Портал:Geofizika
![]() | Ukoliko želite da ponovo pokrenete ovaj portal, prvo svoju naum izložite zajednici na VP:Trg/Vikipolitika. | ![]() |
Geofizika
![Magnetosfera Zemlje i Sunčev vetar](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f3/Magnetosphere_rendition.jpg/650px-Magnetosphere_rendition.jpg)
Geofizika (grč. γή = Zemlja, grč. φυσικά = svojstvo, priroda) je nauka koja se bavi proučavanjem različitih fizičkih svojstava litosfere, hidrosfere i stratosfere. U okviru geofizike izučavaju se fizička polja Zemlje (gravitaciono, magnetsko, električno) i njihova međusobna interakcija. Primenjena geofizika je naučna disciplina, koja proučava sastav i strukturnu građu Zemljine kore, radi pronalaženja raznih mineralnih sirovina. Njena izučavanja zasnivaju se na geofizičkim metodama istraživanja.
Šire shvaćena, geofizika podrazumeva i studiju kosmičkih fenomena koji utiču na pojave na Zemlji - kosmičku radijaciju i sunčevu radijaciju (tzv. sunčev vetar).
Oblasti
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/a9/Southern_ocean_gravity_hg.png/130px-Southern_ocean_gravity_hg.png)
Gravimetrija je disciplina geofizike koja se bavi problemom merenja i određivanja veličina vezanih za gravitaciono polje Zemlje. Ovo merenje odnosi se na ubrzanja Zemljine teže ili razlike tog ubrzanja, horizontalne gradijente ubrzanja Zemljine teže (njegove promene na jedinicu dužine u horizontalnoj ravni) i veličine koje određuju zakrivljenost ekvipotencijalne površi sile Zemljine teže.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f6/Earth%27s_magnetic_field%2C_schematic.svg/130px-Earth%27s_magnetic_field%2C_schematic.svg.png)
Geomagnetizam je oblast geofizike, čiji je predmet proučavanje geomagnetnog polja i fenomena koji su u uzročnoj vezi sa njim. Obuhvata proučavanje procesa magnetizacije stena pod dejstvom geomagnetnog polja, kao i stabilnost takvih vrsta magnetizacije.
Osnovu savremenom proučavanju geomagnetskih fenomena postavio je Fridrih Gaus, koji je i dokazao da se geomagnetno polje može prikazati polinomom, čiji članovi predstavljaju polja fiktivnih dipola ili multipolova.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/a8/Elektroda.jpg/130px-Elektroda.jpg)
Geoelektrične metode zasnivaju se na merenju potencijala električnog polja Zemlje, bilo prirodnog, bilo veštački izazvanog, i tumačenjem merenih vrednosti razlikama u otpornosti delova poluprostora, samim tim i razlikama u geološkoj građi poluprostora. Postupci, koji se primenjuju u geoelektričnoj metodi, dele se na osnovu toga da li proučavaju prirodno ili veštački izazvano električno polje.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/8f/Geofon.jpg/130px-Geofon.jpg)
Geofizička ispitivanja terena primenom seizmičkih metoda izvode se ponajviše u cilju istraživanja ležišta nafte, zatim za potrebe inženjersko - geoloških ispitivanja terena, kao i pri rešavanju pojedinih specifičnih problema iz ostalih domena geologije. Poseban značaj imaju pri istraživanju dubokih delova Zemljine kore i određivanju njene debljine. Interpretacija rezultata seizmičkih ispitivanja prevashodno je kvantitativna i daje najpouzdanije brojne podatke o građi Zemlje, koji se primenom geofizičkih metoda mogu da dobiju. Seizmička ispitivanja izvode se na kopnu i moru.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/0f/Kinemetrics_seismograph.jpg/130px-Kinemetrics_seismograph.jpg)
Seizmologija je grana geofizike koja se bavi studijom zemljotresa. Sastoji se od posmatranja i merenja prirodnih tektonskih vibracija. Seizmologija pomaže u shvatanju tektonike Zemljine kore, strukture unutrašnjosti Zemlje i predviđanju zemljotresa.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/2c/ZagrosMtns_SaltDome_ISS012-E-18774.jpg/130px-ZagrosMtns_SaltDome_ISS012-E-18774.jpg)
Daljinska detekcija predstavlja metod prikupljanja informacija putem sistema koji nisu u direktnom, fizičkom kontaktu sa ispitivanom pojavom ili objektom. Princip daljinske detekcije se svodi na sistematsko merenje određenog energetskog polja i tumačenje utvrđenih anomalija razlikama u svojstvima ispitivanog objekta. Daljinska detekcija koristi elektromagnetno energetsko polje. Po svojoj suštini ona pripada geofizičkim metodima istraživanja.
