Pređi na sadržaj

Prvi donji kutnjak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stalni zubi čovjeka
Prvi donji kutnjak
Prvi donji kutnjak
Prvi donji kutnjak stalne denticije (levo) i mlečne denticije (desno) markiran crveno.
Zubi gornje vilice
Zubi donje vilice

Prvi donji kutnjak (lat. dens molaris promus inferior) je šesti zub od sagitalne medijalne linije u oba kvadranta donjeg dentalnog luka. Pozicioniran je između drugog premolara i drugog molara, a okluzalnu jedinicu formira sa gornjim drugim pretkutnjakom i prvim kutnjakom. S obzirom da se nalazi u centru okluzalnog pritiska, ovo je najveći i najjači zub donje vilice i često se naziva „sidro“ donjeg dentalnog luka. Pokazuje pravilan znak ugla i luka, lingvalni nagib krune i distalni nagib korena.

Postoje dva prva kutnjaka u mandibularnom dentalnom luku, a oni se obeležavaju na sledeći način:

  • stalni donji desni prvi kutnjak – 46;
  • stalni donji levi prvi kutnjak – 36.

Kruna[uredi | uredi izvor]

Kruna zuba (lat. corona dentis) je niža u okluzo-cervikalnom pravcu u odnosu na pretkutnjake, ali je veća u svim drugim dimenzijama. Na njoj se opisuje pet površina: bukalna, lingvalna, dve proksimalne (mezijalna i distalna) i okluzalna.

Bukalni aspekt[uredi | uredi izvor]

Bukalna površina je trapezastog oblika sa bazom u predelu grizne površine i to je najveća strana ovog zuba. U celosti je konveksna, a maksimum konveksiteta se nalazi u cervikalnoj i mezijalnoj trećini krune. Ova površina prelazi u mezijalnu u oštrijem luku nego u distalnu, odnosno pokazuje pravilan znak luka.

Sa bukalnog aspekta se vide delovi svih pet glavnih kvržica. U srednjoj i okluzalnoj trećini ove strane nalaze se dve brazde (mezio- i distobukalna), koje dele bukalnu površinu na tri nejednaka dela: bukomezijalni (najširi, najviši i najizbačeniji), bukomedijalni ili srednji i bukodistalni (koji je najniži, najuži i najuvučeniji)

Bukomezijalna brazda polazi sa okluzalne ivice, pruža se cervikalno i završava u srednjoj trećini krune. Često se završava bukalnom jamicom ili se pak deli (ramifikacija) u dve manje brazdice, koje se gube posle kratkog puta. Distobukalna brazda ima sličan pravac pružanja i završava se distobukalnom jamicom ili se jednostavno izgubi. Ponekad se u cervikalnoj trećini može naći bukocervikalni greben koji se pruža horizontalno, a u srednjoj trećini je retko prisutno udubljenje između pomenutih jamica bukalne površine.

Proksimalni profili bukalne strane su međusobno različiti. Mezijalni profil je konveksan u okluzalnoj i srednjoj trećini (gde se nalazi i kontaktna tačka), a ravan ili konkavan u cervikalnoj trećini. Distalni profil je u celosti konveksan, sa visinom konture u srednjoj trećini. Na okluzalnom profilu se vide: meziobukalna, distobukalna i distalna kvržica.

Cervikalna linija je konveksna u pravcu korena i često ima oblik latiničnog slova „V“.

Lingvalni aspekt[uredi | uredi izvor]

Lingvalna površina je takođe trapezastog oblika, ali je manja od bukalne i u celosti je nagnuta oralno. Okluzalna i srednja trećina krune su konveksni, a cervikalna je ravna ili blago konkavna. Visina konture se nalazi u srednjoj trećini oralne površine.

Na ovoj strani nalazi se lingvalna brazda, koja markira granicu između mezio- i distolingvalne kvržice. Ona se gubi na spoju okluzalne i srednje trećine, a retko se završava u vidu lingvalne jamice.

Proksimalni profili su slični kao sa bukalnog apekta, a visine kontura se nalaze na spoju okluzalne i srednje trećine.

Cervikalna linija (gleđno-cementni spoj) je skoro ravna i kraća je mezio-distalno.

Mezijalni aspekt[uredi | uredi izvor]

Mezijalna površina je romboidnog ili trapezastog oblika sa bazom u predelu gleđno-cementnog spoja. Ona je viša, šira i ravnija od distalne strane. Kontaktna zona je ovoidnog oblika i lokalizovana je na spoju okluzalne i srednje trećine. U cervikalnoj trećini prisutna je zaravnjena ili blago konkavna depresija trouglastog oblika.

Bukalni i lingvalni profil su manje-više konveksni i konverguju ka griznoj površini (prema meziobukalnoj i meziolingvalnoj kvržici). Okluzalni profil formira mezijalni marginalni greben, koji u srednjem delu preseca meziomarginalna brazda.

Distalni aspekt[uredi | uredi izvor]

Ova površina liči na mezijalnu, ali je u svim promerima manja i zaobljenija. Iz ovog aspekta vidljiv je veći deo unutrašnjeg okluzalnog polja i bukalne površine.

