Pređi na sadržaj

Ontološka bezbednost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ontološka bezbednost je stabilno stanje uma izvedeno iz osećanja kontinuiteta vezanog za događaje nečijeg života. Gidens (1991) objašnjava ontološku bezbednost kao osećanje reda i kontinuiteta vezano za iskustvo individue. On tvrdi da se to oslanja na sposobnost ljudi da daju smisao svom životu. Smisao se nalazi u iskustvu pozitivnih i stabilnih emocija, i izbegavanju haosa i anksioznosti. Ako se desi događaj koji nije dosledan sa smislom života individue, predstavljaće pretnju ontološkoj bezbednosti te individue. Ontološka bezbednost takođe uključuje pozitivan pogled na sebe, svet i budućnost.

Ontološka bezbednost ugrožena smrću[uredi | uredi izvor]

Filip A. Melor govori o ovom konceptu u odnosu na tanatologiju, tvrdeći da kada dođe do smrti, utiče na ljude i oni „preispituju smisao i realnost socijalnog poretka u kome učestvuju, uništavajući im ontološku bezbednost".

Ontološka bezbednost u vezi sa vlasništvom kuće[uredi | uredi izvor]

„Rečeno je da je ljudima potrebna samouverenost, kontinuitet i poverenje u svetu što uključuje i ontološku bezbednost da bi vodili srećne i ispunjene živote, i štaviše ta ontološka bezbednost može se postići više kroz vlasništvo kuće nego iznajmljivanje[1]".

Ontološka bezbednost dece[uredi | uredi izvor]

Veće su šanse da deca imaju pozitivnu ontološku sigurnost kada roditelji poseduju svoj dom[2]. Navodno, posedovanje doma takođe unapređuje roditeljstvo i omogućava budući prenos imovine, i tako olakšava ontološku bezbednost.

Ono što je takođe istina, u društvima kao što je Nemačka i u drugim državama severne Evrope gde je iznajmljivanje stabilno i regulisano, problem stabilnosti ne mora da se izjednači sa posedovanjem imovine, koja je zasnovana na hipotekama.

U Velikoj Britaniji kod zaposlenih, siromašnih i porodica iz srednje klase dolazi do velikog finansijskog stresa, zbog povećanja cena stanova i kuća, zakupa, ali i plaćanja hipoteka kod onih koji poseduju brojnu imovinu. Sve ovo podstiče politika Vlade kao deo ideologije „unapređenja ekonomije" što zauzvrat stvara situaciju hroničnog stresa, što dovodi do mnogih zdravstvenih problema i utiče na život dece negativno.

Problem ontološke bezbednosti, onda, ima veze sa bezbednošću zakupa, s obzirom na stabilnost dečijeg života kod kuće i živote njihovih roditelja.

Treba biti pažljiv u ovom slučaju da bi se izbeglo vezivanje koncepta ontološke bezbednosti za bilo koji specifični ekonomski program, i uvek treba biti fokusiran na životno iskustvo i kako se odvija pod dejstvom vladine politike i događajima u materijalnoj realnosti.

Pored toga, umanjivanje važnosti pitanja ontološke sigurnosti deteta u materijalnom smislu poput stanovanja ignoriše pitanja kao što su „tradicionalni" načini vaspitanja, religioznost, nerešenih roditeljskih odnosa koji umanjuju empatiju i drugih stresora koji su sveprisutni.

Ontološka bezbednost kod nastavnika[uredi | uredi izvor]

„Odrasli nastavnici takođe moraju da obezbede ontološku bezbednost učenika kod egzistencijalnih anksioznosti tako što će stvoriti udruženja i grupe zasnovane na poverenju[3]"


Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hiscock, R. (4. 7. 2013). „Ontological security and psychosocial benefits from the home: qualitative evidence on issues of tenure”. Housing, Theory and Society. Taylor & Francis. 18 (1-2). ISSN 1403-6096. Pristupljeno 16. 7. 2013. 
  2. ^ Edward Scanlon, Deborah Page-Adams. Homeownership and Youth Well-Being: An Empirical Test of Asset-Based Welfare(archive), Inclusion in Asset Building: Research Policy Symposium , 2000, Center for Social Development. str. 2: "Peter Saunders (1978; 1990) refers to this control of housing space as 'ontological security'. This increased sense of control might lead to child well-being through increased capacities to parent effectively (Green & White, 1997)"
  3. ^ „The Essential Conditions for Reflective Learning Based on "Ontological Security". Bulletin of Adult and Continuing Education. National Taiwan Normal University (31): 185—206. Arhivirano iz originala 04. 02. 2012. g. Pristupljeno 16. 7. 2013.