Izabrani članak
![Izvor napajanja prilikom primene elektrometrijske metode](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/df/Izvor_napajanja.jpg/200px-Izvor_napajanja.jpg)
Geofizičke metode su metode koje se koriste u primenjenoj geofizici. Zasnivaju se na ispitivanju prirodnih ili veštački stvorenih fizičkih polja u cilju rešavanja određenih geoloških, geotehničkih ili hidrogeoloških problema, ili pronalaženja objekata čovekove delatnosti ispod Zemljine površi (npr. u arheologiji).
Geofizičkih metoda ima 8 i one se mogu svrstati u dve grupe: forsimetrijske i interaktimetrijske metode. Grupu od četiri forsimetrijske metode čine metode koje se primenjuju u domenu „čiste“ sile, kao što su gravitaciona sila i elektromagnetna sila. One mogu biti primenjene i u vakuumu. Grupi forsimetrijskih metoda pripadaju: gravimetrijska, elektromagnetometrijska, magnetometrijska i elektrometrijska metoda. Interaktimetrijske metode čine četiri metode koje se primenjuju u domenu interakcija koje zahtevaju prisustvo materije. Interaktimetrijske metode su seizmometrijska, termometrijska, radiometrijska i morfometrijska metoda.
Značaj geofizičkih metoda leži u tome što se njihovom primenom omogućava lakše, brže i ekonomičnije rešavanje geoloških problema uopšte, a posebno onih vezanih za istraživanje ležišta mineralnih sirovina, vodosnabdevanje ili korišćenje tla za izgradnju građevinskih i hidrotehničkih objekata.
Potrebni članci
Pomozite i Vi u uređivanju Vikipedije. Na ovoj stranici nalazi se spisak potrebnih članaka.
Sve sugestije i primedbe su dobrodošle.
Biografija geofizičara
![Milutin Milanković](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/89/Milutin_Milankovi%C4%87_2.jpg/150px-Milutin_Milankovi%C4%87_2.jpg)
Milutin Milanković (1879. — 1958.), srpski inženjer, geofizičar, klimatolog i astronom. Osnivač je katedre za nebesku mehaniku na Beogradskom univerzitetu i svetski uvažavan naučnik, poznat po teoriji ledenih doba, koja povezuje varijacije zemljine orbite i dugoročne klimatske promene. Ova teorija je poznata pod imenom Milankovićevi ciklusi.
Milanković je rođen 28. maja 1879. godine u Dalju, blizu Osijeka (tada Austrougarska, danas Hrvatska). Pohađao je Bečki tehnološki institut, gde je diplomirao građevinu 1902. i stekao doktorat iz tehničkih nauka 1904, čime je postao prvi srpski doktor tehničkih nauka. Kasnije je radio u tada čuvenoj firmi Adolfa Barona Pitela Betonbau-Unternehmung u Beču. Gradio je brane, mostove, vijadukte, akvadukte i druge građevine od ojačanog betona, u tadašnjoj Austrougarskoj. Milanković je nastavio da se bavi građevinom u Beču, do jeseni 1909, kada mu je ponuđena katedra primenjene matematike na Beogradskom univerzitetu, (racionalna mehanika, nebeska mehanika, teorijska fizika).
Milankovićeva istraživanja imaju veliki uticaj na geologiju. Godine 1988. u Peruđi (Italija) organizovan je naučni skup pod nazivom „Ciklo-stratigrafija”. Na njemu je zvanično promovisana nova istraživačka metoda koja u osnovi ima Milankovićeve cikluse osunčavanja, a koja u ritmičkim smenama slojeva stena detektuje hladnije i toplije cikluse kroz koje je prošla naša planeta.
Godine 1920. izabran je za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti, a za redovnog člana 1924. Za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 1925, bio član Nemačke akademije Naturalista „Leopoldine” u Haleu, kao i član mnogih naučnih društava kako u zemlji, tako i u inostranstvu.
Milutin Milanković je najcitiraniji srpski naučnik (svih vremena) u svetu.