Патуљаста антилопа
Patuljasta antilopa | |
---|---|
![]() | |
Neotragus pygmaeus | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Potporodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | N. pygmaeus
|
Binomno ime | |
Neotragus pygmaeus (Linnaeus, 1758)
| |
Sinonimi | |
|
Patuljasta antilopa ili kraljevska antilopa (lat. Neotragus pygmaeus, rus. Карликовая антилопа, engl. Royal antelope) je vrsta sisara iz reda papkara (Artiodactyla) i porodice šupljorožaca (Bovidae).
Opis
[uredi | uredi izvor]![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b5/Javan_chevrotain_2.jpg/220px-Javan_chevrotain_2.jpg)
Patuljasta antilopa je najmanja vrsta antilope na svetu, ali i najmanja vrsta ungulatnih sisara i preživara.[2][3][4] Bejtsova patuljasta antilopa je sličnih dimenzija, ali malo veća. Patuljasta antilopa dostiže visinu do ramena od 25 cm i težinu od 2,5-3 kg.[5] Dužina tela uključujući glavu je oko 40 cm. Karakteristična je po dugim i vitkim nogama, a zadnje noge su joj duplo duže od prednjih.[5] Rep joj je tanak i dug je 5-8 cm. Prisutan je polni dimorfizam. Ženke su veće od mužjaka, a rogove imaju samo mužjaci. Rogovi su kratki, glatki, šiljati, usmereni unazad i dostižu dužinu 2,5-3 cm.[5]
Rasprostranjenost i stanište
[uredi | uredi izvor]Patuljasta antilopa najčešće naseljava oblasti sa mladim i gustim žbunastim i drugim rastinjem. Naseljava tople i vlažne nizijske šume koje preovladavaju u državama zapadne Afrike kao što su Gana, Liberija, Obala Slonovače i Sijera Leone. Njena staništa su takođe i ivice šuma, kao i sekundarne šume. Areal patuljaste antilope obuhvata jugozapadnu Gvineju, Sijera Leone, Liberiju, Obalu Slonovače i Ganu do reke Volta. Patuljasta antilopa se može naći i severno od šuma Zapadne Afrike, u oblasti gde se preklapaju šumska i savanska staništa.[6][7]
Ugroženost
[uredi | uredi izvor]Prema Međunarodnoj uniji za zaštitu prirode, ova vrsta nije ugrožena. Rod Ist je 1999. procenio populaciju ove vrste na oko 62.000, međutim stvarna populacija patuljaste antilope je verovatno veća.[8] Veruje se da populacija vrste opada zbog uništavanja staništa i širenja ljudskih naselja. Značajna pretnja po opstanak vrste je krivolov zbog njenog mesa, što je naročito izraženo u Obali Slonovače, dok je ta pojava mnogo manje prisutna u Sijera Leoneu i Liberiji.[6]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Neotragus pygmaeus Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. avgust 2011) Baza podataka uključuje i dokaze o riziku ugroženosti. (jezik: engleski)
- ^ Ganeri, A.; Gibbs, B. (1990). "Nature Facts & Lists". str. 40. (jezik: engleski)
- ^ Soest, P.J.V. (1994). "Nutritional Ecology of the Ruminant". str. 29. (jezik: engleski)
- ^ Kilson, M. (1976). "Royal Antelope and Spider : West African Mende Tales." str. 42. (jezik: engleski)
- ^ a b v Rafferty, J.P. (2011). "Grazers". str. 93—4. (jezik: engleski)
- ^ a b Crvena lista Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. avgust 2011) (jezik: engleski)
- ^ Kingdon, J. (2015). "The Kingdon Field Guide to African Mammals" (2nd ed.). pp. 524–5 (jezik: engleski)
- ^ East, R.; IUCN/Species Survival Commission Antelope Specialist Group (1999). African antelope database 1998. str. 269—70. (jezik: engleski)
Literatura
[uredi | uredi izvor]- http://www.iucnredlist.org/apps/redlist/details/14602/0 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. август 2011)
- Ganeri, A.; Gibbs, B. (1990). Nature Facts & Lists (Omnibus изд.). London, UK: Usborne. стр. 40. ISBN 9780746006467.
- Soest, P.J.V. (1994). Nutritional Ecology of the Ruminant (2nd изд.). Ithaca, New York (USA): Cornell University Press. стр. 29. ISBN 9780801427725.
- Kilson, M. (1976). Royal Antelope and Spider : West African Mende Tales. Cambridge (UK): Press of the Langdon Associates. стр. 42. ISBN 9780916704018.
- Rafferty, J.P. (2011). Grazers (1st изд.). New York, USA: Britannica Educational Publications. стр. 93–4. ISBN 9781615303366.
- Kingdon, J. (2015). The Kingdon Field Guide to African Mammals (2nd ed.). London, UK: Bloomsbury. стр. 524—5. ISBN 9781472912367.
- East, R.; IUCN/SSC Antelope Specialist Group (1999). African antelope database 1998. Gland, Switzerland: IUCN Species Survival Commission. стр. 269–70. ISBN 978-2-8317-0477-7.