Pređi na sadržaj

Ol Doinjo Lengai

Koordinate: 2° 45′ 52″ J; 35° 54′ 58″ I / 2.764444° J; 35.916111° I / -2.764444; 35.916111
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ol Doinjo Lengai
Planina Lengai viđena sa jezera Natron
Geografske karakteristike
Ndm. visina2856 m
Koordinate2° 45′ 52″ J; 35° 54′ 58″ I / 2.764444° J; 35.916111° I / -2.764444; 35.916111
Geografija
Ol Doinjo Lengai na karti Tanzanije
Ol Doinjo Lengai
Ol Doinjo Lengai
Države Tanzanija
Geologija
Vrsta planinestratovulkan
Vulkanski pojasIstočnoafrički rased
Poslednja erupcija2013.

Ol Doinjo Lengai, odnosno „Božja planina“ na jeziku Masai naroda,[1] aktivni je vulkan u blizini raseda Gregori, južno od jezera Natron, u oblasti Aruša u Tanzaniji. Kao deo vulkanskog sistema istočnoafričkog raseda, jedinstven je u svetu po tome što izbacuje lavu u obliku sode (natrijum-karbonat).

Geologija[uredi | uredi izvor]

Ol Doinjo Lengai je jedinstven među aktivnim vulkanima po tome što proizvodi natrokarbonatitsku lavu, jedinstvenu pojavu vulkanskog karbonatita. Nekoliko starijih ugašenih karbonatitskih vulkana nalazi se u blizini, uključujući planinu Homa.

Vulkan Ol Doinjo Lengai

Lava[uredi | uredi izvor]

Dok je lava uglavnom bogata silikatnim mineralima, lava iz Ol Doinio Lengai vulkana je karbonatit. Bogata je retkim natrijumovim i kalijumovim karbonatom, njereritom i gregoritom. Zbog ovog neobičnog sastava, lava izbija na relativno niskim temperaturama od oko 510 °C. Ova temperatura je toliko niska da je istopljena lava crne boje na suncu, za razliku od obične lave koja ima crveni sjaj. Takođe je mnogo tečnije teksture nego silikatna lava, često manje viskoznija od vode. Minerali natrijumovih i kalijumovih karbonata iz lave koja je izbila površinu nestabilni su i podložni atmosferskim uticajima, brzo menjaju boju od crne ka sivoj. Dobijeni vulkanski pejzaž se razlikuje od bilo kog drugog na planeti.

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Širenje karbonatitskog pepela po okolnim pašnjacima dovodi do jedinstveno sočne, obogaćene vegetacije. To čini područje vitalnim okupljalištem tokom godišnje migracije gnuova, i na njemu se svake godine rađa nekoliko hiljada teladi.

Erupcije[uredi | uredi izvor]

1883—1915[uredi | uredi izvor]

Erupcije na planini se prate od 1883. godine. Izlivanja su zabeležena između 1904. i 1910. i između 1913. i 1915. godine.

Erupcija vulkana tokom 2008. godine.

1917[uredi | uredi izvor]

Velika erupcija juna 1917. godine izbacila je vulkanski pepeo i do 48 km u daljinu.

1926[uredi | uredi izvor]

Erupcija je trajala nekoliko meseci tokom 1926. godine.

1940[uredi | uredi izvor]

Erupcija koja je trajala od jula do decembra 1940. godine, izbacila je pepeo čak do Lolionda, što je udaljenost od 100 km.

1950[uredi | uredi izvor]

Nekoliko manjih erupcija lave zabeleženo je tokom 1954, 1955 i 1958. godine.

1960[uredi | uredi izvor]

Manje erupcije primećene su početkom šezdesetih godina 20. veka.

Jaka erupcija dogodila se 14. avgusta 1966. godine. Geolozi Dž. B. Doson i Dž. K. Klark posetili su krater nedelju dana kasnije i zabeležili su postojanje „gustog stuba crnog pepela“, koji je rastao oko hiljadu metara iznad vulkana i udaljavao se na sever prema jezeru Natron. Kada su se popeli uz kupastu padinu, primetili su kontinuirano pražnjenje gasa i beličasto-sivog pepela i prašine iz grotla vulkana. U roku od 48 sati nakon erupcije, sve okolne doline bile su prekrivene prljavobelim pepelom. Erupcija je trajala oko 3 nedelje.

2007[uredi | uredi izvor]

Vulkanska aktivnost na planini izazvala je svakodnevna podrhtavanja tla u Keniji i Tanzaniji od 12. jula 2007. do 18. jula 2007 u 8.30 u Najrobiju. Najjači potres meri 6,0 stepeni Rihterove skale. Geolozi su pretpostavili da je nagli porast potresa bio pokazatelj kretanja magme kroz Ol Doinjo Lengai. Vulkan je proradio 4. septembra 2007. godine, šaljući pečurku pepela i pare najmanje 18 km uvis i pokrivajući severnu i zapadnu padinu svežom lavom.

2008[uredi | uredi izvor]

Erupcija iz 2007. se nastavila povremeno i tokom 2008. Krajem februara je prijavljeno da prikuplja snagu, da bi velika erupcija izbila 5. marta. Periodi neaktivnosti su praćeni erupcijama 8. i 17. aprila. Eruptivna aktivnost se nastavila do kraja avgusta 2008. Poseta krateru u septembru 2008. godine pokazala je da je izbacivanje lave i dalje u toku, iz dva otvora na dnu novog kratera. Posete kratera u martu i aprilu 2009. su pokazale da je vulkanska aktivnost prestala.[2]

2010[uredi | uredi izvor]

U oktobru 2010. godine, dva odvojena toka lave i malo jezero lave su fotografisani tokom preletanja kratera.

2013[uredi | uredi izvor]

Vulkan nastavio da izbacuje natrokarbonatitsku lavu koja je počela da puni veliki krater nastao erupcijom iz 2007-2008. godine. Od jula 2013. godine, postoji veliki aktivni hornito na zapadnoj ivici na dnu kratera. Tokom juna, stanovnici u blizini vulkana prijavili su nekoliko zemljotresa. Novi krater je nepristupačan i planinari su samo povremeno dolazili do njega.

Legenda[uredi | uredi izvor]

Nomadski narod Masai koji živi na teritoriji Tanzanije i Kenije, veruje da bog Engai proizvodi gromoglasne zvuke na vrhu vulkana. Jedna od bitnijih božanstava je Naiteru Kop, koja se smatra prvom majkom. Živela je u raju sa mnogo dece, ali bez muža. Često je posmatrala mesec i divila se njegovoj lepoti, a kada ju je Engai pitao da li želi da žrtvuje mesec ili jedno njeno dete, bez razmišljanja se opredelila da žrtvuje svoje dete zarad meseca. Ovim činom, prva majka je stvorila ljudsku smrtnost.[3]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Briggs 2006, str. 194.
  2. ^ Ol Doinyo Lengai, The Mountain of God, Website maintained by Frederick A. Belton.
  3. ^ Grošelj, Marijan (2005). Sva čuda sveta. Beograd:Mladinska knjiga. pp. 37-39

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]