Okluzalni profil distalne strane formira distalni marginalni greben presečen distomarginalnom brazdom, a u perspektivi se vide distobukalna i distolingvalna kvržica sa odgovarajućim triangularnim grebenima.

Okluzalni aspekt[uredi | uredi izvor]

Grizna površina je oblika četvorougla, sa manjim buko-oralnim promerom. Ona je ograničena mezijalnim i distalnim marginalnim grebenom i grebenima glavnih kvržica.

Spoljašnje okluzalno polje[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje okluzalno polje ima petougaonu konturu. Usled lingvalnog nagiba krune, iz ove perspektive se vide 2/3 bukalne i samo okluzalna trećina lingvalne površine

Unutrašnje okluzalno polje[uredi | uredi izvor]

Unutrašnje okluzalno polje je sličnog oblika. Osnovni morfološki elementi grizne površine su kvržični i fisurni kompleks.

Kvržični kompleks se sastoji od pet glavnih kvržica (što predstavlja jedinstvenu pojavu u stalnoj denticiji): meziolingvalna, distolingvalna, meziobukalna, distobukalna i distalna kvržica. Lingvalne kvržice su više i oštrije od bukalnih, ali je u pogledu masivnosti najveća meziobukalna kvržica, slede mezio- i distolingvalna i distobukalna, dok je distalna kvržica najmanja sa svih aspekata.

Svaka kvržica ima četiri grebena, koja su dobila imena prema pravcu pružanja: bukalni, lingvalni, mezijalni i distalni kvržični greben, i četiri kose ravni: mezio- i distolingvalnu i mezio- i distobukalnu. Od vrha svake kvržice polazi triangularni greben, koji se spušta ka centralnoj brazdi unutrašnjeg okluzalnog polja. Za razliku od gornjih molara, transverzalni i kosi grebeni nisu prisutni na griznoj površini.

Fisurni kompleks čine centralna i dve proksimalne triangularne jame i odgovarajuće brazde.

Centralna jama se nalazi u središnjem delu okluzalne površine, kružnog je oblika i dublja je od proksimalnih jama. U njenom centru se nalazi centralna jamica (lat. fossula centralis) iz koje izviru tri brazde: meziobukalna, distobukalna i lingvalna. One formiraju tzv. „Y“ (ipsilon) obrazac fisurnog kompleksa.

Mezijalna jamica (lat. fossula mesialis) se nalazi u najdubljoj oblasti mezijalne triangularne jame i ona predstavlja spoj četiri brazde: centralne, meziobukalne triangularne, meziolingvalne triangularne i mezijalne marginalne brazde.

Distalna jamica (lat. fossula distalis) nije tako duboka i stecište je tri brazde: centralne, distolingvalne triangularne i distalne marginalne brazde.

Glavna brazda je fissura centralis koja se pruža celom griznom površinom, od mezijalne do distalne jamice i od koje se odvajaju brojne dopunske brazde.

Vrat[uredi | uredi izvor]

Vrat zuba (lat. collum dentis) je na bukalnoj i oralnoj strani konveksan prema vrhu korena, dok je na proksimalnim stranama podeljen u tri lučna segmenta (od kojih su bukalni i lingvalni konveksni prema korenu, a središnji prema griznoj površini).

Koren[uredi | uredi izvor]

Korensko stablo (lat. radix dentis) ima dve grane: mezijalnu i distalnu. Na poprečnom preseku su ovalnog oblika sa većim buko-oralnim promerom. Obe grane pokazuju distalni nagib, a mezijalni koren je obično nešto duži i širi od distalnog. Ponekad su na njihovim proksimalnim površinama prisutne razvojne depresije (lat. fissura longitudinalis).

Dimenzije[uredi | uredi izvor]

Prvi donji kutnjak
Mezio-distalna širina Vestibulo-oralna širina Visina krune Dužina korena Ukupna dužina zuba
11,0 mm 10,0 mm 7,5 mm 14,0 mm 21,5 mm

Razvoj zuba[uredi | uredi izvor]

Početak kalcifikacije Kompletno formirana kruna Nicanje (erupcija) Završen rast korena
pri rođenju 21/2 - 3 godine 6 - 7 godina 9 - 10 godina

Varijacije i anomalije[uredi | uredi izvor]

Slično ostalim zubima, i prvi donji kutnjak pokazuje varijacije koje se odnose na:

  • broj glavnih kvržica,
  • prisustvo bukalne jamice,
  • regularnost fisurnog kompleksa i
  • regularnost korenskih grana.

Kao posledica kongenitalnog sifilisa, može se javiti malberi (engl. mulberry) kutnjak oblika dudinje, kada su kvržice skupljene u kupu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Željko Martinović: Osnovi dentalne morfologije, II izdanje („Službeni glasnik“ Beograd). 2000. ISBN 978-86-7549-175-0.;
  • Olga Janković, Verica Vunjak: Morfologija zuba, VII издање („Завод за уџбенике и наставна средства“ Београд). 2001. ISBN 978-86-17-08912-0.;
  • Darinka Stanišić-Sinobad : Osnovi gnatologije, I издање („БМГ“ Београд). 2001. ISBN 978-86-7330-139-6., COBISS-ID 94080780;