Pređi na sadržaj

Papa Pije V

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pije V
Pije V
Lični podaci
Puno imeAntonio Gizlieri
Datum rođenja(1504-01-17)17. januar 1504.
Mesto rođenjaBosko Marengo, Milansko vojvodstvo
Datum smrti1. maj 1572.(1572-05-01) (68 god.)
Mesto smrtiRim, Papska država
NarodnostItalijan
Papa
Pontifikat7. januar 1566 — 1. maj 1572.
PrethodnikPapa Pije IV
NaslednikPapa Grgur XIII


Grb Pija V

Papa Pije V (17. januar 1504 – 1. maj 1572. godine), rođen kao Antonio Gizlieri (od 1518. godine poznat je kao Mikele Gizlieri, dominikanski red), bio je poglavar Katoličke crkve od 7. januara 1566. godine pa sve do smrti 1. maja 1572. godine. Katolička crkva ga je proglasila svecem.[1] Pre svega poznat je po svojoj ulozi u Tridentskom koncilu, kontrareformaciji i strandardizaciji rimskog obreda u Latinskoj crkvi. Pije V proglašava Tomu Akvinskog crkvenim naučnikom i patronizovao je istaknutog kompozitora Đovanija Pjerluiđija da Palestrinu.

Kao kardinal, Gizlieri je zadobio reputaciju da daje prednost ortodoksiji u odnosu na ličnosti, goneći osam francuskih biskupa optuženih za jeres. Bio je čvrsto protiv nepotizma, prekoravajuci svog prethodnika papu Pija IV kada je hteo da imenuje svog trinaestogodišnjeg rođaka za kardinala i subvencionišući bratanca i papskog trezora.

U poslovima države, Pije V ekskomunicirao je Elizabetu I za raskol i progon engleskih katolika u vreme njene vladavine. On je takođe organizovao formiranje Svete Lige, savez katoličkih država. Iako malobrojna, Sveti liga je slavno porazila Otomansku imperiju, koja je pretila da preplavi Evropu, u bici kod Lepanta. Ovu pobedu Pije V pripisuje posredovanju Presvete Bogorodice i ustanovljava praznik Gospe od pobede.

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Antonio Gizlieri rođen je u Bosku, Milansko vojvodstvo (sada Bosko Marenjo, u provinciji Alesandrija, Pijemont), Italija. Sa četrnaest godina pristupa dominikanskom redu, uzevši ime Mikele, prelazeći iz manastira Vogera u Viđevano, a posle u Bolonju. Rukopoložen je za sveštenika u Đenovi 1528. godine, poslat je od strane svog reda u Paviju, gde je predavao šesnaest godina. U Parmi je napredovao trideset pozicija u podršci za papskom stolicom i u borbi protiv jeresi tog razdoblja. Kao iguman u više od jednog dominikanskog manastira u vreme velike moralne labavosti, on insistira na disciplini, i shodno svojim željama postaje inkvizitor u Komu. Kako je njegova reformistička revnost izazvala ozlojeđenost, biva primoran da se vrati u Rim, gde je 1550. godine, nakon učešća u nekoliko inkvizitorskih misija imenovan za komesarijata Svete kancelarije (kongregacija za doktrinu vere). Papa Pavle IV (1555–59), kardinal Karafe, pokazuje mu posebnu naklonost, dodelivši mu biskupiju Sutri i Nepi, kardinalat sa titulom Alesadrino, kao i jedinstvenu čast vrhovnog inkvizitora. Za vreme pape Pija IV (1559–65) on postaje biskup Mondove u Pijemontu, ali njegovo protivljenje tom pontifikatu dovodi do njegovog proterivanja iz palate i smanjenja autoriteta kao inkvizitor.

Pontifikat[uredi | uredi izvor]

Izbor[uredi | uredi izvor]

Pre nego što je Mikele Gizlieri mogao da se vrati svom episkopatu, papa Pije IV umire. Dana 7. januara 1566. godine, Gizlieri je izabran za papu kao Pije V. Krunisan je deste dana kasnije na svoj 62. rođendan.

Crkvena disciplina[uredi | uredi izvor]

Svestan neophodnosti da se uspostavi disciplina i moral u Rimu bez kojeg nema uspeha, on je nastojao da smanji troškove papskog suda u skladu sa načinom dominikanskog reda kojem je i sam pripadao, smanjivši beneficije među sveštenstvom, kontrolišući kafane, proterujući prostitutke, davajući značaj ceremonijama uopšte i liturgije na misi posebno. U svojoj široj politici, koja se tokom njegove vladavine odlikovala strogoćom, on je održao i povećao efikasnost inkvizicije, ojačao je kanone i dekrete Tridentskog koncila ima prednost u odnosu na druge obzire.

Liturgija[uredi | uredi izvor]

Shodno tome, kako bi sproveo odluku koncila, on standardizuje misu proglašavajući tridentsku misu (mise rimskog obreda). Papa Pije V je ovaj način mise proglasio obaveznim u celom Latinskom obredu katoličke crkve, osim u mestima gde liturgija datira još od pre 1370. godine. Ovaj oblik mise ostaje neporomenjen sve do revizije rimske mise od strane pape Pavla VI u periodu 1969.1970 godine, nakon čega je postala poznata kao Tridentinska misa.

Tomizam[uredi | uredi izvor]

Papa Pije, koji je proglasio Tomu Akvinskog za petog Crkvenog naučnika 1567. godine, naručio je prvo izdanje Akvinsove Opere omnije, često nazivane edicija Piana u čast pape. Ova edicija je nastala 1570. godine na dominikanskom srednjovekovnom univerzitetu u Svetoj Mariji nad Minervom, koji će biti pretvoren u Koledž Svetog Tome 1577. godine, a potom u Univerzitet Svetog Tome u 20. veku.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Durant 1961, str. 238–239
  2. ^ Renz 2009, str. 42.

Literatura[uredi | uredi izvor]