Pređi na sadržaj

Prebond

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Prebond (grč. Περβοῦνδος) je bio slovenski knez i pobunjenik protiv vizantijske vlasti iz 7. veka.

Biografija[uredi | uredi izvor]

U drugoj knjizi Čuda Svetog Dimitrija, pominje se izvesni Prebond, kao kralj Rinhina (ὀ τῶν Ῥυγχίνων ρῆξ). [1][2] Prema Čudima Prebond je privukao pažnju vizantijskog arhonta grada Soluna, budući da je navodno bio neprijateljski nastrojen prema Vizantiji i planirao napad na Solun. Čuvši to, car Vizantije Konstantin (668—685) naredio je da se Prebond uhapsi. [1] Tokom careve posete Solunu, Prebond je na prevaru uhvaćen, stavljen u okove i poslat u Carigrad. [1][2] Rinhini i Strumljani poslali su svoje poklisare caru, tražeći da puste njihovog gospodara, i Konstantin je obećao da će njihove molbe uslišiti čim okonča rat sa Arapima.[3] [1][2]

U međuvremenu, Prebond se tokom svog ropstva sprijateljio sa jednim carskim pisarem, koji ga je nagovarao da pobegne. Budući da je tečno govorio grčki, Prebond se prerušio u Vizantijca i jednostavno izašao iz Carigrada kroz kapije Vlaherne. Nakon ovoga, sakrio se u pisarevu kuću kod grada Vize u današnjoj Turskoj. Razrajen, car je poslao svoje ljude u poteru za njim, i obavestio Solunjane da će grad verovatno ubrzo biti napadnut. Potraga je završena nakon 40 dana, kada je pisareva žena razotkrivena kada je nosila hranu u Prebondovo sklonište.[3] [1] Čitava pisareva porodica je ubijena, dok je Prebond odveden na ispitivanje. Nakon što je ponovo probao da pobegne, a njegova želja da sve Slovene podigne protiv Vizantijskog carstva postala očigledna, i on je pogubljen.[3] Saznavši da im je vladar ubijen, Sloveni su krenuli na Solun i ponovo ga opseli, 676. godine. [1][2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ PmbZ, Perbundos (#5901).
  2. ^ a b v g Curta 2006, str. 97.
  3. ^ a b v Lilie, Ralph-Johannes; Ludwig, Claudia; Pratsch, Thomas; Zielke, Beate (2000). "Perbundos (#5901)". Prosopographie der mittelbyzantinischen Zeit: 1. Abteilung (641–867), Band 3: Leon (# 4271) – Placentius (# 6265) (in German). Berlin and Boston: De Gruyter. str. 556–557.