Pređi na sadržaj

Pakleni toranj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pakleni toranj
Filmski poster
RežijaDžon Gilermin
Irvin Alen (akcione sekvence)
ScenarioRoman
Ričard Martin Stern
Томас Н. Скортиа
Frenk M. Robinson
Scenario:
Sterling Silifant
ProducentIrvin Alen
Glavne ulogeStiv Makvin
Pol Njuman
Vilijam Holden
Fej Danavej
MuzikaDžon Vilijams
Producentska
kuća
SAD:
tventit senčuri foks
Izvan SAD:
Warner Bros.
Godina1974.
Trajanje165 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžet14.000.000 dolara
IMDb veza

„Pakleni toranj“ (engl. The Towering Inferno) je američki film iz 1974. koji je režirao Džon Gilermin.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

„Onima koji daju svoje živote da bi drugi živeli – vatrogascima celog sveta – ovaj film je posvećen.“

Radnja filma se odvija u San Francisku. Arhitekta Dag Roberts (Pol Njuman), koji je dizajnirao najviši neboder na svetu od 138 spratova, pozvan je na njegovo otvaranje. U salu za proslave na 135. spratu pozvano je oko 400 gostiju iz visokog društva. Tokom provere pre samog otvaranja, Roberts saznaje da je zgrada predata uz grubo kršenje tehnologije i bezbednosnih sistema. Zet Duncan Enterprises, Roger Simons, koji je odgovoran za električne instalacije zgrade, uštedio je novac u budžetu. Kao rezultat toga, električna kola nisu projektovana za opterećenja koja mogu nastati tokom rada. Lanci teško mogu da se nose sa trenutnim opterećenjem, a uoči svečanog otvaranja okupili su se organizatori zabave da uključe puno osvetljenje nebodera. Džejms Dankan, šef Duncan Enterprises, svestan je problema, ali ne želi ni da nagovesti važnim gostima, potencijalnim klijentima, da u njegovom neboderu nije sve u redu.

U međuvremenu počinje svečano otvaranje, kada se upali spoljašnja svetla zgrade, pregreje se ožičenje i izbije požar na 81. spratu. Isključena su sva nepotrebna kola, uključujući i protivpožarne alarme, pa služba obezbeđenja sazna za požar tek kada je već zahvatio ceo sprat. Najpre nadležni pokušavaju da sakriju informacije od gostiju, verujući da požar neće prerasti u katastrofu. To, međutim, ne uspeva, plamen je zahvatio nekoliko spratova i nastala je panika u banket sali. Na poziv stiže jedinica vatrogasaca iz San Franciska pod komandom Majkla O'Halorana (Stiv Mekvin) i nastavlja da gasi vatru. Evakuacija gostiju pomoću liftova brzo je prekinuta - sve mine su zahvaćene plamenom. Stepenice su takođe neprohodne. Pokušaj spasavanja sa krova helikopterom ne uspeva – zbog jakog vetra letelica se ruši prilikom sletanja. Usled požara eksplodira gasovod koji prolazi unutar zgrade. Robertsova devojka - Suzan - zaglavi se u liftu na 110. spratu, visi u šahtu, i spasava se samo čudom - kabina lifta može da se ukloni sa zida zgrade helikopterom. Neke od nastradalih mogu da se spasu uz pomoć izuma vatrogasaca – bundžija sa kolevkom, koji je unesrećene spustio na obližnji neboder, ali je presporo, a uspaničeni gosti su ga izbacili iz pogona.

Kao rezultat toga, vatrogasci moraju da preduzmu očajnički korak – da raznesu kontejnere sa milion litara vode na 138. spratu zgrade. Rizikujući svoje živote, O'Haloran i Roberts uspevaju da detoniraju C-4 punjenja, a mlaz vode pada dole i gasi plamen. Oni koji nisu stigli da se vežu isprani su vodom. Požar je ugašen, ali je od posledica toga stradalo oko 200 ljudi. U poslednjoj sceni, O'Haloran, već na zemlji, primećuje:

   Данас је умрло око 200 људи. Сутра би десет хиљада могло да погине у сличној ватреној замци.

Roberts se slaže sa njim da treba konsultovati vatrogasce kada se grade takve visoke zgrade.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Stiv Makvin Majkl O'Haloran
Pol Njumen Dag Roberts
Vilijam Holden Džejms Dankan
Fred Aster Harli Klerbon
Fej Danavej Suzan Frenklin
Suzan Blejkli Pati Simons
Ričard Čejmberlen Rodžer Simons
Dženifer Džouns Lizolet Mjuler
O. Dž. Simpson Hari Džernigan
Robert Von senator Gari Parker
Robert Vagner Den Bigelou
Suzan Flaneri Lori
Debni Kolman pomoćnik šefa vatrogasne službe

Nagrade i nominacije[uredi | uredi izvor]

Oskar za najbolju fotografiju - Fred Dž. Konekamp i Džozef F. Birok) Da
BAFTA nagrada za najboljeg glumca u sporednoj ulozi - (Fred Aster) Da
Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca u igranom filmu - (Fred Aster) Da
Golden Globe Award for Most Promising newcomer – Female – (Suzan Flaneri) Da
Oskar za najbolju montažu - (Karl Kres i Harold F. Kres) Da
BAFTA Anthony Asquith Award for Film Music - (Džon Vilijams) Da
Oskar za najbolju originalnu pesmu - (Al Kaša i Džoel Heršhorn) za pesmu "We May Never Love Like This Again" Da
Oskar za najbolji film Ne
Oskar za najboljeg sporednog glumca - (Fred Aster) Ne
Zlatni globus za najbolju sporednu glumicu u igranom filmu - (Dženifer Džouns) Ne
Oskar za najbolju scenografiju - (Vilijam Dž. Kreber, Vord Preston, Rafael Breton) Ne
Oskar za najbolju originalnu muziku - (Džon Vilijams) Ne
Oskar za najbolji zvuk - (Teodor Soderberg i Herman Luis) Ne
Zlatni globus za najbolju originalnu muziku - (Al Kaša i Džoel Heršhorn) za pesmu "We May Never Love Like This Again" Ne
Napomena:
Da označava osvojenu nagradu
Ne označava nominaciju

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]