Oslobođenje Bugarske
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/ce/Nikolai-dmitriev-orenburgsky-grand-prince-nikolai-nikolaevich-enters-trnovo-in-1877-1885.jpg/220px-Nikolai-dmitriev-orenburgsky-grand-prince-nikolai-nikolaevich-enters-trnovo-in-1877-1885.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/9a/Tsar-liberator-imagesfrombulgaria.jpg/220px-Tsar-liberator-imagesfrombulgaria.jpg)
Oslobođenje Bugarske pokriva događaje u vezi sa osnivanjem bugarske države posle perioda osmanske vladavine. Ovo se dešava kao rezultat nacionalnog preporoda. Rusija je podržala slovenske narode 24. aprila 1877. godine. U Bugarskoj ovaj rat je dobio ime Oslobodilačkog rata.[1][2][3]
Ovaj članak je deo serije o istoriji Bugarske |
Aprilski ustanak[uredi | uredi izvor]
Javno mnjenje u Rusiji je široko podržalo Bugarsku u doba ustanka. Zajedno sa aktivnostima Moskovskog slovenskog komiteta učestvovali su veliki umovi i srca ruskih pisaca Ivana Turgenjeva, Lava Tolstoja i Fjodora Dostojevskog.
Praznik[uredi | uredi izvor]
Oslobođenje Bugarske - nacionalni praznik države, slavi se 3. marta svake godine. To je datum kada je potpisan San-Stefanski mirovni sporazum između Ruskog carstva i Turske.
San-Stefanski mirovni sporazum[uredi | uredi izvor]
San-Stefanski mirovni sporazum je utvrdio konačne granice nove Bugarske države, u skladu sa dogovorom rusko-turske komisije.
Obeležavanje i sećanje[uredi | uredi izvor]
Oslobođenje Bugarske od osmanske vladavine se svečano proslavlja. Na teritoriji zemlje je izgrađeno nekoliko stotina spomenika u znak zahvalnosti za herojstvo i položene žrtve ratnika.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Bъlgarskoto opъlčenie vъ Osvoboditelnata voйna 1877 – 1878 (Voennoistoričeska biblioteka – kn.1, 1935)”.[mrtva veza]
- ^ „Vus O. V. Osvoboždenie Bolgarii: Narvskie gusarы na Balkanah v 1877–1878. gg. // Vseobщee prosvetitelьskoe obщestvo.”. Arhivirano iz originala 27. 02. 2018. g. Pristupljeno 10. 03. 2018.
- ^ „Dimitriev, R. Boevete i operaciite okolo Šipka vъv voйnata 1877 – 78 godini. Voenno-istoričeski etюd. Sofiя, 1902.”.