija[uredi | uredi izvor]
U Srbiji su se u 11. veku upotrebljavali verižna košulja, rukavice i šlem (kukuljica, kaciga ili kacida). Kasnije se pojavljuju i drugi delovi oklopa. Car Dušan je 1345. i 1347. nabavio iz Mletaka za svoju oklopnu konjicu 600 oklopa za prsa, 800 šenkela (za noge), 800 kolarija (za vrat), 800 barbata (šlemova), 500 rukavica (lat. cirotechas) i 300 štitova.[1]
Puni oklop[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/43/Royal_armoury_Stockholm_1.jpg/220px-Royal_armoury_Stockholm_1.jpg)
Puni oklop štitio je celo telo, a bio je u upotrebi od 14. veka. Nastao je spajanjem čeličnih ploča za pojedina osetljiva mesta (prsa, vrat, kolena, laktovi) u potpun pločast oklop, s neophodnim pregibima oko vrata i sredine tela, na rukama i nogama. Od tih oklopa najpoznatiji su gotski i maksimilijanski.[1]
Rusi i istočni narodi su u to doba nosili lakše oklope: verižne košulje, šlemove s pričvršćenom metalnom mrežom na licu i plećima.[1]
Period vatrenog oružja[uredi | uredi izvor]
U periodu vatrenog oružja puni oklop je postepeno iščezao, jer nije mogao da pruži potrebnu zaštitu od puščanih zrna, a otežavao je rukovanje oružjem i smanjivao pokretljivost boraca. Pokušaj sa punim oklopima veće debljine je propao, jer je samo grudni deo težio oko 6 kg. Najpre su nestale iz upotrebe gvozdene cipele, zatim podlaktice i delovi za butine. Od 16. veka upotrebljavali su se tzv. poluoklopi. Oni koje su nosili nemački landsknehti i švajcarska pešadija imali su samo šlem i oklop za grudi i leđa. Sličan oklop nosili su i teški konjanici - arkebuziri, rajteri i kirasiri. Kirasiri su ga upotrebljavali i u francusko-pruskom ratu (1870), a delimično i pred Prvi svetski rat. [1]
Dvadeseti vek[uredi | uredi izvor]
Posle Prvog svetskog rata zadržao se samo šlem. U ratu u Koreji (1950-1953) Amerikanci su isprobali novu vrstu oklopa - specijalne grudnjake, izrađene od više slojeva posebne najlonske tkanine. Kasnije su izradili tzv. kompozitni grudnjak, sastavljen od 10 slojeva najlonske tkanine, pokrivenih pločicama od titanijuma. Teži oko 4 kg i štiti od parčadi granata i ručnih bombi. Najnoviji tip zaštitnog grudnjaka (koji su, kao i prethodni, upotrebljavale jedinice SAD, posebno piloti helikoptera i lakih aviona u ratu u Vijetnamu) sastoji se od keramike i fiberglasa. Štiti od pučanih zrna: udarajući u sloj keramike, zrno se deformiše, a fiberglas ga zaustavlja.[1]
Savremeni nemetalni oklop[uredi | uredi izvor]
Vojnici koriste metalne ili keramičke ploče u svojim prslucima otpornim na metke, koji pružaju dodatnu zaštitu od metaka iz pištolja i pušaka. Metalne komponente ili čvrsto tkani slojevi vlakana mogu pružiti meku otpornost oklopa na napade noževima i bajonetima. Verižnjaču od lanaca i dalje koriste mesari i radnici u klanicama da bi sprečili posekotine i rane tokom sečenja životinjskih trupova.
