Otpuštanje radnika
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4c/%22FIRED%21%22_stamp.svg/220px-%22FIRED%21%22_stamp.svg.png)
Otpuštanje radnika ili davanje otkaza zaposlenom je prekid radnog odnosa od strane poslodavca. U većini zemalja regulisano je zakonom.
Pravni okvir[uredi | uredi izvor]
U Srbiji, otpuštanje radnika regulisano je sledećim propisima:
- Zakon o radu[1] (članovi 179-191)
- Opšti kolektivni ugovor (članovi 38-43,48,49,50)
- Zakon o državnim službenicima
- Opšti pravni akt poslodavca (Pravilnik o radu/Kolektivni ugovor kod poslodavca)
- Pravilnik o radnoj disciplini
- Ugovor o radu
Prema članu 197. Zakonu o radu ( u daljem tekstu: zakon), poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako za to postoji opravdan razlog koji se odnosi na radnu sposobnost zaposlenog, njegovo ponašanje i potrebe poslodavca i to:
- ako (zaposleni) ne ostvaruje rezultate rada, odnosno nema potrebna znanja i sposobnosti za obavljanje poslova na kojima radi;
- ako je pravnosnažno osuđen za kriivčno delo na radu ili u vezi sa radom;
- ako zaposleni svojom krivicom učini povredu radne obaveze utvrđene zakonom ili opštim aktom;
- ako zaposleni ne poštuje radnu disciplinu propisanu zakonom ili aktom poslodavca;
- ako se zaposleni ne vrati na rad kod poslodavca u roku od 15 dana od dana isteka roka za mirovanje radnog odnosa iz člana 79. zakona odnosno neplaćenog odsustva iz člana 100. zakona;
- ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla.
- ako zaposleni zloupotrebi pravo na odsustvo zbog privremene sprečenosti za rad;
- ako zaposleni odbije zaključenje aneksa ugovora o radu u smislu člana 171. stav 1. tač. 1-5) ovog zakona;
=== Најчешћи разлози за отказ ===
- Povreda radne obaveze – pravnilik o radu kao i ugovor o radu treba da definišu sve moguće situacije u vezi sa ovom povredom jer kao što se vidi u navedenom, Zakon o radu ne definiše sve moguće situacije već samo neke opšte slučajeve, koji treba da budu razrađeni i precizno definisani od strane svih organizacija zasebno. Neki od primera povrede radne obaveze su: odavanje važnih informacija kompanije, napuštanje radnog mesta neovlašćeno, nepostupanje po uputstvima poslodavca i pretpostavljenih, nemarno i nesavesno izvšavanje radnih obaveza, neopravdano odsustvo...
- Povreda radne discipline – koja takođe treba da bude regulisana putem opšteg akta poslodavca , za posebne situacije, primeri povrede radne discipline su npr: dolazak zaposlenog u pijanstvo|alkoholisanom stanju ili pod dejstvom opojnih sredstava, fizički konflikii sa drugim zaposlenima...
- Tehnološki višak.
Situacije u kojima radnik ne može biti otpušten[uredi | uredi izvor]
Ono što ne predstavlja razlog za otkaz, prema članovima 183 i 187. Zakona o radu su situacije kada npr: zaposleni ne dolazi na posao zbog bolesti, kada je na porodiljskom odsustvu, kada služi vojni rok, takođe razlog nije ni ako je neko od zaposlenih u nekoj političkoj organizaciji, sindikatu, nije razlog ni pol, jezik, nacionalna pripadnost, veroispovest, kao ni delovanje u svojstvu predstavnika zaposlenih, itd.
Postupak otkaza od strane poslodavca[uredi | uredi izvor]
Koraci u odvijanju ovog postupka:
- Utvrđivanje činjenica – vezanih za radnu povredu.
- Prikupljanje dokaza – ti dokazi mogu biti pisani, elektronska pošta|internet komunikacija, izjave svedoka (ostalih zaposlenih, nadređenog, klijenta, itd); ovi dokazi treba da budu što potpuniji i ako je moguće da ih ima u većem broju, zbog važenja na sudu.
- Pravna kvalifikacija – u ovom koraku poželjna je konsultacija sa advokatom, kako bi se utvrdilo da li je razlog zbog koga se otpušta zaposleni dovoljno ozbiljan razlog za otkaz, takođe u ovom koraku treba se osvrnuti na prethodno napravljenu listu razloga, koji se nalaze u zakonu ili opštem aktu poslodavca;
- Kada je utvrđeno da je zaposleni svojom krivicom učinio povredu radne obaveze ili da ne poštuje radnu disciplinu, sledeći korak je upozorenje, koje je regulisano članom 180.Zakona o radu u kome se navodi da zaposlenog treba upozoriti pisanim putem na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu i treba da mu ostaviti rok od najmanje osam dana od dana dostavljanja upozorenja da se izjasni na navode iz upozorenja. Takođe poslodavac je dužan da dostavi dokaze i činjenice koje ukazujeu na to da su se stekli uslovi za otkaz.
- Zaposleni može uz izjašnjenje na upozorenje, da priloži i mišljenje sindikata ( koje mu je dato na lićni zahtev), a polsodavac je dužan da isto razmotri, iako ga ga ono ne obavezuje.
Достављање решење о отказу, уколико одговор на упозорење није дао неке доказе на основу којих радник не би требало да буде отпуштен, такође ако нема одговора на упозорење
Rešenje o otkazu ima zakonom propisanu formu i sadržaj, član 185. Zakona o radu, se odnosi na ovo rešenje. Ovim članom je takođe definisan i način dostavljanja ovog rešenja.
Ostala značajna pravila[uredi | uredi izvor]
- Postupak dostave- regulisan članom 185. tačke 1-3) zakona
- Rok zastarelosti - u roku od 6 meseci od dana saznanja činjenice koju su osnov za davanje otkaza, odnosno u roku od godinu dana od dana nastupanja činjenica koje su osnov za davanje otkaza, ovaj rok je definisan članom 184.zakona;
- Odjava sa socijalnog osiguranja- u roku od 3 dana
- Obaveza isplate neisplaćenih zarada- u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa- član 186. zakona.
Otkazni rok[uredi | uredi izvor]
Отказни рок на основу чл. члана 189. а у вези члана 179. став 1. тачка 1) закона утврђује се општим актом послодавца или уговором о раду , у зависности од стажа осигурања, не краћи од осам нити дужи од 30 дана.
Otkazni rok počinje da teče narednog dana od dana dostavljanja rešenja o otkazu ugovora o radu.
Nezakonit otkaz[uredi | uredi izvor]
Правне послдице незаконитог престанка радног односа регулисане чланом 191. закона.