Pređi na sadržaj

Pasoš Savezne Republike Jugoslavije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pasoš Savezne Republike Jugoslavije
Pasoš SRJ bio je u upotrebi do kraja 2011. godine
IzdajeSavezna Republika Jugoslavija SR Jugoslavija
Datum prvog
izdavanja
1996.
SvrhaBoravak u inostranstvu i povratak u zemlju građana SRJ (do 2003), SCG (do 2006), Srbije (do 2011) i Crne Gore (do 2008)
Datum isticanja10 godina za odrasle; 5 godina za osobe od 3 do 14 godina; 3 godine za osobe ispod 3 godina starosti

Pasoš Savezne Republike Jugoslavije (poznat kolokvijalno i kao plavi pasoš) bio je javna putna isprava, koja se državljanima Savezne Republike Jugoslavije, a potom i Državne Zajednice Srbija i Crna Gora izdavao za boravak u inostranstvu i povratak u zemlju. Obrazac su posle raspada zajedničke države nastavili da koriste državljani Srbije (najkasnije do 31. decembra 2011. godine), odnosno Crne Gore (do 2008. godine).

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Izdavanje „plavih pasoša“ otpočelo je 1996. godine[1], pošto su SRJ ukinute sankcije i pošto je država dobila međunarodno priznanje. Prethodni, pasoš SFRJ, ostao je u zvaničnoj upotrebi sve do kraja 2001. godine, gotovo punu deceniju od raspada države na koju je slovio, što je imaocima ove isprave donosilo velike probleme prilikom prelaska granice.[2] Do 2001. godine, izdato je između 2 i 3 miliona pasoša SRJ.[1] Takođe, SRJ je nastavila sa izdavanjem starih pasoša SFRJ „iz humanitarnih razloga“, uglavnom u svojim diplomatsko-konzularnim predstavništvima širom sveta, ali i na sopstvenoj teritoriji, prevashodno građanima sa nerešenim statusom državljanstva.[1] Za razliku od beneficija koje su uživali državljani SFRJ do početka 1990-ih, državljani SRJ su bili izloženi veoma strogom viznom režimu u većini svetskih zemalja: do 2002. godine, sa „plavim pasošem“ moglo se putovati bez viza (do 90 dana) u svega 25 država.[1] Kada je SRJ rekonstituisana u Državnu zajednicu Srbija i Crna Gora, „plavi pasoš“ je ostao jedini validan dokument. U pasošima izdatim 2003–2006. godine nije promenjen naziv države na korici i zadržan je jugoslovenski kod.

Stranica sa identifikacionim podacima[uredi | uredi izvor]

Svi podaci su bili ispisani na srpskom (ćirilica), engleskom i francuskom jeziku.

  • Tip ('P' za pasoš)
  • Kod države (YU za Jugoslaviju)
  • Serijski broj pasoša
  • Prezime i ime nosioca pasoša
  • Državljanstvo (jugoslovensko)
  • Datum rođenja (DD. MM. GGGG)
  • JMBG (jedinstveni matični broj građana)
  • Pol (M/M za muškarce ili Ž / F za žene)
  • Mesto i država rođenja
  • Prebivalište
  • Izdat od (naziv policijske uprave koja je izdala dokument)
  • Datum izdavanja (DD. MM. GGGG)
  • Datum isteka (DD. MM. GGGG)
  • Potpis i fotografija nosioca pasoša

Pasoš nije sledio pojedine standarde ICAO, te nije sadržao mašinski čitljive podatke sa nekoliko nivoa zaštite.[3] Takođe, nikada nije bio biometrijskog tipa. Ovo je na graničnim prelazima pojedinih zemalja koje nisu izdavale mašinski čitljive ili biometrijske vize (npr. Makedonija) podrazumevalo ručno unošenje svih podataka u sistem.

Prestanak upotrebe[uredi | uredi izvor]

U junu 2006. godine, prestala je da postoji Državna zajednica SCG. Ipak, obe novonastale države su odlučile da nastave upotrebu pasoša SRJ dok ne budu pripremljeni novi nacionalni pasoši. Izdavanje novog pasoša Crne Gore otpočelo je 2008. godine, čime je prestao da važi stari obrazac za crnogorske državljane.[4] Iste godine, otpočelo je izdavanje novog biometrijskog pasoša Srbije, međutim stari obrazac je ostao u upotrebi kod osoba čiji pasoš nije istekao. Decembra 2009. godine, Evropska unija je ukinula vize građanima Srbije za turistički boravak do 90 dana u okviru 6 meseci u zemljama Šengenskog sporazuma, ali je precizirano da se režim tzv. „Belog Šengena“ odnosi samo na nosioce novog pasoša (čije prebivalište nije na teritoriji Kosova i Metohije), tj. imaoci starog obrasca su i dalje bili podložni viznom režimu.[5] Slično su postupile još neke zemlje (npr. Hongkong[6]). Iz praktičnih razloga, važenje „plavih pasoša“ je produžavano još dva puta na po godinu dana, da bi oni konačno prestali da važe 31. decembra 2011. godine.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „Vreme 577 - Zamena pasosa: Odlazak crvene "soske". Nedeljnik Vreme. Pristupljeno 2. 10. 2014. 
  2. ^ „Vreme 893 - Istorija nasih pasosa: A sada bilo Ti sretno i do vidjenja”. Nedeljnik Vreme. Pristupljeno 2. 10. 2014. 
  3. ^ „Falsifikovani biometrijski pasoš – 1.000 evra”. Arhivirano iz originala 6. 10. 2014. g. Pristupljeno 2. 10. 2014. 
  4. ^ „Putne isprave”. Arhivirano iz originala 6. 10. 2014. g. Pristupljeno 2. 10. 2014. 
  5. ^ „Y U T A - Informator za turiste - Vizni rezim[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 29. 7. 2014. g. Pristupljeno 23. 7. 2014.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  6. ^ „Ukinute vize za Hong Kong”. Klub putnika. Pristupljeno 2. 10. 2014. 
  7. ^ „Blic Online - Danas ističe rok važenja "plavih pasoša". Blic Online. Pristupljeno 2. 10. 2014.