Keramika[uredi | uredi izvor]
Bor karbid se koristi u oklopima od tvrdih ploča[5] koji mogu da nadvladaju municiju za puške i oklopni proboj. Korišćen je u oklopnim pločama kao što je SAPI serija,[6] i danas u većini civilno dostupnih pancira.[7][8][9]
Ostali materijali uključuju bor suboksid, glinicu i silicijum karbid,[10] koji se koriste iz različitih razloga, od zaštite od penetratora volfram karbida, do poboljšanih odnosa težine i površine. Keramički oklop za telo se sastoji od tvrdog i krutog keramičkog udarnog lica povezanog sa duktilnim kompozitnim pozadinskim slojem.[11] Projektil biva razbijen, okrenut ili erodiran dok udara u keramičku udarnu površinu, i veliki deo njegove kinetičke energije se troši dok je u interakciji sa keramičkim slojem; pozadinski sloj od kompozitnih vlakana apsorbuje preostalu kinetičku energiju i hvata ostatke metka i keramike. Ovo omogućava takvom oklopu da nadvlada oklopne metke od 5,56x45 mm, 7,62x51 mm i 7,62x39 mm, između ostalog, sa malo ili nimalo osetnih tupih trauma.[12] Vrhunske keramičke oklopne ploče obično koriste kompozitne pozadinske slojeve od polietilenskih vlakana ultra visoke molekularne težine, dok budžetske ploče koriste aramid ili fiberglas.
Vlakna[uredi | uredi izvor]
Dupontov Kevlar[13] je dobro poznat kao komponenta nekih prsluka otpornih na metke i balističih maski za lice.[14][15][16] PASGT kaciga i prsluk koje vojne snage Sjedinjenih Država koriste od ranih 1980-ih imaju Kevlar kao ključnu komponentu, kao i njegove zamene. Civilne primene uključuju odeću ojačanu kevlarom za vozače motocikala radi zaštite od abrazivnih povreda. Kevlar u netkanom dugonitnom obliku se koristi unutar spoljašnjeg zaštitnog pokrivača za formiranje odeće koju drvoseče koriste dok rade motornom testerom. Ako pokretni lanac dođe u kontakt i pocepa spoljni poklopac, duga vlakna kevlara se zapliću, začepljuju i zaustavljaju kretanje lanca dok se uvlače u radni deo pogonskog mehanizma testere. Kevlar se takođe koristi u zaštitnoj opremi hitnih službi ako to uključuje veliku toplotu, na primer, gašenje požara, i kevlar u prslucima za policajce, službu obezbeđenje i specijalce. Najnoviji kevlar materijal koji je Dupont razvio je Kevlar XP. U poređenju sa „normalnim” kevlarom, Kevlar XP je lakši i udobniji za nošenje, pošto njegov jorganski bod nije potreban za balistički paket.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n Gažević 1973, str. 310–312
- ^ Pyke, Andrew J.; Costello, Joseph T.; Stewart, Ian B. (2015-03-01). „Heat strain evaluation of overt and covert body armour in a hot and humid environment” (PDF). Applied Ergonomics. 47: 11—15. ISSN 1872-9126. PMID 25479969. doi:10.1016/j.apergo.2014.08.016. Arhivirano (PDF) iz originala 2020-07-27. g. Pristupljeno 2020-06-04.
- ^ Gabriel, Richard A.; Metz, Karen S. (1991). From Sumer to Rome: The Military Capabilities of Ancient Armies (na jeziku: engleski). ABC-CLIO. ISBN 978-0-313-27645-3.
- ^ Gabriel, Richard A. (2007). The Ancient World (na jeziku: engleski). Greenwood Publishing Group. ISBN 978-0-313-33348-4.
- ^ „Boron Carbide | CoorsTek”. www.coorstek.com. Arhivirano iz originala 2020-12-11. g. Pristupljeno 2020-11-29.
- ^ „Interceptor Body Armor”. www.globalsecurity.org. Arhivirano iz originala 2020-11-29. g. Pristupljeno 2020-11-29.
- ^ „SA4B™ Level III++ Boron Carbide SAPI - buy for $990.36 - UARM™ Official Store”. UARM™ (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 2020-12-09. g. Pristupljeno 2020-11-29.
