Pređi na sadržaj

Он (pripovetka)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
On
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovHe
AutorH. F. Lavkraft
ZemljaSAD
Jezikengleski
Žanr / vrsta delahoror
Izdavanje
Datumseptembar 1926.

„On” (engl. He) je pripovetka američkog pisca Hauarda Filipsa Lavkrafta, napisana u avgustu 1925. i objavljivana u septembru 1926. u časopisu Weird Tales.[1]

Radnja

[uredi | uredi izvor]

Anonimni pripovedač se preselio iz Nove Engleske u Njujork i veoma se kaje zbog toga. Jedne noći, dok luta istorijskim delom Grinič Vilidža, nailazi na čoveka obučenog u odeću iz 18. veka. Čovek se nudi da pripovedaču pokaže tajne grada.

Čovek dovodi pripovedača u svoj dom. Tamo mu priča priču o vlastelinu koji se cenkao sa američkim starosedeocima za tajne njihovih rituala u vezi sa vremenom i prostorom, koje su se praktikovali na zemlji gde se on nedavno nastanio. Nakon što je saznao ove tajne, vlastelin je ubio starosedeoce dajući im „monstruozno loš rum”. U roku od nedelju dana svi su bili mrtvi, a samo on je posedovao njihovo tajno znanje. Čovek prikazuje pripovedaču vizije prošlosti i budućnosti grada toliko zastrašujuće da ovaj počinje mahnito da vrišti. Krici podstiču duhove starosedeoca da se osvete čoveku, koji je isti vlastelin iz 1768. godine.

Inspiracija

[uredi | uredi izvor]

Pripovetka je napisana nakon autorovog celonoćnog obilaska ostataka starog Njujorka; do 7 ujutru sledećeg jutra, Lavkraft je trajektom stigao u Elizabet, Nju Džerzi, gde je napisao priču u Elizabet Skot parku.[2]

Lavkraft se preselio u Njujork u martu 1924. zbog svog kratkotrajnog braka sa Sonjom Grin. Vratio se u Providens u aprilu 1926, pošto je razvio potpunu averziju prema Njujorku. Veruje se da su početni paragrafi ove pripovetke autobiografski[3] i da izražavaju Lavkraftova osećanja prema ovom gradu:

Moj dolazak u Njujork bio je greška; jer sam tražio dirljivo čudo i inspiraciju u prepunim lavirintima drevnih ulica koje se beskonačno vijugaju od zaboravljenih dvorova, trgova i obala do dvorova i trgova i obala koje su podjednako zaboravljene, i u kiklopskim modernim kulama i vrhovima koji se uzdižu crno vavilonski pod opadanjem meseca, a umesto toga našao sam samo osećaj užasa i ugnjetavanja koji je pretio da me ovlada, parališe i uništi.[4]

Lavkraftovo gađenje prema Njujorku u velikoj meri potiče od njegovih rasističkih stavova, koji se takođe odražavaju u pripovedače ove pripovetke:

Gomile ljudi koje su kipele ulicama nalik na reke bili su beskućni, crnpurasti stranci očvrslih lica i uskih očiju, oštroumni stranci bez snova i bez srodstva sa sopstvenim prizorima, koji nikada ne bi mogli značiti ništa plavookom čoveku starog naroda, sa ljubavlju prema lepim zelenim stazama i belim seoskim zvonicima Nove Engleske u srcu.[5]

Sud u Ulici Peri u Grinič Vilidžu zapravo postoji; Lavkraft je o njegovom postojanju saznao u članku New York Evening Post-a od 29. avgusta 1924. godine. Strančeva kuća je zasnovana na vili u bloku omeđenom ulicama Peri, Bliker, Čarls i Zapadne četvrte, izgrađena još 1744. i srušena 1865. godine.[2]

Predloženi književni model za ovu pripovetku su Hronike Rodrigeza lorda Dansenija, u kojima čarobnjak prikazuje vizije prošlih i budućih ratova.[2]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Straub, Peter (2005). Lovecraft: Tales. The Library of America. str. 823. ISBN 1-931082-72-3. 
  2. ^ a b v Joshi, S.T.; Schultz, David E. (2004). An H.P. Lovecraft Encyclopedia. Hippocampus Press. str. 108. ISBN 978-0974878911. 
  3. ^ David E. Schultz, "Lovecraft's New York Exile", Black Forbidden Things, pp. 52-54.
  4. ^ H. P. Lovecraft, "He", Dagon and Other Macabre Tales, p. 266.
  5. ^ Lovecraft, "He", p. 267.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]