Petar Božinovski
petar božinovski | |||
---|---|---|---|
![]() Petar Božinovski Kočo | |||
Lični podaci | |||
Datum rođenja | 15. januar 1920. | ||
Mesto rođenja | Bitolj, Kraljevstvo SHS | ||
Datum smrti | 26. septembar 1970.50 god.) ( | ||
Mesto smrti | Skoplje, SR Makedonija, SFR Jugoslavija | ||
Profesija | vojno lice | ||
Delovanje | |||
Član KPJ od | 1941. | ||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||
Služba | NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija | ||
Čin | potpukovnik | ||
Heroj | |||
Narodni heroj od | 30. jula 1952. | ||
Odlikovanja |
|
Petar Božinovski Kočo (Bitolj, 15. januar 1920 — Skoplje, 26. septembar 1970), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, potpukovnik JNA, društveno-politički radnik SR Makedonije i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 15. januara 1920. godine u Bitolju, u siromašnoj radničkoj porodici. Posle osnovne škole, završio je dva razreda gimnazije. Nakon toga je izučio krojački zanat, ali se zaposlio u duvanskom monopolu. Nakon zaposlenja u monopolu, postao je aktivista u URS-ovim sindikatima i prisustvovao ilegalnim kružocima.
Početkom 1941. godine primljen je u članstvo Saveza komunističke omladine Jugoslavije, a ubrzo posle okupacije, u Bitolju je postao član Komunističke partije Jugoslavije. Postao je i član Mesnog operativnog štaba u Bitolju, na čijem je čelu tada bio sekretar MK KPJ, Stiv Naumov. Petar se s njim dogovarao oko prebacivanja boraca iz grada u partizanske odrede.
Krajem 1941. godine, bugarska policija raspisala je poternicu za njim i novčanu nagradu onome ko ga ubije ili prijavi policiji. Zbog toga je na svoju molbu bio prebačen u Bitoljski partizanski odred „Pelister“, 22. aprila 1942. godine. Petar se u odredu istakao pri oslobađanju sela Smileva 2. avgusta 1942., u napadu na bugarsku policijsku stanicu u selu Kažani i u borbi na železničkoj stanici Srpci, 15. novembra 1942. godine. Tada je bio ranjen, a tokom borbe je spasao život jednom ranjenom partizanu.
Početkom 1943. godine, Glavni štab NOV i PO Makedonije postavio ga je za svog kurira. Od avgusta 1943. bio je zamenik političkog komesara čete u partizanskom odredu „Dame Gruev“, nakon čega je od juna do oktobra 1944. bio zamenik političkog komesara Sedme makedonske brigade. U avgustu 1944. godine bio je delegat na Prvom zasedanju Antifašističkog sobranja narodnog oslobođenja Makedonije.
Odmah posle oslobođenja radio je u Državnom sekretarijatu unutrašnjih poslova, u činu potpukovnika JNA, a zatim u Upravi carina. Preminuo je 26. septembra 1970. godine u Skoplju, kao pomoćnik generalnog direktora PTT Makedonije.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 30. jula 1952. godine.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.
- Makedonska enciklopedija (knjiga prva). „MANU“, Skoplje 2009. godina.