Park prirode Stara Tisa kod Bisernog ostrva
Park prirode Stara Tisa kod Bisernog ostrva | |
---|---|
IUCN kategorija V (zaštićeni krajolik/morski pejzaž) | |
![]() Dvorac Gedeona Rahoncija na Bisernom ostrvu | |
Mjesto | ![]() |
Najbliži grad | Novi Bečej |
Površina | 391 ha |
Osnovano | godina |
Upravljačko tijelo | Srbija |
Park prirode Stara Tisa kod Bisernog ostrva nalazi se u Srbiji, na teritoriji Vojvodine u okviru opština Novi Bečej, Bečej i Žabalj.
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Zahvata površinu od 391 hektara od čega je 6% u režimu zaštite II (drugog) a ostalo pripada III (trećem) stepenu zaštite. Pod zaštitom je Republike Srbije kao značajno prirodno dobro III kategorije. Dok je po MUZP klasifikaciji u V kategoriji za zaštitu prirode. Meandar Tise je najduži u Vojvodini i iznosi 24,5 km.[1]
Najznačajnija vrednost Parka prirode je beli lokvanj koji je na listi prirodnih retkosti Srbije. Najzastupljenija je grupa vodenih biljaka koje su po nekim autorima reliktnog obeležja u ovom delu Evrope, kao što je krocanj, vodeno sočiva, vodeni griz i žabljak. Za očuvanje biodiverziteta područja značajni su zuka i žabljak koji su prema stepenu ugroženosti IUCN određeni kao kritički ugrožene vrste i nalaze se na preliminarnoj Crvenoj listi flore Srbije.
Hidrologija[uredi | uredi izvor]
Park prirode „Stara Tisa” kod Bisernog ostrva obuhvata svojom granicom u celini jedan od mnogobrojnih presečenih meandara reke Tise. Stara Tisa duga je 23.706 m, a dubina korita je prosečno 3-4 m. U hidrološkom pogledu značajnu ulogu na Staru Tisu ima reka Tisa. Stara Tisa dobija vodu putem plitke izdani, odnosno podzemnim priticajem Tiskih voda i atmosferskim talozima.[2]
Klima[uredi | uredi izvor]
Prema podacima najbliže meteorolške stanice u Bečeju za period 1996-2005. godine, srednja godišnja temperatura vazduha iznosila je je 11,5 °C. Najtopliji mesec je juli sa srednjom mesečnom temperaturom 22,1 stepena Celzijusa, a najhladniji januar sa -0,3 °C. Dominantan vetar na ovom području predstavlja jugoistočni vetar brzine od oko 3 м/с. Na osnovu navedenom, zaštićeno područje sa okruženjem pripada umerenoj klimatskoj zoni sa naglašenim kontinentalnim osobinama.[2]
Biološke karakteristike[uredi | uredi izvor]
Fauna[uredi | uredi izvor]
Insekti, ribe, vodozemci i gmizavci[uredi | uredi izvor]
Insekti ovog zaštićenog područja predstaljeni su grupom vodenih insekata, odnosno vrsta razvojem vezanih za vodu. Na ovom području zabeleženo je 23 vrste riba od kojih su posebno značajne zaštićene vrste: bucov,sabljarka, gavčica i som. Na području Stare Tise zabeleženo je sedam vrsta vodozemaca. U fauni vodozemca brojno najzastupljeniju komponentu čine tri vrste iz familije Ranidea: Na ovom lokalitetu zabeleženo je i tri vrste gmizavaca: barska kornjača, livadski gušter, belouška.
Fauna sisara[uredi | uredi izvor]
Sa najvećim brojem vrsta, kao i najvećom ukupnom brojnošću, prisutni su glodari (Rodentia). Iz grupe mesojeda (Carnivora), prostor oko Stare Tise nastanjuju široko rasprostranjena lisica, jazavac i lasica. Od papkara, viđa se divlja svinja koja se tretira kao prolazna divljač, i srna. Tokom zime se na ovom području mogu videti impozantne velike skupine ovih životinja. Srna, kao atraktivna lovna divljač, predstavlja, uz odgovarajuće gazdovanje, značajan potencijal lovnog turizma ovog regiona.[2]
Galerija slika[uredi | uredi izvor]
-
Park prirode Stara Tisa kod Bisernog ostrva u sumrak
-
Panoramski pogled na Biserno ostrvo
-
Biserno ostrvo 2021.g.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Komunalac Becej, Park prirode Stara Tisa kod Bisernog Ostrva Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. april 2015), Pristupljeno 22. 7. 2015.
- ^ a b v JP Komunalac Bečej (2001 izd.). Bečej: JP Komunalac Bečej. ISBN 978-86-88953-00-9.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Mala enciklopedija Prosveta (3 izd.). Beograd: Prosveta. 1985. ISBN 978-86-07-00001-2.
- Marković, Jovan Đ. (1990). Enciklopedijski geografski leksikon Jugoslavije. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 978-86-01-02651-3.