Politički mit
Politički mit je ideološki narativ koji plasira najčešće vlaajuća elita, a u koju veruju određene društvene grupe.
Definicija
[uredi | uredi izvor]1975. Henri Tjudor je ovaj pojam definisao u knjizi Politički mit. On je rekao da se veruje da su mitovi istiniti, čak i ako su lažni, i da su to narativi sa dramatičnim konstrukcijama koje se koriste "kako bi se uhvatilo u koštac sa stvarnošću". Politički mitovi se jednostavno bave političkim temama i uvek koriste grupu ljudi kao heroja ili protagoniste[1].Kristofer G. Flod je 2001. opisao radnu definiciju političkog mita kao „ideološki obeleženog narativa koji ima za cilj da pruži istinit prikaz prošlih, sadašnjih ili predviđenih političkih događaja i koji je u suštini prihvaćen kao validan od strane društvena grupa“[2].
Godine 1946. Ernst Kasirer je opisao političku teoriju u svom Mitu o državi[3].
T. L. Thorson je 1973. godine napisao u 4. izdanju Istorije političke teorije: „Oznaka modernog uma je da može eksplicitno da stvori 'mit' kao način da utiče na druge (kao što, na primer, Platon čini u delu Republika).
Funkcija
[uredi | uredi izvor]Prema Tjudoru, ono što mit preoblikuje u politički po prirodi je njegov predmet to je politika[4]. Da bi se politički narativ pretvorio u mit, narativ o događajima mora biti prikazan u dramatičnoj formi i mora poslužiti kao praktični argument[5].
Tudor definiše dramsku formu, navodeći „zaista postoji kritični događaj na osnovu kojeg ljudi mogu da poređaju svoje sadašnje iskustvo, ali se dotični događaji smatraju kao da su se desili u prošlosti. bolje razumeti kada se razbije na sledeće komponente: (1) mit pruža teorijski argument, koji je inkorporiran u (2) ideologiju koja podržava mit pružanjem praktičnog argument.
Svaki mit ima svog protagonista/herojsku figuru koja predstavlja određenu zajednicu koja je predodređena da stvori moralno koherentan svet koji usmerava aktivnosti zajednice ka ovom cilju. Mitski narativi u političkom diskursu mogu se kretati od priča o poreklu (mitova o osnivanju) koje prepričavaju. uspostavljanje zajednice, pripisivanje političkog postojanja zajednici zasnovanoj u budućnosti (često utopijska vizija), do obnavljanja političke zajednice koja je prestala da postoji.
Iako i mit i ideologija nose određene vrednosti i verovanja, ideologija pruža praktičan argument ukorenjen u predstavljanju prošlih iskustava zajednice kao koherentnim, omogućavajući im da shvate svoje sadašnje okolnosti i često, kao rezultat toga, pružajući zajednicama ciljeve za buduće aktivnosti.
Mit se smatra političkim mitom kada narativ pruža ideološki obeležen prikaz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti političke zajednice[6]. Ideološki obeležen, narativ nosi „pretpostavke, vrednosti i ciljeve povezane sa specifičnom ideologijom... koja prenosi implicitni poziv na pristanak na određeno ideološko stanovište.“
Ukratko, politički mitovi nude „prikaz prošlosti i budućnosti u svetlu kojih se sadašnjost može razumeti.“ Uspeh političkog mita zavisi od toga da se praktični argument prihvati kao istinit.
Primeri
[uredi | uredi izvor]Primeri koji se navode kao politički mitovi uključuju Manifest subine, Sukob civilizacija[7] i nacionalne mitove[8].
Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ Niemann, Yolanda Flores, ur. (2002). Chicana leadership: the Frontiers reader. Lincoln: University of Nebraska Press. ISBN 978-0-8032-8382-4.
- ^ Flood, Christopher (2013). Political Myth. Theorists of Myth. Hoboken: Taylor and Francis. ISBN 978-0-415-93632-3.
- ^ Cassirer, Ernst; Hendel, Charles W.; Cassirer, Ernst (1986). The myth of the state (24. [print.] izd.). New Haven London: Yale Univ. Press. ISBN 978-0-300-00036-8.
- ^ Thorson, Stuart J. (1973-07-30). National Political Adaptation in a World Environment: Toward a Systems Theory of Dynamic Political Processes (Izveštaj). Fort Belvoir, VA: Defense Technical Information Center.
- ^ Tudor, Henry (1972). „Political Myth”. doi:10.1007/978-1-349-01048-6.
- ^ Flood, Christopher (2013-12-02). „Political Myth”. doi:10.4324/9780203952825.
- ^ Bottici, Chiara; Challand, Benoît (2006-08-01). „Rethinking Political Myth: The Clash of Civilizations as a Self-Fulfilling Prophecy”. European Journal of Social Theory (na jeziku: engleski). 9 (3): 315—336. ISSN 1368-4310. doi:10.1177/1368431006065715.
- ^ Archard, David (1995-09-01). „Myths, Lies and Historical Truth: A Defence of Nationalism”. Political Studies (na jeziku: engleski). 43 (3): 472—481. ISSN 0032-3217. doi:10.1111/j.1467-9248.1995.tb00315.x.