Pređi na sadržaj

Palata Devanha

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Palata Devanha

Palata Devanha je zgrada u centru Beograda. Nikola Uzunović je 1929. godine podigao velelepno zdanje kome je dao ime po škotskom brodu koji mu je spasao život u Prvom svetskom ratu (9.4.1916. godine)[1].

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Palata "Devanha" je zgrada u centru Beograda. Adresa zgrade je Kralja Milana 21, tačno prekoputa palate Beograd, popularne "Beograđanke". Na tom mestu se ranije nalazila kafana pod nazivom Kod patroldžije gde su često dolazili beogradski noćni stražari koji su čuvali grad.[2]

Opis zgrade[uredi | uredi izvor]

Na pročelju velike zgrade, osim imena palata Devanha, stoji i baroljef probroda Devanha. Ulaz u zdanje pravi je vremeplov. Ogromno ogledalo potiče iz predratnog perioda, baš kao i poštanski sandučići. U starom liftu ostala je originalna rezbarija. Nekada su u holu visila tri ogromna lustera. Bili su od kristala i velike vrednosti . Stajali su tu do 1988. godine, a onda su, jednog jutra, prosto - nestali. Ostala je kuka da visi sa plafona. Isto se desilo i sa plafonjerama od brušenog kristala. Stanovi su sa visokim plafonima, popularni salonci. Danas zgrada ima ozbiljne probleme[3]. U podrumu "Devanhe" se nalaze stare pumpe za izvlačenje vode, koje potiču još iz predratnog vremena. Na tlu se nalaze i šine kojima su minijaturni vagoneti prevozili ugalj u podrume.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Nasred hladnog Sredozemlja, u jeku Prvog svetskog rata, Nikola Uzunović, jedan od srpskih vojnika čiju lađu je torpedovao neprijateljski brod, je bio u velikoj životnoj opasnosti. Nikola je plutao sa ostalima sluteći kraj. Odjednom, video je brod sa potugalskom zastavom koji je nosio ime "Devanha". Dok je lađa prilazila unesrećenima, zarekao se da će, ukoliko preživi, usred Beograda podići palatu i nadenuti joj ime po tom brodu.[4] Uzunović je bio finansijer gradnje zgrade koju je projektovao čuveni beogradski arhitekta Đorđe Đorđević. Nemci tokom Drugog svetskog rata koristili palatu za svoje potrebe, a natpis koji vodi ka skloništu još je iz tog doba. Posle rata, ovde svoje mesto zauzima Centralno veće Sindikata Jugoslavije. Nakon Drugog svetskog rata palata je oduzeta a potom poklonjena Američkoj ambasadi.[5]

Poznati stanari[uredi | uredi izvor]

Do kraja Drugog svetskog rata u ovoj zgradi su živeli pripadnici srpske elite kojima je Uzunović izdavao stan. Neki od njih su

  • Đuro Salaj, političar

Reference[uredi | uredi izvor]