Pređi na sadržaj

Osteom

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Osteom
Osteom spoljašnjeg slušnog kanala
Specijalnostionkologija

Osteom jeste primarni dobroćudni (benigni) rak kostiju u koji se karakteriše rastom osteoidnog tkiva (osteoidni osteom) koje raste na drugom komadu kosti, obično na lobanji. Obično su male veličine 1,5 do 2 sm, ali mogu dostići i veoma velike dimenzije. Osteom nema potencijal za davanje udaljenih metastaze, ali njegov rast može izazvati ozbiljne funkcionalne i estetske defekte.

Iako se najčešće nalaze u koštanom tkivu, možese razviti i u drugim tkivima. Kada osteom naraste na drugu kost, poznat je kao "homoplastični osteom"; a kada naraste na drugom tkivu naziva se "heteroplastični osteom".[1]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Osteoidni osteom predstavlja približno 5% svih tumora kostiju.

Starost

Mogu se naći u bilo kom uzrastu, mada se najčešće nalaze kod ljudi između 10-30 godina starosti.

Rasa

Ne postoji rasna sklonost prema njihovom javljanju.

Pol

Češće se javljaa kod muškaraca nego kod žena.

Etiopatogeneza[uredi | uredi izvor]

Nije u potpunosti poznato zašto nastaje osteoidni osteom, ali se pretpostavlja da na njihovu pojavu utiče:

  • genetska predispozicija,
  • delovanje određenih faktora sredine, poput traume,
  • zapaljenjski odgovor tkiva.

Varijante[uredi | uredi izvor]

  • Osteoidni osteom - najčešći je oblik osteoma koji se javlja na donjim udovima, na kojima je tumorskim procesom prvenstveno zahvaćena butna i karlična kost. Promene koje su obično prečnika oko 1,5 do 2 santimetara u većini slučajeva nalaze se u korteksu kostiju. Mogu se naći i na kičmi, stopalima i rukama. Može se pomešati sa osteomijelitisom, cistama i eozinofilnim granulomom
  • Fibroidni osteom
  • Hondroidni osteom

Osteomi se takođe javljaju i u Gardnerovom sindromu.

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Kod ovih tumora bol se javlja vrlo često, pacijenti ga opisuju kao dugotrajan, uporan dubok bol različitog intenziteta, koji se može pogoršati tokom noći. Bol dobro reaguje na upotrebu lekova protiv bolova, a može se pogoršati sa konzumiranje alkohola

Bol često prati pojava otoka kao jedinog simptoma ovih tumora.

Prisutna je bolna osetljivost okolne kože, lokalno crvenilo i topla koža a kod velikih promena, može postojati jasan deformitet koji je tvrd na dodir i često veoma bolan

Veći kraniofacijalnih osteoma pored bola u licu, mogu izazvati glavobolju i infekciju zbog opstrukcije nazofrontalnih kanala. Često se kraniofacijalni osteom klinički manifestuje očnim znakovovina i simptome (kao što je npr proptoza).[2]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Da bi dijagnostikovao osteom, lekar će obaviti fizički pregled i uzeti detanjnu anamnezu o svim simptomima koje pacijent ima. Kako većina osteoma ne izaziva nikakve simptome, često se osteomi mogu identifikovati standardnom rendgen sniamnju ili na kompjuterizovanoj tomografiji (CT). Prema tome skeniranje kostiju se može koristiti za potvrdu dijagnoze.

Terapija[uredi | uredi izvor]

Lečenje osteoma je neophodno samo ako su prisutni izraženiji simptomi. Najčešća opcija lečenja osteoma je operacija. Osteomima baze lobanje hirurg može pristupiti direktno korišćenjem endoskopske operacije sinusa. Ovaj minimalno invazivni pristup omogućava hirurzima da pristupe tumoru kroz prirodne kanale nosa, bez pravljenja otvorenog reza na glavi iuklone ga kroz nos i nosne šupljine.[3]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Head and Neck Osteoma”. www.pennmedicine.org. Pristupljeno 2023-11-08. 
  2. ^ „PRIME PubMed | Management of a large frontoethmoid osteoma with sinus cranialization and cranial bone graft reconstruction”. www.unboundmedicine.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-08. 
  3. ^ „Osteoid osteom”. Simptomi. 2011-11-07. Pristupljeno 2023-11-08. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).