Orla Perć
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d8/POL_Szlak_czerwony.svg/220px-POL_Szlak_czerwony.svg.png)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/60/Zejscie-z-koziego-wierchu.jpg/240px-Zejscie-z-koziego-wierchu.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/bb/Orla_Perc_-_mapa.png/240px-Orla_Perc_-_mapa.png)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/04/KCz.jpg/230px-KCz.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/76/2007Orla_per%C4%87_kozi_wierch.jpg/230px-2007Orla_per%C4%87_kozi_wierch.jpg)
Orla Perć (Orla Perć, srp. "Orlova staza") je planinarski put u Tatrama u južnoj Poljskoj. Smatran je za najtežu i najopasniju stazu u celim Tatrama[1] i stoga je pogodna samo za iskusne planinare. Staza je označena crvenim znacima. Od kad je bila napravljena, više od 120 ljudi poginuo je na putu.[2]
Tehnički podaci[uredi | uredi izvor]
Staza se nalazi u centru Visokih Tatra. Ukupna dužina dostupnoga puta je 4,5 km.[3] Puno vreme prelaza (u letnim mesecima, zavisno od uslova na stazi) menja se od 6 do 8 sati.[4] Najviša tačka staze je Kožji Vjerh s 2291 m n.v. Staza počinje na sedlu Zavrat (2159 m) i završava na sedlu Kšižne (2112 m); vodi preko nekoliko vrhova i traverzuje druge. Staza je veoma opasna i vodi uglavnom uz planinski greben. Mnogobrojne pomoći za penjanje su dustupne za planinare na najstrmijim i vertikalnim delovima, uključujući ljestve, ljestvice, lance i metalne stepenice.[5] Najčešće zemlje su uglavnom granitske ploče, šljunak i neravne površine. Staza je povezana s drugim stazama; postoji ukupno osam raskrsnica koje vode u planinarske domove. Deo sa sedla Zavrat do Kožjega Vjerha je jednosmeran. Pad kamenja i lavine su moguće uzduž puta.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Stazu je izmislio 1901. godine Franćišek Novicki, poljski pesnik i planinski vodič. Stazu je izgradio i označio sveštenik Valenti Gadovski između 1903. i 1906.ć međutim raskršća i druge pomoćne staze su bile dovedene i označene do 1911.[6] Nakon nekoliko smrtnih nesreća, 2006. planinski vodič Irena Rubinovska i Pjotr Mikucki, reditelj, apelovali su organima Tatranskoga nacionalnoga parka da razmontiraju sve pomoći za penjanje uzduž staze i da ih promene na vija feratu.[7] Apel se sreo s različitim reakcijama profesionalnih grupa uključenih u turistički biznes. Bilo je zaključeno da je ovo istorijska staza i da će da ostane nepromenjena. Pošto mnogobrojne nesreće su se dešavale kada planinari hodali u suprotnim smerovima, Uprava Tatranskoga nacionalnoga parka od julija 2007. uvela je jednosmeran pokret na delu sa sedla Ѕavrat do Kožjega Vjerha.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Dariusz Dyląg: Orla Perć: przewodnik wysokogórski, Oficyna Wydawnicza Rewasz, Pruszków. 2006. ISBN 978-83-89188-50-2.
- ^ Orla Perć – wypadki i akcje ratownicze Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. март 2016) (приступ 15. новембра 2009)
- ^ Zabójcza Orla Perć?
- ^ Tatry: Orla Perć (приступ 15. новембра 2009)
- ^ Orla Perć Архивирано на сајту Wayback Machine (20. новембар 2009) (приступ 25/11/08)
- ^ Zofia Radwańska-Paryska, Witold Henryk Paryski: Wielka Encyklopedia Tatrzańska. Wyd. Górskie. 2004. ISBN 978-83-7104-009-2.
- ^ „Juliusz Wysłouch "Via ferraty dla tatr Wysokich, "Na szlaku" 10/2003”. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 26. 03. 2016.