- ^ „Advanced Armor Protection | CoorsTek”. www.coorstek.com. Arhivirano iz originala 2020-12-09. g. Pristupljeno 2020-11-29.
- ^ Burton, Scott (2020-01-31). „Researchers Develop Formula That Makes Body Armor Substantially Stronger”. Body Armor News | BodyArmorNews.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 2020-12-14. g. Pristupljeno 2020-11-29.
- ^ „New Ceramic Armor Materials - From Boron Suboxide to Diamond”. DIAMOND AGE (na jeziku: engleski). 2019-07-10. Pristupljeno 2020-11-29.
- ^ „Ceramic Composite Armor”. Adept Armor (na jeziku: engleski). 2022-05-10. Arhivirano iz originala 2022-05-17. g. Pristupljeno 2022-05-10.
- ^ Cannon, L. „Behind Armour Blunt Trauma” (PDF). Militaryhealth. Arhivirano (PDF) iz originala 2020-12-09. g. Pristupljeno 2020-11-29.
- ^ Mormann, Werner; Hellwich, Karl-Heinz; Chen, Jiazhong; Wilks, Edward S. (2017). „Preferred names of constitutional units for use in structure-based names of polymers (IUPAC Recommendations 2016)”. Pure and Applied Chemistry. 89 (11): 1695–1736 [1732]. S2CID 104022755
. doi:10.1515/pac-2016-0502
.
- ^ Mera, Hiroshi; Takata, Tadahiko (2000). „High-Performance Fibers”. Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry. ISBN 978-3527306732. doi:10.1002/14356007.a13_001.
- ^ „What is Kevlar”. DuPont. Arhivirano iz originala 2007-03-20. g. Pristupljeno 2007-03-28.
- ^ „Wholly aromatic carbocyclic polycarbonamide fiber having orientation... - US 3819587 A - IP.com”. ip.com.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Gažević, Nikola (1973). Vojna enciklopedija (knjiga 6). Beograd: Vojnoizdavački zavod.
- Williams, Alan (2003). The Knight and the Blast Furnace: A History of the Metallurgy of Armour in the Middle Ages & the Early Modern Period. History of Warfare Volume 12. Leiden, The Netherlands: Brill Academic Publishers. ISBN 978-90-04-12498-1. OCLC 49386331.
- James, Nathan (28. 1. 2016). „Body Armor for Law Enforcement Officers: In Brief” (PDF). Congressional Research Service. Pristupljeno 14. 10. 2016.
- Novobilski, Marisa (14. 10. 2016). „Flexing in the line of fire: Lightweight, flexible body armor for the future force”. Air Force Research Laboratory. Pristupljeno 14. 10. 2016.
- Burke, Kelly David (2. 6. 2017). „Air Force cadet creates bulletproof breakthrough”. Fox News.
- Ehman, Amy Jo. „Ancient Celts generally get credit for being the first to weave metal rings into a sleek protective garment. Roman legions are said to have adopted chain mail from their adversaries.” (PDF). NUVO. Vancouver. Arhivirano iz originala (PDF) 2013-12-03. g. Pristupljeno 2012-05-07.
- Newton, Michael. „Celtic military technology was taken over by and incorporated into the Roman Army, particularly chain mail, the iron-clad wheel, two-wheeled chariot, and "battlebowler" style of helmet.” (PDF). StFX Humanities Colloquium Lecture. Antigonish. Arhivirano iz originala (PDF) 2013-07-30. g. Pristupljeno 2012-05-07.
- Simon James (1993). The World of the Celts. London: Thames and Hudson. str. 75-9, 114. ISBN 978-0-500-27998-4.
- „Sappenpanzer”. Mémorial de Verdun (na jeziku: engleski). 2015-11-03. Arhivirano iz originala 2021-01-08. g. Pristupljeno 2021-01-06.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Museum Syndicate: Armor Arhivirano 2011-10-16 na sajtu Wayback Machine