Pijeta
Pijeta (ital. pieta pobožnost, smjernost, milosrđe[1] od lat. pietas osjećanje dužnosti, pobožnost);[2] u likovnoj umjetnosti kompozicija koja prikazuje Bogorodicu i mrtvog Isusa skinutog sa krsta u njenim rukama .[3][1]
U umjetnosti[uredi | uredi izvor]
Motiv pijete, Bogorodica sa mrtvim sinom Isusom u naručju, se javlja u likovnoj umjetnosti poslije XIV vijeka, prvo u vajarstvu, u njemačkoj gotici (drvene i kamene skulpture), a od XV vijeka i u slikarstvu , prvo u iluminaciji, a zatim kao oltarska slika. Bogorodica, ponekad sama, ponekad okružena apostolom Jovanom i trima Marijama, na rukama ili koljenima drži i oplakuje tijelo svoga mrtvog sina Isusa skinutog sa krsta. Karakteristične su dvije rano nastale pijete to su: u slikarstvu „ Avinjonska pijeta“ (XV) i u vajarstvu Mikelanđelova pijeta u bazilici Svetog Petra u Rimu (1497-1500).[1][4][4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Grupa autora, Mala enciklopedija Prosveta, Prosveta, Beograd, 1959. g.
- ^ Žepić M, Latinsko hrvatskosrpski rječnik, Školska knjiga, Zagreb, 1962. g.
- ^ Vujaklija M, Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd, 1954. g.
- ^ a b Grupa autora, Enciklopedija leksikografskog zavoda, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1962. g.