Olovo-nitrat
Appearance
Nazivi | |
---|---|
IUPAC naziv
Olovo(II)-nitrat
| |
Drugi nazivi
Olovo-dinitrat
Plumbo-nitrat | |
Identifikacija | |
ECHA InfoCard | 100.030.210 |
MeSH | Lead+nitrate |
RTECS | OG2100000 |
Svojstva | |
Pb(NO3)2 | |
Molarna masa | 331,2 g/mol |
Agregatno stanje | Bela čvrsta supstanca bez mirisa |
Gustina | 4,53 g/cm³ |
Tačka topljenja | Razlaže se na 290–470 °C |
52 g/100 ml (20 °C) | |
Rastvorljivost u azotnoj kiselini u etanolu u metanolu |
nerastvoran 1 g/2500 ml 1 g/75 ml |
Struktura | |
Kristalna rešetka/struktura | kubična |
Geometrija molekula | kub-oktaedar |
Opasnosti | |
EU klasifikacija (DSD)
|
Toksičan (T) Opasan za životnu sredinu (N) |
R-oznake | R61, R20/22, R33, R62, R50/53 |
S-oznake | S53, S45, S60, S61 |
NFPA 704 | |
Tačka paljenja | Nije zapaljiv |
Srodna jedinjenja | |
Drugi anjoni
|
Olovo(II)-hromat Olovo(II)-sulfid |
Drugi katjoni
|
Natrijum-nitrat Magnezijum-nitrat |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa). | |
Reference infokutije | |
Olovo-nitrat je neorgansko hemijsko jedinjenje hemijske formule Pb(NO3)2.
Dobijanje[uredi | uredi izvor]
Nastaje dejstvom azotne kiseline na metal, oksid ili karbonat.[1]
Fizičko-hemijske osobine[uredi | uredi izvor]
Ovo je so koju čine beli, pravilni oktaedarski kristali koji ne sadrže vodu (anhidrovani). Pri zagrevanju se raspada na olovnu gleđ, azot-dioksid i kiseonik.[1][2][3]
Značaj[uredi | uredi izvor]
Upravo svojstvo ove soli da se pri zagrevanju raspada ponekad se koristi za dobijanje azot-dioksida[1]:
- Pb(NO3)2 → 2PbO + 4NO2 + O2
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Parkes, G.D. & Phil, D. 1973. Melorova moderna neorganska hemija. Naučna knjiga. Beograd.
- ^ Lide David R., ur. (2006). CRC Handbook of Chemistry and Physics (87th izd.). Boca Raton, FL: CRC Press. ISBN 978-0-8493-0487-3.
- ^ Susan Budavari, ur. (2001). The Merck Index: An Encyclopedia of Chemicals, Drugs, and Biologicals (13th izd.). Merck Publishing. ISBN 0911910131.