Pređi na sadržaj

Портал:Kulinarstvo/Izabrano voće

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Izabrane slike
[uredi izvor]

Januar[uredi izvor]

Šljiva je drvo iz familije ruža (Rosaceae). Pod šljivom se najčešće podrazumevaju sorte domaće šljive (Prunus domestica L.), koje su mnogobrojne. Većinu sorti čovek koristi u ishrani u vidu voća, a poneke se koriste i zbog drveta. Širom Evrope se od plodova ovog drveta spravlja alkoholni napitak šljivovica (među Srbima često zvan samo šljiva), koji se na našim područjima smatra srpskim nacionalnim pićem. Često se od plodova prave marmelade i džemovi. Velike površine šljivika mogu se videti u Zapadnoj Srbiji i Šumadiji. Statistika FAO kaže da je prosečna produkcija šljiva u Srbiji za period 1991—2001. god. 424.300 tona godišnje. Filogenetski posmatrano, šljiva pripada istom rodu (Prunus) u koji spadaju i badem, breskva, kajsija, višnja, trešnja i lovorvišnja, a koji kao plod imaju koštunicu. Rod Prunus sadrži nekoliko podrodova, među kojima je i podrod Prunus, koji se dalje deli na tri sekcije: Prunus (šljive Starog Sveta), Prunocerasus (šljive Novog Sveta) i Armeniaca (kajsije). dalje
uredi

Februar[uredi izvor]

Narandža ili pomorandža je hibrid citrusa. Nastala je ukrštanjem pomela (Citrus maxima) i mandarine (Citrus reticulata). Plod raste na malom zimzelenom drvetu visokom do 10 metara.


dalje
uredi

Mart[uredi izvor]

Breskva, praska ili šeftelija, (Prunus persica) je drvo iz familije ruža (Rosaceae). Poznato je po istoimenim plodovima, koje čovek koristi kao veoma ukusno i slatko voće. Potiče iz srednje Azije (na šta ukazuje i njen naziv na latinskom, od koga je i izveden srpski naziv).

Iako je latinski naziv povezuje sa Persijom, breskva je pronađena u Kini gde je bila sastavni deo prvih dana kineske kulture. U tekstovima, breskva se pri put javlja u jednom spisu iz 10. veka pre nove ere, gde se spominje kao omiljeno jelo kineskog cara.

U srednjem veku, breskva se prenosi u Zapadnu Aziju, a u Evropu je donosi Aleksandar Veliki sa osvajanjem Persije. Na američki kontinent je donose španski osvajači u 16. veku.

dalje
uredi

April[uredi izvor]

Jabuka, (Malus), je rod drvenastih biljaka iz familije Rosaceae kao i ime za njihov plod (naučno ime ploda je pomum). Postoji između 25 i 50 vrsta u ovom rodu i preko 7500 kultivara domaće jabuke.

Domaća jabuka je listopadno drvo visine i do 12m, sa gustom krošnjom. Listovi su naspramno raspoređeni, ovalni sa izraženim vrhom i nazubljenom ivicom. Cvetovi su bele boje (početkom cvetanja rozikasti), sa 5 kruničnih i 5 čašičnih listića. Plod sazreva krajem leta i tokom jeseni. Domaća jabuka (Malus domestica Borkh.) je verovatno hibridnog porekla, a nastala je u centralnim delovima Azije.

...dalje Ostala izabrana voća
uredi

Maj[uredi izvor]

Šljiva je drvo iz familije ruža (Rosaceae). Pod šljivom se najčešće podrazumevaju sorte domaće šljive (Prunus domestica L.), koje su mnogobrojne. Većinu sorti čovek koristi u ishrani u vidu voća, a poneke se koriste i zbog drveta. Širom Evrope se od plodova ovog drveta spravlja alkoholni napitak šljivovica (među Srbima često zvan samo šljiva ili šljivka), koji se na našim područjima smatra srpskim nacionalnim pićem. Često se od plodova prave marmelade i džemovi. Velike površine šljivika mogu se videti u Zapadnoj Srbiji i Šumadiji. Statistika FAO kaže da je prosečna produkcija šljiva u Srbiji za period 2000—2009. god. 486.791 tona godišnje, na početku perioda zabeležen je pad u proizvodnji, ali je 2003. godine proizvodnja naglo povećana. U 2009. godini iznosila 662.631 tonu.

...dalje Ostala izabrana voća
uredi

Juni[uredi izvor]

Mango (lat. Mangifera) je biljka (voće) koja raste u tropskim krajevima. Postoji oko 35 različitih vrsta manga. Na drvetu manga raste plod, koji se komercijalno koristi. Mango se uzgaja naročito u Indiji i Indokini.

Oko 5. veka p. n. e. prenesen je iz Indije do ostalih delova tropske Azije, odakle se daljom kultivacijom raširio po svetu. Portugalci su ga preneli u Brazil, odakle je stigao do Floride tokom 18. veka.

...dalje Ostala izabrana voća
uredi

Juli[uredi izvor]

Kajsija (lat. Prunus armeniaca, tur. kayısı), takođe poznata po imenu „marelica“, je kontinentalna koštuničava voćka koja zajedno sa šljivama, bademima, breskvama, višnjama i trešnjama pripada rodu Prunus familije Rosaceae.

