Pređi na sadržaj

Petar Božinovski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
petar božinovski
Petar Božinovski Kočo
Lični podaci
Datum rođenja(1920-01-15)15. januar 1920.
Mesto rođenjaBitolj, Kraljevstvo SHS
Datum smrti26. septembar 1970.(1970-09-26) (50 god.)
Mesto smrtiSkoplje, SR Makedonija, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
Činpotpukovnik
Heroj
Narodni heroj od30. jula 1952.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Partizanska spomenica 1941.

Petar Božinovski Kočo (Bitolj, 15. januar 1920Skoplje, 26. septembar 1970), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, potpukovnik JNA, društveno-politički radnik SR Makedonije i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 15. januara 1920. godine u Bitolju, u siromašnoj radničkoj porodici. Posle osnovne škole, završio je dva razreda gimnazije. Nakon toga je izučio krojački zanat, ali se zaposlio u duvanskom monopolu. Nakon zaposlenja u monopolu, postao je aktivista u URS-ovim sindikatima i prisustvovao ilegalnim kružocima.

Početkom 1941. godine primljen je u članstvo Saveza komunističke omladine Jugoslavije, a ubrzo posle okupacije, u Bitolju je postao član Komunističke partije Jugoslavije. Postao je i član Mesnog operativnog štaba u Bitolju, na čijem je čelu tada bio sekretar MK KPJ, Stiv Naumov. Petar se s njim dogovarao oko prebacivanja boraca iz grada u partizanske odrede.

Krajem 1941. godine, bugarska policija raspisala je poternicu za njim i novčanu nagradu onome ko ga ubije ili prijavi policiji. Zbog toga je na svoju molbu bio prebačen u Bitoljski partizanski odredPelister“, 22. aprila 1942. godine. Petar se u odredu istakao pri oslobađanju sela Smileva 2. avgusta 1942., u napadu na bugarsku policijsku stanicu u selu Kažani i u borbi na železničkoj stanici Srpci, 15. novembra 1942. godine. Tada je bio ranjen, a tokom borbe je spasao život jednom ranjenom partizanu.

Početkom 1943. godine, Glavni štab NOV i PO Makedonije postavio ga je za svog kurira. Od avgusta 1943. bio je zamenik političkog komesara čete u partizanskom odreduDame Gruev“, nakon čega je od juna do oktobra 1944. bio zamenik političkog komesara Sedme makedonske brigade. U avgustu 1944. godine bio je delegat na Prvom zasedanju Antifašističkog sobranja narodnog oslobođenja Makedonije.

Odmah posle oslobođenja radio je u Državnom sekretarijatu unutrašnjih poslova, u činu potpukovnika JNA, a zatim u Upravi carina. Preminuo je 26. septembra 1970. godine u Skoplju, kao pomoćnik generalnog direktora PTT Makedonije.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 30. jula 1952. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]