Pređi na sadržaj

Predrag Stepanović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Predrag Stepanović
Datum rođenja(1942-01-15)15. januar 1942.
Mesto rođenjaMohačKraljevina Mađarska
Mesto smrtiBudimpešta

Predrag Stepanović (Mohač, 15. januar 1942) je srpski književnik koji živi i stvara u Budimpešti.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Predrag Stepanović je rođen u Mohaču 15. januara 1942. godine. Otac Radovan, rođen u Santovu, bio je dugogodišnji paroh mohački. Majka Danica Panić bila je rodom iz Mohača. Predrag Stepanović je posle završene osnovne i srednje škole u rodnom gradu studirao slavistiku, mađarski i ruski jezik na Visokonastavničkoj školi u Pečuju da bi kasnije stekao doktorat na Filozofskom fakultetu Univerziteta „Lorand Etveš“ u Budimpešti. Stepanović je ostao pri pomenutom fakultetu gde je dugo godina predavao na Katedri za slovensku filologiju. Posebno se bavio istorijom književnosti, a najveće priznanje je stekao izučavanjem dijalektologije govora Srba i Hrvata u Mađarskoj.

Pisanjem pripovedaka počeo je da se bavi još za vreme studija i počeo je da objavljuje u mađarskim listovima. Kasnije je počeo da piše na srpskom jeziku. Autor je nekoliko zapaženih knjiga i zbirki pripovedaka. Najviše je upamćen po pripoveci „Smrt cimbalista Pište“ zbog koje su ugledne beogradske „Književne novine“ (16. septembar 1974) bile zabranjene i povučene iz prodaje. Ova priča je dovela do manjeg međunarodnog (jugoslovensko-mađarskog) skandala.

Predrag Stepanović je veoma značajan prevodilac. Preveo je mnoga dela srpskih kao i drugih jugoslovenskih, a takođe i dela mađarskih književnika: Ribnikara, Danojlića, Šćepanovića, Ivanjija, Erkenja, Činga i Bulatovića. Pojedine drame koje je preveo izvodila su i poznata pozorišta u Mađarskoj i u tadašnjoj Jugoslaviji.

Prema njegovom romanu „Prepolovljeni“ 1986. je u saradnji novosadske i pečujske televizije snimljen igrani film.

Predrag Stepanović je jedini od srpskih književnika u Mađarskoj koji piše prozu za decu. Za roman „Živeti u Mohaču“ 2006. godine je u Beogradu zasluženo dobio književnu nagradu Arsenije Čarnojević.

Predrag Stepanović je dugo godina bio saradnik Narodnih novina u Budimpešti. Tokom 1989. i 1990. godine bio je jedan od urednika časopisa Društva srpskih, hrvatskih i slovenačkih književnika u Mađarskoj "Glas". Kasnije će od prvog broja Srpskih narodnih novina uređivati rubriku za kulturu.

Predrag Stepanović je bio osnivač Zadužbine Jakova Ignjatovića u Budimpešti. Bio je na čelu izdavačke radionice „Izdan“ Srpskog demokratskog saveza gde su se početkom 90-ih godina 20. veka objvaljivali naslovi srpske književnosti nastale u Mađarskoj. Bio je član uredništva "Nevena“, Srpskog kalendara i „Almanaha“ Srpskih narodnih novina u Budimpešti.

Romani[uredi | uredi izvor]

  • Prepolovljeni (Budimpešta, 1982)
  • Živeti u Mohaču (Beograd, 2006)

Zbirka pripovedaka[uredi | uredi izvor]

  • Malogradske i druge priče (Budimpešta, 1984)
  • Usudne reči (Budimpešta - Beograd, 2008)

Knjiga za decu[uredi | uredi izvor]

  • Priče o malom zecu (Beograd - Valjevo, 1996)

Eseji i kritike[uredi | uredi izvor]

  • Zapisi jednog čitaoca (Budimpešta, 1994)

Dijalektologija[uredi | uredi izvor]

  • Govori Srba i Hrvata u Mađarskoj (Budimpešta)
  • Govori Srba u Mađarskoj (Budimpešta)

Književne nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Povelja Zadužbine Jakova Ignjatovića (Budimpešta)
  • Arsenije Čarnojević (Beograd, 2006)

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Petar Milošević: Ogledi i kritike (Budimpešta, 1992)
  • Neven, književni časopis (Budimepšta, decembar 2007)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]