Pređi na sadržaj

Petar Bartolomej

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Petar Bartolomej
Bartolomej prelazi preko Vatre, Gistav Dore.
Mesto rođenjaMarseljFrancuska
Datum smrti20. april 1099.
Mesto smrtiAntiohija

Petar Bartolomej (umro 20. aprila 1099. godine) bio je vizionar i jedan od najznačajnijih učesnika Prvog krstaškog rata.

Lik[uredi | uredi izvor]

Petar Bartolomej bio je siromašni sluga iz armije Remona od Sen Žila. Ništa do tada nije moglo da ukaže na njega kao na mogućeg vizionara, a nije bio ni posebno lepa ljudska slika. Zbog stalnih gladovanja bio je neprestano bolestan, a počeo je gubiti i vid. Osim toga, bio je pijanica i dva puta je pokušao da dezertira. Ipak, vizije su se ukazivale baš njemu i to onda kada su krstaši bili opsednuti u Antiohiji od strane turskog sultana Kerbuge. To saznajemo iz iskaza nepoznatog hroničara koji je bio prisutan kada je vizije Petar prepričavao Remonu i Ademaru.

Vizije i pronalazak Svetog Koplja[uredi | uredi izvor]

U prvoj viziji Petru su se ukazali Isus Hristos i Sveti Andrija koji su mu objasnili da u podnožju crkve Svetog Petra može pronaći Sveto Koplje, relikviju kojom su Isusu Hristu skraćene muke kada je razapet stajao na krstu. Uz to Koplje, koje bi nosio Remon u svojoj armiji, krstaši bi bili nepobedivi. U početku, Petar je strahovao da viziju prenese Ademaru i Remonu jer bi oni odmah posumnjali da ju je izmislio da bi dobio više hrane. U drugoj viziji, Andrija ga je upozorio da pod hitno javi vođama ono što mu je preneo. Tada je Petar skupio hrabrosti i prepričao viziju Remonu i Ademaru.

Remon je u viziju poverovao, dok je Ademar sumnjao. Ademar je organizovao kopače koji su u zajedno sa Petrom kopali u podrumu crkve. Koplje je pronašao upravo Petar Bartolomej. Bio je to komad metala koji je nekada sasvim sigurno morao biti metalni bodež koplja. U trećoj viziji Sveti Andrija je rekao Petru da povodom pronalaska Svetog Koplja mora se održati služba u crkvi. Ono što je Ademara zaprepastilo jeste mnoštvo liturgijskih detalja koje je Petar navodio, a koje nikako nije mogao znati jer je bio nepismen. Osim toga, Sveti Andrija je naredio pet dana strogog posta nakon čega treba napasti Turke.

Vizija u vezi sa Ademarom[uredi | uredi izvor]

Dva dana nakon Ademarove smrti (3. avgusta) Petar je imao još jednu viziju u kojoj mu se obratio sam Ademar koji je hteo krstašima da prenese da vođstvo prebacuje na Remona. Dodao je kako mu je lice spaljeno jer nije verovao u autentičnost Svetog Koplja, pa je tri dana proveo u paklu. Nakon smrti Ademara Pijskog, Petar Bartolomej preuzima duhovno vođstvo, a uz Remona staju i siromašni, pa on postaje najjači vojskovođa pohoda. Boemund ostaje u Antiohiji, a Remon nastavlja pohod ka Jerusalimu obučen u odelo siromaha. Sa njim su krenuli i Tankred, Gotfrid, Robert Normandijski i Robert Flandrijski.

Opsada Arke[uredi | uredi izvor]

Videvši kakvim bogatstvom raspolaže muslimanska država Tripoli, Remon odlučuje da napadne neki njihov grad da bi ih zaplašio i oduzeo im dragocenosti. Izbor je pao na Arku, u to vreme jedan od najutvrđenijih gradova ovih prostora. Opsada Arke odjednom je stala. Dana 5. aprila 1099. godine Petar Bartolomej je objavio novu viziju u kojoj je od samog Spasitelja ovlašćen da ekskomunicira sve one za koje misli da rade pogrešno. Ove vizije naišle su na neodobravanje Gotfrida Bujonskog, Roberta Flandrijskog i posebno kapelana Roberta Normandijskog, Arnulfa. Zato Petar pristaje da se podvrgne Božjem sudu.

