Predrag Stepanović
![]() | Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Predrag Stepanović | |
---|---|
Datum rođenja | 15. januar 1942. |
Mesto rođenja | Mohač, Kraljevina Mađarska |
Mesto smrti | Budimpešta |
Predrag Stepanović (Mohač, 15. januar 1942) je srpski književnik koji živi i stvara u Budimpešti.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Predrag Stepanović je rođen u Mohaču 15. januara 1942. godine. Otac Radovan, rođen u Santovu, bio je dugogodišnji paroh mohački. Majka Danica Panić bila je rodom iz Mohača. Predrag Stepanović je posle završene osnovne i srednje škole u rodnom gradu studirao slavistiku, mađarski i ruski jezik na Visokonastavničkoj školi u Pečuju da bi kasnije stekao doktorat na Filozofskom fakultetu Univerziteta „Lorand Etveš“ u Budimpešti. Stepanović je ostao pri pomenutom fakultetu gde je dugo godina predavao na Katedri za slovensku filologiju. Posebno se bavio istorijom književnosti, a najveće priznanje je stekao izučavanjem dijalektologije govora Srba i Hrvata u Mađarskoj.
Pisanjem pripovedaka počeo je da se bavi još za vreme studija i počeo je da objavljuje u mađarskim listovima. Kasnije je počeo da piše na srpskom jeziku. Autor je nekoliko zapaženih knjiga i zbirki pripovedaka. Najviše je upamćen po pripoveci „Smrt cimbalista Pište“ zbog koje su ugledne beogradske „Književne novine“ (16. septembar 1974) bile zabranjene i povučene iz prodaje. Ova priča je dovela do manjeg međunarodnog (jugoslovensko-mađarskog) skandala.
Predrag Stepanović je veoma značajan prevodilac. Preveo je mnoga dela srpskih kao i drugih jugoslovenskih, a takođe i dela mađarskih književnika: Ribnikara, Danojlića, Šćepanovića, Ivanjija, Erkenja, Činga i Bulatovića. Pojedine drame koje je preveo izvodila su i poznata pozorišta u Mađarskoj i u tadašnjoj Jugoslaviji.
Prema njegovom romanu „Prepolovljeni“ 1986. je u saradnji novosadske i pečujske televizije snimljen igrani film.
Predrag Stepanović je jedini od srpskih književnika u Mađarskoj koji piše prozu za decu. Za roman „Živeti u Mohaču“ 2006. godine je u Beogradu zasluženo dobio književnu nagradu Arsenije Čarnojević.
Predrag Stepanović je dugo godina bio saradnik Narodnih novina u Budimpešti. Tokom 1989. i 1990. godine bio je jedan od urednika časopisa Društva srpskih, hrvatskih i slovenačkih književnika u Mađarskoj "Glas". Kasnije će od prvog broja Srpskih narodnih novina uređivati rubriku za kulturu.
Predrag Stepanović je bio osnivač Zadužbine Jakova Ignjatovića u Budimpešti. Bio je na čelu izdavačke radionice „Izdan“ Srpskog demokratskog saveza gde su se početkom 90-ih godina 20. veka objvaljivali naslovi srpske književnosti nastale u Mađarskoj. Bio je član uredništva "Nevena“, Srpskog kalendara i „Almanaha“ Srpskih narodnih novina u Budimpešti.
Romani[uredi | uredi izvor]
- Prepolovljeni (Budimpešta, 1982)
- Živeti u Mohaču (Beograd, 2006)
Zbirka pripovedaka[uredi | uredi izvor]
- Malogradske i druge priče (Budimpešta, 1984)
- Usudne reči (Budimpešta - Beograd, 2008)
Knjiga za decu[uredi | uredi izvor]
- Priče o malom zecu (Beograd - Valjevo, 1996)
Eseji i kritike[uredi | uredi izvor]
- Zapisi jednog čitaoca (Budimpešta, 1994)
Dijalektologija[uredi | uredi izvor]
- Govori Srba i Hrvata u Mađarskoj (Budimpešta)
- Govori Srba u Mađarskoj (Budimpešta)
Književne nagrade[uredi | uredi izvor]
- Povelja Zadužbine Jakova Ignjatovića (Budimpešta)
- Arsenije Čarnojević (Beograd, 2006)
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Petar Milošević: Ogledi i kritike (Budimpešta, 1992)
- Neven, književni časopis (Budimepšta, decembar 2007)