Pređi na sadržaj

Orla Perć

Koordinate: 49° 13′ 06″ N 20° 01′ 43″ E / 49.21833° S; 20.02861° I / 49.21833; 20.02861
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
49° 13′ 06″ N 20° 01′ 43″ E / 49.21833° S; 20.02861° I / 49.21833; 20.02861
Markacija staze
Staza spusti se s Kožjega Vjerha
Karta Orle Perći
Staza spusti se s Kožjih Čuba
Staza na Kožjem Vjerhu

Orla Perć (Orla Perć, srp. "Orlova staza") je planinarski put u Tatrama u južnoj Poljskoj. Smatran je za najtežu i najopasniju stazu u celim Tatrama[1] i stoga je pogodna samo za iskusne planinare. Staza je označena crvenim znacima. Od kad je bila napravljena, više od 120 ljudi poginuo je na putu.[2]

Tehnički podaci[uredi | uredi izvor]

Staza se nalazi u centru Visokih Tatra. Ukupna dužina dostupnoga puta je 4,5 km.[3] Puno vreme prelaza (u letnim mesecima, zavisno od uslova na stazi) menja se od 6 do 8 sati.[4] Najviša tačka staze je Kožji Vjerh s 2291 m n.v. Staza počinje na sedlu Zavrat (2159 m) i završava na sedlu Kšižne (2112 m); vodi preko nekoliko vrhova i traverzuje druge. Staza je veoma opasna i vodi uglavnom uz planinski greben. Mnogobrojne pomoći za penjanje su dustupne za planinare na najstrmijim i vertikalnim delovima, uključujući ljestve, ljestvice, lance i metalne stepenice.[5] Najčešće zemlje su uglavnom granitske ploče, šljunak i neravne površine. Staza je povezana s drugim stazama; postoji ukupno osam raskrsnica koje vode u planinarske domove. Deo sa sedla Zavrat do Kožjega Vjerha je jednosmeran. Pad kamenja i lavine su moguće uzduž puta.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Stazu je izmislio 1901. godine Franćišek Novicki, poljski pesnik i planinski vodič. Stazu je izgradio i označio sveštenik Valenti Gadovski između 1903. i 1906.ć međutim raskršća i druge pomoćne staze su bile dovedene i označene do 1911.[6] Nakon nekoliko smrtnih nesreća, 2006. planinski vodič Irena Rubinovska i Pjotr Mikucki, reditelj, apelovali su organima Tatranskoga nacionalnoga parka da razmontiraju sve pomoći za penjanje uzduž staze i da ih promene na vija feratu.[7] Apel se sreo s različitim reakcijama profesionalnih grupa uključenih u turistički biznes. Bilo je zaključeno da je ovo istorijska staza i da će da ostane nepromenjena. Pošto mnogobrojne nesreće su se dešavale kada planinari hodali u suprotnim smerovima, Uprava Tatranskoga nacionalnoga parka od julija 2007. uvela je jednosmeran pokret na delu sa sedla Ѕavrat do Kožjega Vjerha.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dariusz Dyląg: Orla Perć: przewodnik wysokogórski, Oficyna Wydawnicza Rewasz, Pruszków. 2006. ISBN 978-83-89188-50-2.
  2. ^ Orla Perć – wypadki i akcje ratownicze Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. март 2016) (приступ 15. новембра 2009)
  3. ^ Zabójcza Orla Perć?
  4. ^ Tatry: Orla Perć (приступ 15. новембра 2009)
  5. ^ Orla Perć Архивирано на сајту Wayback Machine (20. новембар 2009) (приступ 25/11/08)
  6. ^ Zofia Radwańska-Paryska, Witold Henryk Paryski: Wielka Encyklopedia Tatrzańska. Wyd. Górskie. 2004. ISBN 978-83-7104-009-2.
  7. ^ „Juliusz Wysłouch "Via ferraty dla tatr Wysokich, "Na szlaku" 10/2003”. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 26. 03. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]