Centar nastanka i prirodni areal ove vrste teško je definisati, usled rane domestifikacije (3 milenijum p.n.e.) Kajsije najverovatnije potiču iz predela Srednje Azije i severoistočne Kine, iz oblasti u blizini ruske granice. Moguće je da prirodni areal vrste obuhvata i Korejsko poluostrvo i Japan. Kajsija, iako to njeno botaničko ime sugeriše, ne potiče iz Jermenije. U Jermeniju su kajsije stigle posle 3000 godina, šireći se duž Puta svile. Odatle su je Rimljani, oko 70. godine pre nove ere, proširili po celoj Evropi.

Danas, divlje (nedomestifikovane) jedinke kajsije rastu u veoma malim grupama u Kini, Kazahstanu, Kirgiziji i Uzbekistanu. Usled male brojnosti ovih populacija, vrsta Prunus armeniaca smatra se ugroženom.

...dalje

Ostala izabrana voća
uredi

Avgust[uredi izvor]

Trešnja (Prunus subg. Cerasus), ranije črešnja (od lat. cerasia) je listopadna drvenasta biljka iz potfamilije Prunoideae, čiji se istoimeni plodovi koriste u ljudskoj ishrani kao voće. Najčešće je visoka oko 20 m. U Evropi se sve ređe može naći u prirodi pa je ova vrsta drveća danas ugrožena. Trešnja je pripitomljena i ima veliki značaj u voćarskoj proizvodnji.

...dalje

Ostala izabrana voća
uredi

Septembar[uredi izvor]

Trešnja (Prunus subg. Cerasus), ranije črešnja (od lat. cerasia) je listopadna drvenasta biljka iz potfamilije Prunoideae, čiji se istoimeni plodovi koriste u ljudskoj ishrani kao voće. Najčešće je visoka oko 20 m. U Evropi se sve ređe može naći u prirodi pa je ova vrsta drveća danas ugrožena. Trešnja je pripitomljena i ima veliki značaj u voćarskoj proizvodnji.

...dalje

Ostala izabrana voća
uredi

Oktobar[uredi izvor]

Banana je ime roda zeljastih biljaka i ekonomski važne vrste (Musa sapientium) iz familije Musaceae, kao i ime za plod ovih biljaka koji ljude koriste u ishrani kao voće.

Banana je jestivo voće, koje je sa botaničkog gledišta bobica. Ona je plod nekoliko velikih zeljastih skrivenosjemenica iz roda Musa. (U nekim zemljama, banane koje se koriste za kuvanje se nazivaju plantanima.) Ovo voće varira u pogledu veličine, boje i čvrstoće, mada je obično izduženo i povijeno, sa mekanim plodom bogatim skrobom, pokrivenim korom koja može da bude zelena, žuta, crven, purpurna, ili smeđa kod sazrelog voća. Plodovi rastu u grupama koje vise sa vrha biljke. Skoro sve moderne jestive partenokarpne (besemene) banane potiču iz dve divlje vrste – Musa acuminata i Musa balbisiana. Naučna imena najviše uzgajanih vrsta banana su Musa acuminata, Musa balbisiana, i Musa × paradisiaca za hibrid Musa acuminata × M. balbisiana, u zavisnosti od njihove genomske konstitucije. Starije naučno ime Musa sapientum se više ne koristi.

...dalje Ostala izabrana voća
uredi

Novembar[uredi izvor]

Ananas (tup. nanas — odlično voće; lat. Ananas comosus) tropska je biljka iz porodice bromelija (Bromeliaceae) i jedini je predstavnik ove porodice koji se komercijalno gaji kao voće. Ananas se jede svež ili konzerviran, a može se naći i u obliku soka ili kao sastojak mešanih sokova. Koristi se za deserte, salate i voćne koktele, a u nekim kulturama i kao prilog za jela od mesa.

Ananas je zeljasta višegodišnja biljka koja dostiže visinu od metar do metar i po, sa tridesetak ili više špicastih listova dugih od tridesetak santimetara do jednog metra, koji okružuju debelu stabljiku. Ananas je primer zbirnog ploda: svaki od mnogobrojnih radijalno raspoređenih cvetova rađa mesnati plod , koji je tesno priljubljen uz plodove susednih cvetova, tako da čitava cvast zajednički čini ono što naizgled deluje kao jedan mesnati plod.

...dalje Ostala izabrana voća
uredi

Decembar[uredi izvor]

Kivi (lat. Actinidia deliciosa) je stablasta biljka iz porodice Actinidiaceae. Poreklom je iz Kine, gde je njen plod proglašen za nacionalno voće. U zavisnosti od mesta na kojem raste može da dostigne visinu i do 9 m. U narodu je popularna po svom plodu, koji se najviše koristi u ishrani, mada je sve češća upotreba ploda kivija i u kozmetičke svrhe.

Ovo voće je imalo dugu tradiciju pre nego što su evropljani saznali za njega. Shodno tome, u svojoj prapostojbini ima mnogobrojna druga imena.

...dalje Ostala izabrana voća
uredi