Pređi na sadržaj

PZL M-18 Dromader

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
PZL M-18 Dromader

PZL M-18 Dromader[1]
PZL M-18 Dromader[1]

Opšti podaci
Namena poljoprivredni i protivpožarni
Posada 1
Poreklo  Poljska
Proizvođač PZL Mielec
Probni let 27.08.1976.
Uveden u upotrebu 1978.
Status aktivan
Prvi operater Poljska civilna avijacija
Broj primeraka 759
Dimenzije
Dužina 9,47 m
Visina 3,70 m
Raspon krila 17,70 m
Površina krila 40,00 m²
Masa
Prazan 2.710 kg
Normalna poletna 4.200 kg
Pogon
Broj motora 1
Fizičke osobine
Klipnoelisni motor 1 h PZL Kalisz ASz-621R
Snaga KEM-a 731 kW
Snaga KEM-a u ks 980 ks
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 200 km/h
Ekonomska brzina 108 km/h
Dolet 970 km
Plafon leta 6.500 m
Brzina penjanja 330 m/min
Portal Vazduhoplovstvo

PZL M-18 Dromader je poljski jedmomotorni, niskokrilni avion a primenjuje se u poljoprivredi i kao vatrogasni avion.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Avion Dromader u gašenju šumskog požara
Avion Dromader hemijsko tretiranje zasada

PZL M-18 Dromader je razvijen u PZL pod rukovodstvom inž. Jozefa Oleksiaka a na bazi kupljene licence aviona M-2R Trush američke firme Rokvel.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Trup aviona ima čeličnu konstrukciju napravljenu od nerđajučeg čelika obloženu aluminijumskim limom. Iza motora se nalazi rezervoar, napravljen od fiberglasa, za smeštaj od 2000 do 2200 kg. hemikalija ili đubreta. U produžetku se nalazi zatvorena kabina sa veikim staklenim površinama koje obezbeđuju pilotu dobru preglednost.

Krila su metalne konstrukcij napravljena od duraluminijuma sa dve ramenjače a obloga je od duraluminijumskog lima. Krila su pravougaonog oblka.

Pogonska grupa u serijskoj proizvednji avionima je ugrađivan 9-to cilindričan radijalni vazduhom hlađeni motor PZL Kalisz ASz-621R snage 731 kW. na čijem vratilu je četvorokraka metalna elisa.

Stajni trap aviona je je bio klasične dispozicije (dve prednje noge ispod krila i jedan repni točak). Prednje noge se nalaze ispod krila i vezane su za prednju ramenjaču. stajni trap je fiksan i nije se uvlačio u trup aviona za vreme leta. Na prednjim nogama stajnog trapa su ugrađeni uljno pneumatski amortizeri, točkovi sa hidrauličnim kočnicama i nisko pritisnim (balon) gumama. Treći točak koji se nalazi ispod repa aviona imao je opružnu amortizaciju, bio je samoupravljiv i nije se uvlačio u trup aviona tokom leta.

Varijante[uredi | uredi izvor]

  • PZL M-18 - Osnovni proizvodni model aviona Dromader.
  • PZL M-21 - Dromader Mini bio je geometrijski smanjena verzija M-18 sa korisnim opterećenjem smanjenim za 150 kg. Izgrađena su dva prototipa sa 441 kV PZL-3S motorom. Prvi let obavljen je 18. juna 1982. godine.
  • PZL M-24- Dromader Super je proširena verzija sa opterećenjem od 2000 kg. Izgrađena su četiri prototipa. Prvi let obavljen je 1987. godine.

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Proizvodnja aviona PZL M-18 Dromader je počela 1978. godine i do kraja 2017.-te godine proizvedeno je 759 primeraka. Ovi avioni su prodati u preko 24 zemlje: Kanada, SAD, Bugarska, Mađarska, Kuba, Turska, Južna Afrika, Poljska, Jugoslavija, Grčka, Kina, Hrvatska, Crna Gora i Srbija.

Avion PZL M-18 Dromader u Jugoslaviji[uredi | uredi izvor]

Prva dva Dromadera su isporučeni Jugoslaviji marta meseca 1979. godine. Jugoslavija je kupila ukupno 34 ova aviona. Poslednji je isporučen 1988. godine. Samo Privredna Avijacija JAT-a je imala 23 ova aviona. Veći broj ovih aviona leti i sada[2].

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 06. 01. 2020. g. Pristupljeno 29. 04. 2020. 
  2. ^ Janić, Čedomir (2008—2009). Godišnjak srpskog vazduhoplovstva. Beograd: Aerokomunikacije. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2.
  • Komanda RV i PVO,Čuvari našeg neba, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1977.
  • Bojan Dimitrijević, Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo 1942 - 1992, IZSI i MCO, Beograd. 2012. ISBN 978-86-7403-163-6.
  • Janić, Čedomir (2008—2009). Godišnjak srpskog vazduhoplovstva. Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Janić, Čedomir; Simišić, Jovo; Više od letenja - Osam decenija Aeroputa i JAT-a. Beograd: JAT Airways. ISBN 978-86-7086-9 nevažeći ISBN.
  • Priča o Jugoslovenskom Aerotransportu, Beograd, JAT, 1987.
  • Lekić, Mile (2007). Konstrukcija lakih aviona. Novi Sad: Lem Aeroprom. ISBN 978-86-909363-2-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]