Božji sud[uredi | uredi izvor]

Petar je sam predložio da sa Svetim Kopljem u rukama prođe preko zapaljene vatre. 8. aprila okupila se celokupna krstaška vojska da posmatra ovaj test. U samom centru nalazila se velika grupa sveštenika koja je trebalo da prati šta se zbiva sa Petrom Bartolomejem. Šta se dalje zbivalo opisuje kapelan Remon:

Kada je vatra postala najjača, ja, Remon, obratio sam se prisutnima: Ako je svemoćni Bog govorio ovome čoveku, licem u lice, i ako je Sveti Andrija otkrio koplje njemu, dozvoli mu da prođe bez ozleda kroz vatru. Ali ako je drugačije, ako je lagao, neka izgori zajedno sa kopljem koje će nositi u rukama. Svi su klekli i odgovorili: Amen.

Vatra je buknula visoko, a njena vrelina osetila se na daljinu, čak toliko da se niko nije mogao ni malo približiti. Onda je Petar Bartolomej, obučen jedino u košulju, klekao pred biskupa od Albare i pozvao Boga da mu svedoči da nije ništa izmislio i da, ako laže, neka pogine u vatri. Na kraju je zamolio sve koji posmatraju da se mole za njega.

Biskup mu je stavio koplje u ruke, dok je on klečao, i načinio nad njim znak krsta. Tada je Petar Bartolomej, sa kopljem u rukama, odvažno i bez straha zakoračio u vatru. Ptica koja je sletela iznad vatre zalepršala je i odjednom se spustila u njeno središte. U sredini vatre, Bartolomej je zastao na momenat. Onda je nastavio i sigurno izašao.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Kapelan Remon dalje opisuje:

Kada se izbavio iz vatre, košulja mu nije izgorela, pa čak ni veoma nežna tkanina u koju je bilo zamotano Sveto Koplje nije pretrpelo bilo kakvu štetu. Petar je prošao kroz gomilu i blagosiljao ih krstom vičući veoma glasno. Svi su pohrlili ka njemu želeći da ga dotaknu ili da otkinu komad njegove košulje. U celoj toj gužvi, povredili su mu noge na tri ili četiri mesta, a kada su ga srušili, slomili su mu kičmu. Možda bi u toj gomili i poginuo da ga nije izvukao Remon Pije, hrabar i odvažan vojnik koji se kroz rulju probio sa nekim od svojih drugova i oslobodio ga.

Gomila je, dok je vatra još bila vrela, počela da kupi pepeo i žar, tako predano da uskoro ništa nije ostalo od nje.

Interesantno je da Petra Bartolomeja čak ni tada nisu napuštale vizije. U momentu kada se ptica spustila usred vatre, imao je još jedan razgovor sa Bogom. Remon opisuje:

I tada, govorim istinu, Remon Pije doneo je Petra u moj šator. Dok sam mu zavijao rane pitao sam ga zašto je zastao u vatri. Odgovorio mi je: Gospod mi se obratio baš dok sam bio u sredini vatre, dodirnuo me je svojim rukama i rekao: Zato što mi nisu poverovao da će koplje biti pronađeno kada ti ga je pokazao Sveti Andrija, nećeš proći bez ozleda, ali nećeš otići u pakao. Onda sam prerdlagao, bilo je nešto malo oprljotina na nogama, ali uistinu, to je bilo malo. Ostale povrede nisu bile teške.

Onda smo pozvali sve one koji nisu verovali u Sveto Koplje, mogli su se i sami uveriti da je Petrova glava i lice bez bilo kakve povrede od vatre, isto tako i ostalo telo, što znači da je priča o Svetom Koplju istinita. Mnogi su ga pregledati, slavili Boga, govoreći da ni strela nije mogla proći kroz takvu vatru kao što je to učinio ovaj čovek.

S druge strane, normanski hroničar drugačije opisuje Petrovu smrt:

Petar je, samo u pantalonama i košulji, prošao kroz vatru i onda na drugom kraju sav izgoreo i pao. Sledećeg dana je umro. Kasnije su mnogi ispovedali da ih je Petar prevario, a da je on sam bio učenik Simona maga.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]